Kolin Kapernik, čovjek čiji je bunt podijelio SAD
Jedan od najboljih kvoterbekova NFL je 2016. godine, u znak protesta zbog toga što su policajci prekoračili ovlašćenja i ubili nekoliko Afroamerikanaca, odlučio da klekne dok se izvodi američka himna, a ne da stoji
Džesi Ovens je 1936. godine u Berlinu u paramparčad razbio teoriju Adolfa Hitlera o superiornosti bijele rase i stekao doživotnog prijatelja, čovjeka kojeg je pobijedio - Luca Longa.
Njemac je poginuo u Drugom svjetskom ratu, u kojem nije ni želio da učestvuje, a četvorostruki olimpijski šampion je ostao prijatelj sa njegovom porodicom i čak bio kum na vjenčanju Lucovog sina Kaija.
Svijet, nažalost, nije ništa naučio, pogotovo u SAD, gdje je Kasijus Klej (alijas Muhamed Ali) 1960. godine bacio olimpijsko zlato iz Rima u rijeku Ohajo, jer mu je u restoranu rečeno da poslužuju samo bijelce.
Osam godina kasnije, iako je u međuvremenu usvojen Zakon o glasačkim pravima, kojim je naloženo da i Afroamerikanci učestvuju na izborima, još jedna scena koja će se pamtiti.
Na ceremoniji dodjele medalja na Olimpijskim igrama u Meksiko Sitiju, novi svjetski rekorder na 200 metara Tomi Smit i trećeplasirani Džon Karlos, podigli su uvis ruke na kojima su bile crne rukavice, simbol otpora pokreta Moć crnaca.
Time su poslali jasnu poruku svijetu kakva je rasna situacija u SAD, gdje je nekoliko mjeseci ranije ubijen najveći borac za prava Afroamerikanaca, Martin Luter King. Pridružio im se i drugoplasirani Piter Norman, koji je zbog toga preživio torturu u Australiji.
Četiri decenije kasnije, Barak Obama je postao prvi afroamerički predsjednik SAD, ali rasizam je ostao problem.
Slučaj Kolina Kapernika to najbolje pokazuje - jedan od najboljih kvoterbekova NFL je 2016. godine, u znak protesta zbog toga što su policajci prekoračili ovlašćenja i ubili nekoliko Afroamerikanaca, odlučio da klekne dok se izvodi američka himna, a ne da stoji.
Uslijedile su velike kritike, a Donald Tramp je njega i saigrača Erika Rida, koji mu se prvi pridružio u protestima, nazvao „k...... sinovima” i tražio da budu otpušteni.
Njihov gest je ispratilo mnogo igrača NFL-a, ali i drugih sportista, a Kapernik je napustio San Fransisko Fortinajnerse i od 2017. traži klub. Nije ga našao jer su gazde klubova i komesar Rodžer Godel odlučili da ga kazne. Iako je jedan od najboljih organizatora igre, niko mu nije ponudio ugovor, zbog čega je tužio NFL zbog povrede prava na rad.
I uspio je - američki mediji su javili da su 31-godišnjak koji je odrastao kao usvojeno dijete bogatih bijelaca i Rid, koji sada igra za Karolina Panterse, pristali na vansudsko poravnanje sa Nacionalnom fudbalskom ligom.
Po dogovoru će ostati tajna koliko su novca dobili. Sigurno je da jesu mnogo, pogotovo Kapernik, kojem su prećutnim dogovorom vlasnika klubova zatvorena vrata NFL-a.
I jasno je da će dio tog novca otići organizacijama koje se bave ljudskim pravima, jer im je nekada sjajni kvoterbek već dao milionski iznos.
"Nismo upoznati sa detaljima dogovora, ali podržavamo odluku igrača i njhovih savjetnika. Od početka protesta smo bili na strani Kolina i Erika, kao i tokom pravnih procesa. Bili smo spremni za suđenje u potrazi za istinom o tome šta su im uradili klubovi i NFL. Drago nam je da je Erik dobio novi posao i potpisao ugovor, a nadamo se da će i Kolin uskoro imati šansu da se vrati na teren", piše u saopštenju Udruženja igrača NFL-a.
Izbacio "Najki" iz radnje zbog reklamne kampanje
Kapernik je postao junak u SAD i jedno od zaštitnih lica kompanije "Najki", a slogan kojim je predstavljena njegova linija proizvoda je perfektan - "Vjeruj u nešto, čak i ukoliko to znači žrtvovanje svega".
Koliko je njegov slučaj polarizovao SAD, najbolje govori činjenica da je vlasnik sportske radnje u Koloradu odlučio da raskine ugovor sa najvećim brendom kada je vidio tu reklamu.
"Imati sportsku radnju bez "Najkija" je kao da držite benzinsku pumpu bez benzina. To sam uradio zbog principa", rekao je Stiven Martin, koji nije zažalio ni kada je morao da zatvori radnju i izabrao je čudan način da odgovori na kritike.
"Ne gazite preko ljudi koji su i meni i Kolinu Keperniku dali pravo govora".
( Nikola Nikolić )