Ubica sa zadnjeg sjedišta pucao kroz staklo na gepeku?

Zadnje sjedište u “renou” iz kog je pucano na Armina Mušu Osmanagića bilo je spušteno tokom napada, zbog čega inspektori pretpostavljaju da je ubica hitac ispalio kroz staklo na gepeku ili kroz zadnji lijevi bočni prozor.

Osmanagić je prekjuče ubijen metkom iz puške sa snajperom, dok je ulazio u baštu svog restorana “Savoja” u Baru. Na njega je pucano iz ukradenog “renoa” ljubljanskih registracija, koji je bio parkiran nedaleko od lokala ubijenog.

Nakon hica koji Osmanagiću nije dao šansu da preživi, najmanje dvojica napadača odvezla su se do željezničke stanice, gdje su zapalili ukradeni automobil i pušku “crvena zastava” iz koje je ispaljen smrtonosni metak kalibra 7,9.

Policijski inspektori juče su provjeravali snimke uzete sa nadzornih kamera iz “Savoje” i okolnih objekata na kojima se jasno vidi kako napadači prije egzekucije bezuspješno pokušavaju da parkiraju vozilo između “Savoje” i zgrade Agave. Nakon što im to nije uspjelo, saopšteno je “Vijestima”, mijenjaju poziciju i parkiraju se nedaleko odatle.

Da je zločin studiozno planiran dokazuju i ostali detalji bjekstva - nakon što su automobil zapalili, vjeruje se da su napadači otrčali ispod željezničkog podvožnjaka kod Polja, do vozila kojim odlaze...

Podaci iz istrage govore da su potom sjeli u bijeli “golf II”, ali ne i gdje su tada otišli - mogli su se sakriti u nekom unaprijed smišljenom skrovištu u Polju ili se odvesti dalje, prema Ulcinju.

Rutom kroz to naselje najbrže se stiže do izlaza iz šireg gradskog jezgra na Jadransku magistralu prema najjužnijoj crnogorskoj opštini ili na krak starog puta za Ulcinj, kojim se sada saobraća i do graničnog prelaza Sukobin.

Barska policija i juče je privela nekoliko osoba povodom ubistva Osmanagića, ali to nije pomoglo napretku istrage.

Iz te institucije zvanično su saopštili samo da intenzivno rade na rasvjetljavanju ubistva i da će policajci “preduzeti zakonom propisane aktivnosti radi očuvanja stabilnog javnog reda i mira u Baru”.

Očevici ubistva ispričali su “Vijestima” da je Baranin kao pokošen pao na ulazu u baštu restorana, na pola metra od dvogodišnjeg sina... :

“Vidio sam Mušu kako stoji sa nekim momkom na motoru na ulici ispred 'Savoje'. Momak je tada otišao, a Muša se pozdravio sa jednom ženom koja je naišla i ušao u restoran. Nijesam ga više vidio od zelenila. Nije prošlo ni pet-deset sekundi, čuo se prasak, a onda je nastao metež u krcatom restoranu”, ispričao je “Vijestima” Baranin koji je sa terase obližnje zgrade posmatrao dešavanja oko “Savoje”.

U policijskoj evidenciji Osmanagića su označavali kao vođu jednog od nekoliko jakih barskih kriminalnih klanova. Njegovo ime u mafijaškim krugovima pominje se još od doba kada je bio stariji maloljetnik, ranih devedesetih godina prošlog vijeka.

Osmanagiću, međutim, nijesu pomogle ni velike mjere opreza i neprekidno obezbjeđenje:

Zbog dugogodišnjih sukoba sa klanom pokojnog Luke Đurovića, godinama je imao jak prsten zaštite, a za vožnju je govoto uvijek koristo blindirane automobile.

Osmanagićevo ime široj javnosti postalo je poznato kada ga je nekadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Mićo Orlandić u septembru 2004. godine, označio kao jednog od učesnika u ubistvu urednika "Dana" Duška Jovanovića.

Orlandić je nakon 100 dana od ubistva Jovanovića, rekao da “po Evropi traže Osmanagića i Vuka Vulevića”, ali niko od njih dvojice nikada zvanično nije bio sumnjičen za taj zločin.

Nakon godinu skrivanja, Osmanagić se vratio u Crnu Goru, a nakon dvodnevog pritvora rečeno je da nema dokaza da je u noći 27. maja 2004. godine bio u “golfu 3” iz kojeg je pucano na urednika “Dana”.

Kasnije, na suđenju za ubistvo Jovanovića, Osmanagić je u svojstvu svjedoka izjavio da je u noći likvidacije urednika “Dana” bio u podgoričkoj diskoteci "Manija" sa Vukom Vulevićem i da se nisu razdvajali do jedan sat iza ponoći.

Godinu kasnije, čelnici Agencije za nacionalnu bezbjednost na skupštinskom Odboru za bezbjednost, takođe su pominjali Osmanagića, u kontekstu priče o kriminalnim klanovima u Crnoj Gori.

Tada je, kako su “Vijesti” prenijeli dio iz izvještaja ANB-a, rečeno da su “barske kriminogene strukture preuzele primat u crnogorskom podzemlju”...

"Prema brojnosti i organizovanosti, naplati reketa i vršenju krivičnih djela koja sadrže elemente terorističkih akata, izdvaja se grupa kojom rukovode Saša Boreta, Ljubo Bigović i Armin - Muša Osmanagić”, pisalo je u dokumentu ANB-a.

U Baru je otvorio automat - klub “Paladijum”, restoran “Savoja”, a preko povezanih osoba bio je zakupac i plaža u tom dijelu obale...

