Predrasude su teška bolest
Crnogorski glumac Andrija Milošević u filmu “Mali Budo”, koji danas stiže u podgorički bioskop Cineplexx, igra ginekologa, a za “Vijesti” je pričao o svom liku, radu na ovom projektu, predrasudama...
Za početak je opisao atmosferu sa snimanja i saradnju sa kolegama Petrom Strugarom i Sergejom Trifunovićem na tom projektu.
“Bilo je sjajno. Divno smo se povezali i družili. Uživali smo u svakoj sceni, smijali se replikama ili načinu na koji je neka scena urađena. Ukratko, đe su mladi, šala šalu stiže”, kazao je Milošević.
Svoj lik je predstavio ka čovjeka “koji je u potpunosti nezadovoljan svojim poslom, statusom i životom”.
“Za svoj promašeni život krivi preminulog roditelja, oca Mijuška. Sa njim ima iracionalne epizode koje odlikuje prost rječnik i nagomilan bijes. Sve u svemu komičan tip”, rekao je glumac.
“Naravno da ne bih volio da budem u koži takvog okorjelog nezadovoljnika”, dodao je on, a zatim objasnio da “Mali Budo” nije samo priča o Crnogorcima. u Beogradu.
“Ovo je film o ljudima koji žive život po svojim pravilima. To su ljudi koji su zvanično integrisani u sistem koji svi poznajemo, ali faktički su mimo tog sistema, pokušavajući na sve načine da održe privid neke normalnosti”, kaže Milošević.
“Dakle ne radi se o vicu, niti stereotipnim šalama na račun crnogorskog mentaliteta, već o sudbinama koje su u potpunom haosu”, tvrdi crnogorski glumac, koji na pitanje da li je u nekoj šali iz scenarija prepoznao sebe, kaže da je “život uvijek gori ili pak bolji od bilo kog scenarija”.
“Ovo je film o ljudima koji žive život po svojim pravilima. To su ljudi koji su zvanično integrisani u sistem koji svi poznajemo, ali faktički su mimo tog sistema, pokušavajući na sve načine da održe privid neke normalnosti”
“Ovo je prosto film, teškom mukom napravljen, velikom željom i motivom urađen do kraja i on vam jednostavno nudi jednog momka i jednu zanimljivu priču u kojoj taj momak spasava živu glavu. Možda je jedino to spasavanje žive glave u međuvremenu postalo najprepoznatljivija odlika osrednjeg Balkanca”, pojasnio je on.
Pored njega i Strugara, Crnogorca igra i Trifunović, a Milošević otkriva da nisu morali da mu pomažu u savladavanju akcenta.
“Sergej obožava crnogorski govor i mi u našim privatnim druženjima često tako komuniciramo. On je najtalentovaniji momak na našim prostorima i uživao je radeći ovaj film. Petar i ja smo bili mirni što se njega tiče”, pojasnio je glumac, koji se prvi put našao u istom kadru sa mlađim kolegom Strugarom.
“On je mlad glumac, a već je igrao u značajnim ostvarenjima i sa lakoćom se igrao sa ovim zadatkom. Dobro smo sarađivali, mada sam i ja vrlo jednostavan za saradnju, pa u glavnom nemam problem sa partnerima na filmu ili u pozorištu”, odgovorio je glumac.
Milošević je istakao da cilj i zadatak filma nisu mijenjanje slike o Crnogorcima, niti učvršćivanje postojeće, već da nasmije publiku.
“Siguran sam da će se neka mračna lica razvedriti i nasmijati i to je dovoljno u ovim vremenima. Predrasude su teška bolest i nije se lako sa njima boriti. Svaki čovjek poštenim odnosom prema ljudima i časnim životnim putem koji mora odabrati, utiče na to da se neke negativne konotacije vezane za nas mijenjaju”, objasnio je glumac.
“Ja sam lično uvjeren da su Crnogorci još uvijek svuda rado viđeni, zbog svoga vedrog duha, ali minula vremena su ostavila duboke ožiljke koji su plodno tle da se na prostoru ex-YU gaje svježe mržnje, predrasude i gluposti”, istakao je Milošević.
Kada su u pitanju sljedeći projekti, glumac je istakao da u beogradskom pozorištu Boško Buha, radi na predstavi “39 stepenika”.
“Uskoro počinje i snimanje novog filma u režiji Mi lana Karadžića, a poslije, ko zna”, kazao je on.
( Mirela Zogović )