Kolaković o ostavci: Jedina ispravna odluka

Tvorac svih uspjeha Srbije, na čijoj klupi je od prvog dana sticanja nezavisnosti (2006. godine), shvatio je da je stigao kraj puta, i preuzeo odgovornost za neuspjeh – Igor Kolaković više nije selektor Srbije, a ostavku je podnio nakon lošeg rezultata (deveto mjesto) na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj.

"Poslije velikih očekivanja srpske odbojkaške nacije, poklonika odbojkaškog sporta, svih nas u Savezu, ali i mojih, koja su bila velika na SP u Poljskoj, a nakon ostvarenog rezultata, došao sam do teške odluke. Teške iz emotivnih razloga zbog vremena koje sam proveo u reprezentaciji Srbije i svega što sam u njoj doživio. Ali, po meni, ovo je jedina ispravna odluka, jer sam taj koji treba da preuzme odgovornost za tako loš rezultat, kako bi u narednom periodu neko drugi sa nekim drugim pristupom probao da izvuče još veći maksimum iz ovih momaka koji su nesuđeni potencijali i koji tek treba da ga potvrde, jer su oni još mladi i neiskusni za, možda, prevelika djela. Siguran sam da slijede veliki rezultati reprezentacije Srbije, i mislim da je ovo dobro i za njih, reprezentaciju i federacije", rekao je Kolaković.

Proslavljeni crnogorski stručnjak je još u Lođu ponudio ostavku predsjedniku Odbojkaškog saveza Srbije Aleksandru Boričiću, koji ga je i doveo na selektorsko mjesto, i koji je uvaži Kolakovićeve razloge.

"Sinoć sam traži da razgovaram sa gospodinom Boričićem, i jutros sam mu saopštio svoju odluku. Do sada sam uvijek imao neviđenu podršku Saveza na čelu sa gospodinom Boričićem. Bilo je tu i rezultata ispod naših očekivanja, ali sam uvijek dobio podršku. I sada bi je bilo, u to sam siguran. Ali ja, jednostavno, nisam htio da ovako produžim dalje, jer treba imati mjeru. Mislim da je ovo bio pravi trenutak, iako, naravno, težak za mene, ali ostavka je jedina ispravna odluka. Boričiću hvala i na tome što je imao razumijevanje i za to, iako je puno razmišljao na koji način sve to da uradimo. Ipak je uslišio mojoj molbi da to bude odmah i sad, da moja ostavka, ipak, bude moralan čin i da", dodaje Kolaković.

Na pitanje šta nije funkcionisalo na SP u Poljskoj, Kolaković kaže:

"Vjerovatno sam tvrdoglavo slijedio neku svoju ideju, u kojoj sam, vjerovatno, naručio neke stvari, neku koncepciju. Nije bilo nikakvih trzavica u ekipi, momci su sjajno radili, ja sam imao najbolje moguće uslove za rad. Igrači su radili sve što je bilo do njih, i, jednostavno, nisam pogodio to što sam htio. A htio sam da rizikujem sa jednom varijantom, da se borimo za nešto više, a u stvari nam je to donijelo deveto mjesto. Nisam prepoznao ekipu koju bih volio da prepoznam kroz čitavo vrijeme, iako smo mi dobijali neke utakmice. Nije bilo to ushićenje u njihovim očima kao što je to bilo mnogo ranije. Bili smo previše nesigurni, i to me potpuno porazilo", ističe Kolaković.

Kolaković je upao u stručni štab reprezentacije Srbije i Crne Gore 2003. godine, tada kao pomoćnik Ljubomira Travice, a više od osam godina je bio selektor Srbije.

