Stid nas je od gladne djece
"Poslije 30 godina rada na prljavom trotoaru se borim za zarađeno, da prehranim ženu i 5 djece, koji me čekaju u iznajmljenom stanu"
Rado bih skočio u Moraču i prekratio sebi muke koje sam dočekao da se poslije 30 i više godina rada na prljavom trotoaru borim za zarađene plate, da bih prehranio ženu i petoro djece koji me čekaju u iznajmljenom stanu u Nikšiću. To je “Vijestima” ispričao suznim očima i vidno potrešen jedan od 70-ak radnika nikšićkog Metalca, koji od ponedjeljka danonoćno protestuju ispred zgrade Vlade.
“Nemojte me pitati za ime. Dovoljno smo i ovako svi mi poniženi. Borimo se za đecu koja su gladna. Nemamo obraza više da stojimo pred njima, da ne možemo da im obezbijedimo odlazak na matursko veče, ekskurziju, školovanje... Ima li većeg poniženja za roditelja od toga? Mislim da nema”, kazao je juče jedan od radnika propale kompanije.
Na pitanje od čega živi kad posljednjih 14 mjeseci nije primio platu, on odgovara da pozajmljuje po 20- ak ili 30-ak eura i tako ukrug.
Njegov kolega Milovan Bećirović ukazuje da skok u Moraču nije rješenje, jer bi familiju ostavio bez zarađene penzije.
“Više od 30 godina radim u Metalcu. Bogati ni prije nijesmo bili, ali smo živjeli normalnim životom. Sada je zagrmio grom u državu i preduzeća. Do toga su nas doveli gospoda iz Vlade, da živimo kao prosjaci. Mi smo živi mrtvac koji u 21. vijeku imaju isključenu struju, neplaćene račune za vodu... Ukinuli su nam i zdravstveno osiguranje, pa se ne možemo liječiti. Doveli su nas da od 50 godina ležimo po trotoarima. Ubili su i ono malo dostojanstva u nama. Više od 70 odsto nas su porodični ljudi, koji djeci dosta toga ne mogu da priušte”, rekao je Bećirović.
Pridružuje se razgovoru još nekoliko kolega, koji jedu sendviče koje im obezbjeđuje Unija slobodnih sindikata dok protetsuju u Podgorici.
“Živimo na sendvičima, spavamo u vrećama ili na kartonu. Bubrezi opadaju. Stanari ove zgrade izvinjavaju nam se kad hoće da prođu. Mi smo ti koji njima treba da se izvinimo, jer smo im okupirali ulaz, ali muka nas je snašla”, kaže prosijedi čovjek koji sjedi na trotoaru, dok leđa podupire ogradom koju je policija stavila da ne bi prišli zgradi Vlade.
Njegov kolega dodaje da su ih prije neku noć policajci sve legitimisali i govorili da će im pisati novčane kazne ako se ne povuku. “Rekoh im da mogu pisati prijave, pa ćemo dug odležati u Spužu”, kaže jedan od radnika.
Dijele istu sudbinu i imaju jednu poruku za premijera Mila Đukanovića i njegove ministre.
“Dabogda ih naše muke snašle i da dođu na naše grane”, jednoglasni su Nikšićani. Članovi Vlade se juče na sjednici nisu osvrnuli na zahtjeve onih koji noće kod te zgrade.
Sindikat je juče uputio i pismeni zahtjev premijeru da ih primi na razgovor, jer pregovori sa ministrima nijesu uspjeli, pošto im je objašnjeno da nema novca za privatnu firmu.
Od plate se nekad dobro živjelo, sada mora i sa 200 eura
Špiro Čvorović je nakon 40 godina rada ovog mjeseca trebalo da se penzioniše, ali umjesto toga dočekao je spavanje na betonu u Podgorici, ispred zgrade Vlade.
“Posljednje tri godine mi nijesu uplatili radni staž. Vlasnik Metalca Nikola Furundžić nas je zamajavao, a državu to ne interesuje”, istakao je Čvorović.
Imaju invalidsku penziju njegove supruge od 200 eura, a nekada je od plate dobro živio. Mogao je na čestitku kod prijatelja, svadbu, a sada krpi kraj sa krajem... “Za sve to je kriva država što je nazovi vlasnicima dala da mogu svašta da rade od radničke klase”, kazao je Čvorović.
Vlasnik Metalca, firme koja je važila za primjer dobre prodaje slovenačkoj kompaniji, Goran Mladenović pokrenuo je dobrovoljnu likvidaciju i napustio nikšićko preduzeće.
Galerija
( Marija Mirjačić )