Doktore, ima li nam spasa

Skoro sam bio na sistematskom pregledu kod jednog uglednog podgoričkog doktora medicine. A ugledan je jer pored velikog znanja, umije sa ljudima. Jer, riječ liječi, kao što može i da ubije. Na svakom pregledu pacijenti su obično blago nervozni, iščekujući dijagnozu. Nakon što se ljekar uvjerio u moje zdravstveno stanje, razgovor je tekao u potpuno drugom smjeru. Čim je saznao da sam doktor ekonomskih nauka, medicinski stručnjak je na trenutak promijenio ulogu. Naime, interesovao se kako ja objašnjavam postojeće stanje u Crnoj nam Gori i da li sam saglasan sa njegovim stavovima.

Kao roditelj i humanista, opravdano je zabrinut kako za svoju, tako i za tuđu đecu. Brine ga odsustvo empatije u koje smo kao drušvo zapali. Više nas ne zabrinjavaju redoviti štrajkovi, prosjačenje, nemaština kod komšija. U stalnoj smo trci za sticanjem osnovnih dobara koje nam služe da bismo preživjeli, ali kao da nam pravi život u toj trci prolazi mimo nas. Doktor je pravilno primjetio da našu ekonomiju ne vode najbolji ekonomski stručnjaci, već političari i laici. Zabrinut je i začuđen kako se naši resursi bahato i neracionalno troše, umjesto da se ulažu za dobrovit cijele nacije. Razgovorali smo o rokovima, srednjim i dugim, o ekonomskim procjenama i socijalnoj patologiji.

Imao sam zaista zanimljivu diskusiju, u koju uvijek rado upadam, jer ekonomista koji ne umije na jednostavan način da objasni ekonomske pojave, ne razumije suštinu, kao što je govorio čuveni ekonomista Keynes. Da li ekonomski sistem kod nas funkcioniše na željeni način? Ekonomija je poput spojedinih sudova, čim se jedan zapuši, u drugim dolazi do usporavanja ili potpunog prekida svih procesa. S druge strane, ekonomija je nalik kuvanju. Samo uz pravi recept i uz prave sastojke, ručak je pravi! Bez pravne infrastrukture, efikasnog sudstva, tržišno orijentisanih zakona, poštovanja savremenih marketing i menadžment principa, pravilnog motivisanja zaposlenih, nema ni krajnjeg pozitivnog rezultata, koji uspješan system treba da proizvede.

A kod nas se, izgleda, i zaboravila proizvodnja bilo čega, zaboravio se značaj pregaoca, prepušteni smo licemjernim imitatorima, koji iz godine u godinu ponavljaju svoje isprazne priče, dok su bezbjedno prikopčani na parazitsku državnu infuziju. Svaki čovjek je sa pravom zabrinut za svoju i budućnost svojih najbližih, posebno kada vidi stručnu, ljudsku i moralnu inferiornost kod onih koji često imaju mandat da upravljaju našim zajedničkim resursima, a koji zbog mrvica sa trpeze moćnika, slijepo izvršavaju njihove “patriotske” naloge.

Ekonomisti, zbog svoje društvene uloge, moraju da osjećaju mnogo veći stepen odgovornosti, jer smo godinama školovani da usmjeravamo razvoj na dobrobit postojeće i budućih generacija. S jedne strane, potrebno je da se dokazujemo u nauci, ali je neophodno i da znamo da je primjenimo i objasnimo opštoj populaciji. Mnogi su to zaboravili. No, kako svako treba prvo da krene od sebe, to sam i ja našao za shodno da u istom danu izlažem svoj rad u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, obračajući se naučnoj javnosti, ali i da ostavim vremena da napišem ovaj tekst, obraćajući se široj čitalačkoj publici, a inspirisan divnim razgovorom sa uglednim podgoričkim doktorom. Bez primjene, teorija je jalova. Završiće na smetlištu istorije, poput mnogih koji svojim nečinjenjem doprinose povećanju socijalnog nezadovoljstva.

( Dr Nikola Perović )