“Kada se ovrnem unazad, to je stvarno dugačak period, ali koji je jako brzo prolazio. Previše takmičenja, mnogo obaveza, stresnih situacija. Mislim da je krucijalni momenat 2006. godina kada je Boričić donio hrabru odluku da mi dodijeli mjesto selektora. Znamo koliko je teška bila ta 2006. godina za odnose Srbije i Crne Gore. Od tog trenutka kreće moj rad sa velikim igračima, i sa manje velikim, sa sjanim ljudima, sa odličnom podrškom u Savezu, sjajnom saradnjom sa mojim pomoćnicima, Željkom Bulatovićem, Šiletom Grbovićem, Danijelom, Kozićem, doktorom Martinovićem, Acom Počekovićem, Vladom Nikolićem, Joksimovićem, Čedom Cvetkovićem, Laslom Lukačem…Sve je išlo kao neka bajka, a svaka bajka ima svoj kraj. Jako sam ponosan na taj period. Bilo je takmičenja kada se puno očekivalo od nas, kada smo pravili neke rezultate. Bilo je takmičenja kada se ništa nije očekivalo, pa smo pravili rezultate. Nakon nenadane bronze prošle godine na EP u Danskoj, sportska javnost u Srbiji je očekivala da ćemo igrati značajniju ulogu na ovom SP. Ali, ispostavilo se da su tri evropske ekipe, koje su tada bile iza nas, sada među prvih šest, a mi smo, nažalost, ostali na devetom mjestu”.

“Protekli period u mojoj karijeri predstavlja sve, uložio sam kompletnog sebe, sve svoje mogućnosti i strepljenje koje je, možda, bilo i najvrednije, uz svu toleranciju da se u reprezentativnim odnosima ovi momci osjećaju kao ljudi, kao osobe koje vrijede. A onda i kao igrači koji mnogo vrijede. Trudio sam se da ti odnosi budu najbolji mogući i neki put se na osnovu toga opredjeljivao za sastav. Možda sam i pravio greške, naravno, ali su rezultati nekako bili u skladu sa našim očekivanjima. Sada smo došli do tačke kada ja apsolutno nisam opravdao svoja očekivanja, u smislu rezultata”.

Osim porodici, Kolaković će sada imati više vremena da se posveti radu u klubu, francuskom Kanu, u koji je stigao tokom prošle sezone, i sa kojim ima još dvije godine ugovora.

“Sve ovo me trošilo, ipak je to 11 godina neprekidnog rada svakog ljeta, gotovo i svake zime, bilo sa klubom, bilo reprezentacijom. Samo sam dvije godine pravio pauzu zimi. U tom smislu će mi, sigurno, prijati, ali će mi mnogo nedostajati sve ovo”, zaključio je Kolaković.

Lična karta

Igor Kolaković je igračku karijeru počeo i završio u Budućnosti. Između toga igrao je u beogradskom Partizanu, sa kojim je osvojio po dvije titule prvaka i Kupa Jugoslavije.

Sa ekipom Budućnosti ima tri titule (2002, 2005, 2006) i Kup u bivšoj državi (2000), te dvije titule (2007, 2008) i tri Kupa (2007, 2008, 2009) u nezavisnoj Crnoj Gori.

Sa slovenačkim ACH volejom je osvojio duplu krunu u Sloveniji, i trofej u Srednjoevropskoj ligi.

Kolaković je tri godine bio u stručnom štabu svog prethodnika na klupi Srbije i Crne Gore Ljubomira Travice.

Nakon povlačenja Travice sa kormila (iz privatnih razloga), u oktobru 2006. godine, Kolaković je dobio povjerenje da vodi jednu od odbojkaških velesila na Svjetskom prvenstvu u Japanu, posljednji put pod imenom zajedničke države. Bio je četvrti na debiju, ali je ostao na klupi “orlova”.

Bio je prvak Evrope na EP u Austriji i Češkoj 2011. godine, osvojio je bronzu na Svjetskom prvenstvu u Italiji 2010, bronze na EP u Rusiji 2007. i Danskoj 2013. godine, te dva srebra (2008, 2009) i bronzu (2010) u Svjetskoj ligi. Sa selekcijom do 23 godine je vicešampion svijeta.

Kao pomoćni trener Travice, ima bronzu sa EP u Rimu i Beogradu 2003. i bronzu (2004) i srebro (2005) u SL, te Svjetski kup u Japanu (2003)

( Saša Jončić )