Crnogorski zakon ne poznaje plagijat: Izranjaju lažne diplome, zvanja i radovi

Taman kada se moglo pomisliti da u nečemu zaostajemo za naprednim svijetom, da mi nemamo plagijatora, a magistara i doktora imamo makar koliko konobara, oni se pojaviše.

Klub je već počeo da se formira, i to kako valja - članovima partije. Prvo se učlanio magistar Milan Babović, mlada uzdanica Demokratske partije socijalista koji je, sudeći po pisanju medija, prepisivao sve što mu se dopalo. Da bi se dobilo na nivou, od prije neki dan član odabranog društva je izgleda postala i, ni manje ni više, ministarka nauke dr Sanja Vlahović, koja je, valjda slučajno, previdjela da je na relevantnoj adresi objavila naučni rad koji je uslov izbora u zvanje vanrednog profesora, a na toj adresi nijesu čuli za to.

I tu, za očekivati je, neće biti kraj, jer nije teško zamisliti koliko je prepisivača samo među 477 magistara ekonomije koji su tu zvučnu titulu dobili na momišićkom Ekonomskom fakutetu od februara 2007. do jula 2012. godine.

Ne optužujući nikoga unaprijed, prosto se morao neko potkrasti jer su pojedini profesori morali da pročitaju i više od 100 teza.

Političari i naučnici u Evropi koji su optuženi za plagijat za to uvijek snose posljedice - ili podnesu ostavke ili im se oduzme titula ili se barem izvinu javnosti

Kao ilustracija - sadašnji dekan Ekonomskog fakulteta Milivoje Radović bio je u 117 od 477 komisija za odbranu magistarske teze i to na deset od 15 smjerova.

Osim toga, iole ozbiljna teza mora se razraditi makar na stotinjak strana, pa puta 117 takvih i ispada da je ionako brojnim funkcijama zauzeti profesor Radović morao temeljno da pročita debelo preko 10 hiljada stranica štiva nabijenog znanjem iz raznih struka. Ali, da ne sumnjamo, možda je to sve urađeno kako Bog zapovijeda. Možda ni u plejadi političara i biznismena, koji su iz tranzicije osim sa debelim bankovinim računom iskočili i sa zvučnim titulama, nema niko ko je koristio prečicu copy/paste.

Plagiranje je postalo vrlo ozbiljan problem u svijetu pa je u to društvo samo za nekoliko posljednjih godina dospjelo nekoliko planetarno poznatih ličnosti.

Čak i u najuređenijim državama poput Njemačke, plagijatori se prošvercuju do najviših državnih pozicija. Neki od njih su imali pozicije ministara u vladi Angele Merkel. Prvo je prije tri godine otkriven ministar odbrane Karl Teodor zu Gutenberg. Utvrđeno je da je njegova doktorska teza “velikim dijelom prepisana”. Ministarka obrazovanja Anete Šavan je postupak svog kolege okarakterisala kao sraman, a dvije godine kasnije ona se uhvatila u istu mišolovku. Njoj je Univerzitet Hajnrih Hajne iz Dizeldorfa oduzeo titulu doktora nauka zbog toga što je “sistematično i namjerno” prepisala čitave djelove svoje disertacije. Njemački ministar vanjskih poslova Frank Valter Štajnmajer najnoviji je njemački političar suočen s optužbama za akademsko plagiranje. Nedjeljnik “Focus” piše kako je univerzitetski profesor Uve Kamenz rekao da je utvrdio 500 područja sumnjivih sličnosti kada je Štajnmajerovu doktorsku tezu iz prava iz 1991. usporedio sa oko 100 izvora.

Samo onaj od koga je prepisano može da tuži plagijatora sudu, koji utvrđuje da li je rad orginalan

U društvu političara plagijatora je i bivši predsjednik Mađarske Pal Šmit. On je prepisao 200 stranica doktorata koji je sadržao još koju stanicu uvoda, sadržaj i bibliografiju.

U indeks poznatih plagijatora odnedavno se upisao i planetarno popularni slovenački filozof Slavoj Žižek. On je, uz minimalne izmjene, “preuzeo” odlomke recenzije koju je za knjigu Kevina Mekdonalda - “Kultura kritike: Evoluciona analiza uticaja Jevreja u itelektualnim i političkim pokretima 20. vijeka”, napisao Stenli Hornbek.

Svakako tu su srpski ministar policije Nebojša Stefanović i Mića Jovanović, bivši rektor Univerziteta Megatrend. Prvi je prepisao veći dio disertacije, a drugi je nikada nije odbranio.

Svakako u svijetu to doživi nekakav epilog pa političari podnesu ostavku ili budu smijenjeni, neko ostane bez titule ili se javno kao Žižek izivini.

Kako će biti kod nas tek će se vidjeti ali je jedno jasno, naš Zakon o autorskim i srodnim pravima, kako je “Vijestima” rečeno u Zavodu za zaštitu intelektualne svojine, ne poznaje pojam plagijat.

Direktor Zavoda Novak Adžić u odgovoru na naša pitanja objašnjava da taj Zakon uređuje zaštitu autorskog i srodnih prava i postupak njihove zaštite.

“Svako neovlašćeno umnožavanje, distribucija, davanje u zakup, ili na poslugu, saopštavanje javnosti i iskorišćavanje tuđeg djela u izmijenjenom obliku i slično bez dozvole autora djela smatra se povredom autorskog prava”, piše u Adžićevom odgovoru.

On dodaje da je i u Krivičnom zakoniku Crne Gore utvrđena odgovornost za povredu autorskog i srodnih prava.

Adžić na kraju podsjeća da povredu prava utvrđuje sudski, a ne organ uprave pa svako kome je to pravo ugroženo treba da se obrati sudu.

( Maja Boričić, Tina Popović )