Evropska Junker revolucija

Prije imenovanja za predsjednika Evropske komisije, Žan Klod Junker je okarakterisan kao federalista stare škole koji neće učiniti puno da bi promijenio status quo. Međutim, nova struktura koju je nametnuo Komisiji podrazumijeva radikalne reforme načina na koji se posluje u Briselu.

Do sada, fokus na to ko je imenovan na koju poziciju - naročito imenovanje relativno neiskusne Federike Mogerini na funkciju visoke predstavnice EU za spoljne poslove i bezbjednosnu politiku - stavljalo je u drugi plan strukturalnu transformaciju Komisije. Međutim, pojedinačni komesari su manje bitni od trendova zbog kojih je Komisija pomjerila svoje prioritete od proširenja i unutrašnjeg tržišta prema energetskoj i monetarnoj uniji.

Jedan od tih trendova je i sve veći skepticizam Evropljana prema integraciji, što se pokazalo na izborima za Evropski parlament u maju. Sa novim članicama EU koje zaostaju - Rumunija u oblasti vladavine prava, Bugarska u borbi protiv korupcije, a Mađarska u očuvanju demokratskih normi pod vladom Viktora Orbana - sada je pravi trenutak, ili se makar tako čini, da se fokus stavi na postojeće članice. Ovo preusmjeravanje samo pojačava naginjanje Turske ka autoritarizmu, što podriva njenu spremnost za kandidaturu za članstvo u EU. Što se Ukrajine tiče, nedavni gestovi solidarnosti, kao što je potpisivanje sporazuma o pridruživanju, teško da će se u doglednoj budućnosti razviti u nešto značajno.

U degradiranju proširenja EU kao zvaničnog političkog prioriteta, Komisija se priprema da preduzme druge značajne korake. Neredi među evropskim južnim i istočnim susjedima mogu dovesti do već duže vrijeme potrebne obnove Politike za susjede EU. A težeći da nađu nove načine kako bi povećali doseg EU, evropski lideri bi mogli udahnuti život Evropskoj ekonomskoj oblasti. Još jedna politika koja je odavno nije u centru interesovanja je interno tržište - značajna odluka, imajući u vidu da je ono bilo ključni dio evropskog projekta od kako je Komisija osnovana 1958. godine. Četiri okosnice internog tržišta - slobodni protok robe, usluga, kapitala i ljudi - podupirali su i šire mjere EU u oblastima poput spoljne politike, unutrašnjih i pravnih pitanja, a sada će biti svrstani pod nove političke oznake, počev od ekonomskih i finansijskih pitanja do digitalne agende.

Ovo udaljavanje od internog tržišta može dijelom biti objašnjeno i averzijom vlada zemalja članica prema višem nivou zakonodavstva EU. Mada su pritužbe na „naduvani“ acquis communitaire (tijelo zakona EU) često neosnovane, zakonodavni proces EU ima svojih nedostataka, kao što su pokazali nedavni pokušaji usklađivanja. Na primjer, za reviziju statuta EU koja je završena u aprilu, Evropski parlament je odobrio revidiranu direktivu i novu regulativu koja bi mogla biti direktno primijenjena u svih 28 zemalja članica. Međutim, u više od 20 odsto slučajeva, zemlje članice su dobile pravo da same odlučuju o implementaciji i interpretaciji.

Nova Komisija će pokušati ovo da promijeni fokusirajući se na pravilo implementacije i nadzora, umjesto na stvaranje. Ovim naporima će koordinirati predstavnici na sedam novoosnovanih potpredsjedničkih pozicija.

Popuštanje regulatornog tereta je ionako dugo bio lajtmotiv EU. Mada su dvije posljednje Komsije, na čelu sa Žozeom Manuelom Barosom praktikovale racionalizaciju, pojašnjavanje i prikupljanje pravila, a konkretnih akcija nije bilo puno.

Junkerove promjene bi međutim na ovom frontu mogle donijeti ozbiljan napredak, kao i u oblasti monetarne i energetske unije. Zaista, struktura nove Komisije ukazuje na to da se Junker nada da će osnažiti njenu ulogu u usmjeravanju Evropske monetarne unije i srodnih oblasti nad kojima su tokom krize kontrolu uglavnom imali Evropski savjet i vlade zemalja članica (naročito Njemačke).

Slično tome, novi potpredsjednik je imenovan za energiju, odnosno za „energetsku uniju“. Nedostatak napretka na ovom frontu tokom mandata posljednje dvije Komisije je uglavnom uzrokovan u njemačko ruskom projektu modernizacije, koji je oblikovao njen pristup energetskoj bezbjednosti. Francuska je sa svoje strane bila nevoljna da izgradi međusobno povezanu evropsku mrežu, zbog njenog velikog oslanjanja na nuklearnu energiju.

Imajući u vidu ponašanje Rusije u Ukrajini, lideri EU su morali da razmotre svoj pristup. U tom kontekstu, nova struktura Komisije - da ne pominjemo činjenicu da je novi predsjednik Evropskog savjeta bivši poljski premijer Donald Tusk, dugo želio energetsku uniju, mogla bi progurati ovu politiku.

Mada je u ovako ranoj fazi nemoguće u potpunosti razumjeti kakve će rezultate dati nova struktura Komisije neke od njenih institucionalnih posljedica se već ukazuju. Bez sukoba sa Evropskim savjetom, otklon Komisije od zakonodavstva će osnažiti ulogu Evropskog parlamenta. Bez velikih ovlašćenja za iniciranje zakona i Parlament takođe neće imati puno izbora osim da se okrene nadzoru.

Kako će se sve ovo odvijati u predstojećim mjesecima i godinama biće odlučujuće za to hoće li evropski projekat napredovati ili stagnirati. Možda bi analitičari trebalo da manje obraćaju pažnju na „ko“ a više na „šta“.

Prevela: N. Bogetić

( Ana Palacio )