Tri fundamentalizma

Najbolji proizvod svih civilizacija kojeg istorija pamti je država, ali samo pod uslovom ako je ona sekularna. Ukoliko to nije, onda ona predstavlja najveći usud njene zabludjele politike i njenih građana. Razlog za takav zaključak nalazimo u istorijskim činjenicama, jer su sve takve države nestale u krvavom sukobu između njenih građana. Da bih ovlaš upozorio na takvu opasnost, prije godinu dana sam objavio tekst sa naslovom “Džamahirija na Jadranu”. Očigledno je bilo da se to upozorenje odnosilo na Crnu Goru.

Vjerska ili nacionalna ostrašćenost se nalazi u temeljima bilo kog fundamentalizima, a on kao takav predstavlja dinamit u temeljima svake države. Ishodište je uvijek isto - takva država nestaje u agoniji, a njeni građani postaju svjetske lutalice. Neoliberalizam, kao opaki oblik fašizma, produkovao je različite ljudske traume. Lični i političko-partijski interes se izdigao na nivo zaslijepljenog fundamentalizma, koji je gori i opasniji od bilo kog religijskog. Ima takvu snagu da čak ono vjersko ili nacionalno koristi kao sredstvo u ostvarivanju svojih ciljeva. Kada se sve to tako sklopi, onda je građanski koncept države u svekolikom riziku. Onaj ko poznaje stanje u Crnoj Gori i kome je Crna Gora u duši, treba da upozori na opasnosti koje vrebaju ovu državu. Rizici su posebno izraženi jer su različiti fundamentalizmi uobličeni, ali politički. Kao takvi, svakodnevno ili pritajeno ili bučno tresu državu Crnu Goru.

Demokratski front predstavlja tipičan primjer političkog sataraša. Reklo bi se da su politički sastavljeni s koca i konopca, ali se ipak drže monolitno. Šta ih onda tako čvrsto drži na okupu? Drži ih zatucani pravoslavni fundamentalizam, sa nijansama i onog srpskog, i ruskog, i slavenskog i pan-slavenskog… Uglavnom je tačno sve ono što oni negativno govore o DPS-u, ali još žešće i još neprijateljskije reaguju na sve ono što se pojavi kao glas razuma, a koji je izgovoren od strane bilo koga iz redova građanske opozicije. Svojim postupcima DF postaje razlogom održanja ovakve DPS, pa se zbog toga može smatrati njenim vojnim krilom. Postupci DF daju alibi opstanku DPS (koja je generisala tipičan crnogorski neofašizam), pa ona sistematski i veoma podmuklo svakojako diskriminiše srpski etnos, čak do nivoa aparthejda. Treba naglasiti da je pravoslavni fundamentalizam DF generisan prvenstveno politički.

Ako se za neki prostor moglo reći da je bio oslobođen od islamizma i u najmanjoj mogućoj mjeri, onda je to bio prostor Crne Gore. Može se čak tvrditi da je naš muslimansko-bošnjački korpus predstavljao najemancipovaniji dio muslimanskog svijeta planete. Danas se takav zaključak, na žalost, ne može izvesti. Naslućuju se prvi tragovi islamizacije, uz rizik da pređe i u fundamentalizam. U pitanju je interes, interes, i samo interes. I to je politički generisano. Praksa pokazuje da je strankama na čijem čelu se nalaze Rafet Husović i Ivan Brajović uglavnom isplativije da budu tipične muslimanske, negoli da budu političke. Rade to veoma pritajeno, ali veoma efikasno. Sa nešto oko 6% političke snage zajedno, oni drže više od trećine državne vlasti. Ambicije njihovih članova postaju nezajažljive i tiho se ostvaruju. Očigledno je da rukovodstva DPS, SD i BS ne shvataju da će ovakvim načinom održavanja sirove vlasti izazvati etničku distancu drugih etničkih skupina prema cjelokupnom muslimansko-bošnjačkom korpusu, pa čak i prema onima koji su protivnici ovakvog načina vladanja. Tek to bi moglo imati katastrofalne posljedice.

Kao što rekoh, sve je uglavnom tačno što DF govori o DPS, ali je tačno i to što DPS govori o DF. Jedni drugima su potrebni kao alibi svoga postojanja. Uglavnom su i jedni i drugi devedesetih godina marširali u srbo-četničkim kolonama AB revolucije u kojoj je razbijena Jugoslavija, i u kojoj su ti AB revolucionari tražili muslimanske glave. Još uvijek su svježe slike borbeno zajapurenih lica Ivana Brajovića i Srđana Darmanovića (danas visokih zvaničnika crnogorske vlasti) u prvim borbenim redovima soldateske Slobodana Miloševića i Miroslava Šolevića. U političkoj prostituciji je i to moguće - nekada u redovima srbo-četničke AB revolucije, a danas na čelu tipične muslimanske partije, pa makar se ona zvala socijaldemokratama.

Elem, korupcionaško-kriminalno-nepotistički fundamentalizam je DPS konstanta Crne Gore. Konstanta je i pravoslavni fundamentalizam DF, a onaj islamski u partijama Brajovića i Husovića je vrlo lako provjeriti - dovoljno je samo udaljiti ih iz vlasti, pa će se sve otkriti. U stvari, njih treba najuriti iz vlasti, kako bi se spriječilo prerastanje islamizacije (za sada političke) u fundamentalizam, ali onaj religijski. I u Srbiji je bilo krenulo sličnim putem, ali je, bar za sada, prekinuto Vučićevom javnom izjavom: “Suljo, nema fotelje“. Odnosi se na Sulejmana Ugljanina, koji je bio miran dok je bio ministar u Vladi Srbije, a danas bučno raspiruje religijske i vjerske emocije. One islamističke!

I dalje sam uporan u tvrdnjama da u DPS postoji zdravo tkivo. Njegova je istorijska uloga da uz podršku građanske i proevropske opozicije sačuva sekularnu Crnu Goru, koju već ugrožavaju tri pomenuta fundamentalizma. U protivnom, Crna Gora će i nadalje ostati zarobljena država iz koje bi jednoga dana mogle krenuti izbjegličke kolone. Krajnje je vrijeme za upamećivanje! I upozorenje premijeru Markoviću i predsjedniku Đukanoviću! Ne treba više nasjedati na floskulu kako je Crna Gora po svemu i svačemu „lider u regionu“.

Nisam siguran da će sve ovo biti pravilno shvaćeno, ali zbog onoga što slijedi u skoroj budućnosti, neka bude objavljeno.

Autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike

( Blagoje Grahovac )