Trulež

Kriza u zemlji je duboka, strukturna i sistemska. U osnovi krize je bolesni, korumpirani, pokvareni, neproduktivni i nefunkcionalni politički sistem koji je izgrađen da štiti vladajuću političku klasu i njihove lične interese. Bivša komunistička stranka je pokušala da sprovede samo ekonomsku tranziciju, tj. promjenu vlasništva, bez reformi političkog sistema. Zadržavajući stare odnose iz jednopartijskog sistema između partije i institucija sistema, spriječena je zdrava politička transformacija ka funkcionalnoj demokratiji. Tako je crnogorska tranzicija ostala izolovana od nepohodnih demokratskih, političkih promjena koje predstavljaju samu suštinu tranzicije.

Zadržavanje kontrolnih mehanizama jedne partije nad parlamentom, policijom, tužilaštvom, sudovima, Univerzitetom, sindikatima, spriječilo je suštinske institucionalne pormjene i zadržalo nezdravi ambijent zasnovan na kulturi partijske poslušnosti i dominacije intersa partije nad intersiam društva i gradjana. Tako je stvoren neodrživi hibrid sa nespojivim elementima dva poptuno različita svijeta. Slobode i ropstva, demokratije i dikature, dogovorne ekonomije i slobodnog tržišta, policije i mafije, sudija i advokata, javnog i privatnog interesa, pravne i privatne države. Zadah bolesti i truleža se osjeća iz daleka. Sistem gubi imunitet i vitalnost. Održava se na aparatima.

Srastanjem partija sa mafijom, privremeno je ojačana moć sistema, ali su istovremeno posijane i klice smrtonosne bolesti koja ovih dana prijeti da razori sistem. Sistem koji nije zasnovan na slobodno izraženoj volji građana, na fer i demokratskim izborima, ne može da obezbijedi održivost i proizvodi sve veće i veće troškove. Sistem je zasnovan na kupoprodajnim ugovorima između partije i birača, koji se obnavlja pred svake izbore gdje je uspostvaljena čvrsta korupcionaška veza koja se održava sve većim troškovima. Stvorio se parazitski sistem koji se održava iz dugova i kredita. Troškovi se ogledaju u nagomilavanju neproduktivnih radnih mjesta u javnoj upravi, nepravednoj i neefikasnoj socijlanoj politici, pogrešnim subvencijama prema tajkunima koji finansiraju kampanje, tolerisanje aktivnosti kriminalnih klanova.

Budžetski deficit se pokriva zaduživanjem po enormnim kamatama, javni dug raste, privatni sektor gomila svoje dugove prema bankama, državi, dobavljačima. Inostrani investitori se povlače, raste rizik zemlje i povećavaju se kamate na kredite. Ekonomija stagnira, nema razvoja, enromno se uvećava broj ekstremno siromašnih. Stvara se nova klasa lumpenproletera koja više nema ništa, pa ne može ništa ni da izgubi. S druge strane, mali broj pripadnika nove crnogorske aristokratije, nastale pljačkom sopstvenog naroda i države, ponaša se bahato i javno demontarira svoje bogatvo i moć, provocirajući sve veći broj sve siromašnijih građana. Pojačavaju se socijalne tenzije i raste rizik od konflikta.

Vladajuća klasa sastavljena od vrhova režima, tajkuna i vrhova mafije gomila svoje bogatstvo i moć i izlaže se dvostrukom riziku. Unutar piramide moći dolazi do sukoba između krupnih igrača, raste netrpeljivost i nervoza. Mafija, nastala kao zajednički projekat DPS i ANB, gubi strpljenje i ne priznaje više autoritet Đukanovića i nekih starijih bosova i već padaju prve žrtve unutrašnjih borbi za prevlast. Više hiljada vojnika narkokartela koji se osjećaju zaštićenim od reakcije države počinju da pokazuju svoja prava lica, nasilnika, ubica i padaju prve nevine žrtve. Mafija preuzima sve lukrativne poslove na primorju i pere novac od droge ulaganjem u nekretnine i zakupe plaža. Na njihovom platnom spisku su mnogi šefovi, načelnici, inspektori u ANB i policiji, tužioci, sudije, političari, novinari, bankari. Mafija aktivno pomaže DPS da sačuva vlast, a zauzvrat DPS štiti njihove interese i sprečava hapšenja i presude. Uz takvo plodno tlo i servis države, CG mafija postaje i regionalni i globalni bezbjednosni problem i pojačava se pritisak na Vladu da se zemlja očisti od mafije. Spiskovi za hapšenja su im već dostavljani. Vlada je nemoćna jer je mafija i drži na vlasti. Pojačavaju se tenzije i raste rizik od konflikta.

Vlada i sve institucije su paralisane i ne mogu da obavljaju svoju ustavnu ulogu. Sistem se gasi. Država ne funkcioniše. Svako duže tolerisanje i ignorisanje ove sistemke truleži, povećava rizik od konfikata na više nivoa. Socijalni bunt, sukobi unutar službi, rat između narko kartela, konflikti sa inostranim investitorima i arbitraže, sukobi sa opozicijom, sukobi mafije sa ostacima službi, tužilaštva i sudova u slučaju nekih kampanja protiv kriminala i korupcije pod pritiskom spolja. Crna Gora je postala rizično društvo, bez političkog vođstva sa sistemom koji ne funkcioniše. Vrijeme je za Veliku Sistemsku Promjenu, koja je jedina alternativa konfliktima i haosu. Haos može biti spriječen i kurs državne politike naglo promjenjen, a naš brod usmjeren ka sigurnoj luci. Sada je jedino važno da svi uočimo kuda ide ovaj brod i kako i gdje će , sasvim sigurno, da završi. Bez obzira što smo samo putnici, a neki i zatočenici na brodu, imamo i pravo i snage da pobunom smijenimo kapetana i da kormilo naše budućnosti uzmemo u svoje ruke.

( Nebojša Medojević )