"Bavim se legalnim poslovima, ne prodajem drogu, ne ubijam ljude, ne putujem sa lažnim pasošima. Obično idem u Italiju na odmor ili sajam kolača, jer u svom lokalu držim najbolje kolače i hranu”, govorio je prije dvije godine Osmanagić.

Tokom 2012. godine, inspektori za suzbijanje organizovanog kriminala bavili su se biznisom Osmanagića, zbog čega su on i njegova supruga Ljiljana uhapšeni oktobra prošle godine, zbog sumnje da su prali novac.

Osmanagić je tada pušten da se brani sa slobode, a policija je tvrdila su “neovlašćenim organizovanjem igara na sreću "oprali” oko 72.000 eura”.

Barani: Nijesu dirali "obične" građane, ali metak nema oči

Novinar “Vijesti” pokušao je da o posljednjim dešavanjima u tom lučkom gradu porazgovara sa prolaznicima na šetalištu, ali većina njih nije bila raspoložena za priču.

Jedan koji je kratko porazgovarao sa reporterom zahtijevajući anonimnost, kazao da pripadnici dva suprostavljenja klana u Baru gotovo da nijesu maltretirali “obične” građane i da su se kretali u svojim krugovima.

“Ali, kada bi došlo do kontakata među njima, praštalo bi na sve strane. Svi već znaju da nijesu birali ni priliku, ni mjesto ni, vrijeme da se obračunaju, pa su tako i građani bili direktno ugroženi. Kada meci počnu da fijuču, slobodno to napiši, nijedan od njih nema oči pa da zna ko je neprijatelj ovome što puca, a ko je slučajni prolaznik”, rekao je sagovornik “Vijesti”.

Jovana Klisića terete za teško ubistvo u pokušaju

Baranin Jovan Klisić (25) priznao je juče na saslušanju u Višem državnom tužilaštvu da je petnaestak minuta nakon atentata na njegovog prijatelja Osmanagića, zapucao ka bašti lokala “La esquina”, čiji je vlasnik Jovan Đurović, brat pokojnog Luke Đurovića.

Klisić je, sumnja policija, nakon vijesti o ubistvu prijatelja, sjeo na motor, zaustavio ga na ulici preko puta Robne kuće, a potom trčeći izvadio pištolj i pucao po stolovima i zidu tog lokala.

On odgovara za teško ubistvo u pokušaju.

Jovan Klisić

“Klisić je sumanuto uz psovke i neviđenu viku pucao nasumice. Meci su fijukali na sve strane. Čudo da neko nije pogođen”, ispričali su očevici, koji su iz lokala preko puta posmatrali šta se dešava. On se nešto kasnije predao policji.

Osmanagić sahranjen na groblju u Dobroj vodi

Osmanagić je sahranjen juče oko 17 časova na groblju u barskom naselju Dobra voda.

Nekoliko stotina okupilo se ispred kapele u Starom Baru, a kasnije i na groblju kako bi se oprostili od Osmanagića.

Osim brojne rodbine ubijenog, na groblju je bilo i mnoštvo njegovih prijatelja iz Bara, Nikšića, Podgorice, Kotora, Cetinja...

Nekoliko muškaraca koji su prisustvovali sahrani, na nadlakticama su imali istovjetne tetovaže - lik Stefana Đukića, ubijenog 2013. godine u sačekuši u Baru. Đukić je slovio za člana kriminalnog klana Muše Osmanagića.

Istu tetovažu “nosi” i Jovan Klisić, koji je prekjuče, nakon ubistva Osmanagića, zapucao ka lokalu pokojnog Luke Đurovića.

Zbog ubistva Osmanagića, policijske patrole postavljene su na svim izlazima iz Bara.

Oko 15 časova juče, zbog detaljnih pretresa vozila, formirana je kilometarska kolona.

Povratak u devedesete

“Odavno se moralo djelovati preventivno. Jasno je kao dan da nakon ovakvih događaja nema nikakve potrebe da policija stoji na ulici cijelu noć i tako sebe muči, jer od toga nema nikakvog efekta... Samo je pitanje dana ko će opet stradati i da li će neko od nedužnih prolaznika biti ubijen”, kazao je juče “Vijestima” oralni hirurg iz Bara dr Srđan Kalinić.

On je rekao da je teško bilo šta pričati nakon svega što se dešava na barskim ulicama - u ovolikom obimu i kontinuitetu.

“Likvidacije ostavljaju utisak nemoći da im se stane na put, a reakcije države po pravilu su post festum.

Čak ni u devedesetim godinama nije bilo ovakve nesigurnosti koja isijava iz svakog mog kontakta i sa prijateljima, komšijama i sa pacijentima... Nije ovo džungla, već mali grad u kom se sve zna. Mora se djelovati da se ovo zaustavi, svako rješenje je bolje od postojećeg stanja u kojem lagano, ali sigurno dobijamo Meksiko na ulicama”, kazao je Kalinić, inače nosilac liste Demokratskog fronta u Baru.

On je rekao da smatra da policija i pravosuđe ne djeluju koordinirano kada je rješavanje takvih problema u pitanju: “Što, navodi na sumnje da se tu radi o neobučenosti, nesposobnosti ili nečem trećem”.

“Ljude je sada strah da izađu iz kuća i tu nesigurnost je teško objasniti nekome sa strane...

Uporedio bih je sa situacijom u zemljama gdje je stalna prijetnja od terorista, pa se ljudi boje da se pojave na javnim mjestima”, ocijenio je Kalinić.

Galerija

( Radomir Petrić )