Priče Hilari Mantel: Kako ubiti Margaret Tačer
Mantel, dvostruka dobitnica Bukerove nagrade, na priči o Tačerki radila je više od 30 godina
Britanska spisateljica Hilari Mantel opisala je kako je maštala o ubistvu Margaret Tačer nakon što joj se bivša premijerka našla u dometu.
"Mislila sam, da nisam bila ja, već neko drugi, ona bi bila mrtva", rekla je Mantel, podsjećajući se trenutka kada je vidjela tadašnju liderku konzervativaca kako, nakon operacije očiju, šeta bolničkom baštom naspram njenog stana u Vindzoru u 1983.
"Oči odmah mjere rastojanje", rekla je ona u intervjuu za “Gardijan”.
Trenutak ubilačkog sanjarenja Hilari Mantel sada je pretvoren u fikciju, kratku priču pod nazivom " Hilari Mantel: Ubistvo Margaret Tačer - 6. avgusta 1983." , koja je uključena u njenu prvu zbirku kratkih priča za 11 godina. Radila je na priči o Margaret Tačer više od 30 godina.
Priču, u kojoj bogata žena pušta u stan čovjeka za kojeg se ispostavlja da je ubica Margaret Tačer, objavio je i “Gardijan”.
Zbirka savremenih priča Hilari Mantel pod nazivom “Ubistvo Margaret Tačer ”, prema ocjeni “Njujork tajmsa”, donosi izvrstan književni pogled na današnje britansko društvo.
“Ova knjiga izvrstan je primjer genijalnog stvaralaštva spisateljice koja je očito na vrhuncu svoje karijere. Dvostruka dobitnica nagrade Buker i ovom zbirkom priča pokazuje neizmjeran talent za prodornu karakterizaciju i nemilosrdno 'razodijevanje' društva. Priče u svojim zanimljivim zapletima donose raskole porodica, neobične smrti i uzbudljive nevjere, te na briljantan način tjeraju čitaoca da izađe iz svoje uobičajene tačke gledišta”.
“Gardijan” tvrdi da se njihov rival, “Telegraf ”, povukao iz skupog dogovora da prvi ekskluzivno objavi odlomke iz priče nakon što je urednik odlučilo su suviše uvredljiv za njihove torijevcima naklonjene čitaoce.
Portparol Telegraph Media Group je odgovorio:" Svakodnevno, priče i članci dobijajaju epitet neodgovarajućih; to se zove uređivanje. Kada su urednici pročitali cijelu priču, odlučeno je da to nije nešto što bi čitaoci 'Telegrafa' cijenili".
Mantel, koja je dva puta nagrađena Bukerovom nagradom za istorijske romane “Vučja jazbina” i “Leševe na vidjelo” o Tomasu Kromvelu i surovoj politici na dvoru Tjudorovih, koji su prevedeni i na naš jezik, insistira na tome da nije pokušavala da zaradi na smrti ledi Tačer.
"Brinem s poštovanjem, a ne s ukusom", rekla je ona u intervjuu.
"Ja bih rado zaključila priču za njenog života, ali nisam mogla, to je bila tehnička poteškoća, a ne nikakva posebnost". "Verujem u tu liniju. Ne smijete biti previše stidljivi da rizikujete da vas shvate pogrešno".
Ovo nije prvi put da je Mantel privukla pažnju provokativnim pisanjem o istaknutim javnim ličnostima. Na predavanju u Londonskom muzeju 2013, koje je prenio London Book Review, opisala je vojvotkinja od Kembridža, Kejt Midlton, “kao lutku iz izloga” koja nema ličnost, i čiji je “jedini cilj da isporuči nasljednika prijestola”.
Vojvotkinja je ocijenjena kao bezlična "mašinski napravljena" princeza, koja je "stvorena da bude posvećena". Mantel je potom odbila da se izvini, rekavši da su njeni komentari izvučeni iz konteksta.
"Moja poenta je bila način na koji maltretiramo članove kraljevske porodice, prikazujući ih nadljudski, a ipak je manjim od čovjeka", objasnila je ona namjeru, govoreći tada u u svoju odbranu.
Uprkos mračnoj temi u svom novom djelu, Mantel opisuje ledi Tačer kao fantastičan lik koji je "sama suština drame". Mantel kaže da je, kao Tomas Kromvel, lik njenih Bukerom ovjenčanih romana čije se dramatizacije prikazuju u produkciji Kraljevskog Šekspirovog teatra, Margaret Tačer pokazala kreativnost u politici, jer je prezirala "istoriju kao ograničenje".
Međutim, Mantel je rekla da nije bila pristalica Tačerkine ere i da i dalje osjeća "ključajući prezir” kada misli o liderki konzervativaca koji je učinila "dugotrajnu štetu u mnogim oblastima života nacije".
Spisateljica je kazala da takođe vjeruje da su Tačerkini “muški kvaliteti" radili protiv feminizma.
Galerija
( Nina Vujačić )