Provalnik

Provalnik u sobi visoke gošće iz druge države? Guvernerka Narodne banke Srbije, u jednom od najčuvenijih crnogorskih hotela, imala je blizak susret sa neidentifikovanim (letećim?) posjetiocem. Javnost stvar saznaje tek nakon nekoliko dana, a crnogorska policija se oglasila i više nego stidljivo, premda građanin vjeruje da su ti skupovi po primorju, a koji služe da se Crna Gora predstavi kao ozbiljna evropska država , vrhunski obezbijeđeni. Tu je dolazio i Klinton, iako je on mislio da je u Makedoniji, na prelijepom Makedonskom moru. Možda je i njemu neko vršljao kroz sobu, ali se on nije probudio u pravom trenutku? Do sada bi mogao biti scenario za novi film Saše Barona Koena. Ali, guvernerka Jorgovanka se probudila i ugledala tajanstvenog posjetioca. Hrabra žena, nema sumnje, čim je ustala i krenula da provalnika dodirne. Pravi "nevjerni Toma” sve mora provjeriti dodirom. No, tada je ovaj, vrhunski hladnokrvni posjetilac kazao "Pssst” i nestao preko balkona. Nastup dostojan Arsena Lupena. Podsjetimo, zbog mlađih čitalaca Arsen Lupen je slavni književni lik provalnika i kradljivca nakita, rođen u romanu "Arsel Lupen džentlmen provalnik” (1907) francuskog pisca Morisa Leblana (1864 1941). Lupen je postao jedan od najpopularnijih kriminalaca svjetske literature, a razlog je njegov metod bio je neodoljiva kombinacija vrhunski obrazovanog i sofisticiranog gospodina sa nedvosmislenim manirima i maštovit lopov. Nakon svega, guvernerka se s pravom pita o čemu se radi. Tip je tražio navodno njene ljekove? Farmaceutska mafija, možda, ko zna? Pominje i mogućnost atentata? Ali da izgleda kao "prirodna smrt”. Crnogorska policija i sve te silne službe bezbjednosti ili kako se već zovu, ne znaju o čemu se radi? U normalnom društvu, držim da bi to bio nedvosmilen znak nesposobnosti. Ali, izgleda da nema ko da im to kaže. Protekli dani su jednu u posljednje vrijeme vrlo frekventnu figuru povratak u devedesete učinile stvarnijom nego što je to bilo moguće zamisliti. Nema dana da vas iz novina ne sačeka informacija o ubistvu, surovoj likvidaciji, pa kada vam se u tom jezivom dnevnom kolažu ukaže i ovakva priča sa provalnikom i lijepom guvernerkom, stvar djeluje, eto, tek malo žanrovski raznovrsnije. Ali, zato ne manje "pravovjerno”, kada je riječ o onom paklenom duhu devedesetih, naravno. Gotovo svaki crnogorski grad ima klan, ili klanove, kako se to sada popularno zove taj termin je nekada, u doba SFRJ kulture, uglavnom označavao specifične interesne grupe u kulturi ili nekoj drugoj oblasti, ali, davno su minula ta vremena. Ti ljudi i kada je riječ o kriminalnim i o ovim drugim klanovima imaju "dozvolu za sve”. Zapravo, zamislite kakvo je poniženje za jednu državu kada dripci uđu u hitnu pomoć i šamaraju ljekare i osoblje? Pri čemu, a to jeste zanimljivo, sve ove silne čuvare Crne Gore i svega crnogorskog, takve stvari ne zanimaju... No, ispostavilo se da je ta faza uličnog divljanja, prerasla u fazu egzekucija. I, kao građanin koji posmatra te stvari teško možete imati utisak da sve to uopšte nekoga iz vlasti zabrinjava. U suprotnom vidjeli biste neku, ovakvu ili onakvu, reakciju. Ali, nje nema. Što bi moglo da znači a) da se sve odvija sa znanjem i uz dozvolu vlasti; ili b) da je vlast apsolutno nesposobna. A ne zna se što je gore za vlast. Ali, stvari tako oduvijek funkcionišu daj kriminalcima da vode apoteku, izdavačku kuću ili galeriju sve će se pretvoriti u puko pokriće za zločin. Uvijek je tako. A kamo li da vode državu. Dragi Ranko, sve ovo je i sa tvojim potpisom. Je li ti neugodno? Ili je i za neku jaču riječ? Kad ćemo je čuti?

( Balša Brković )