U jeziku je uvijek ključ

Vjerujem da će mi puritanci i apsolutni moralisti oprostiti to što koristim riječ šupak. Nadam se da neće biti previše zaprepašteni, zabezeknuti odnosno da se neće džasnuti. Crnogorski jezik previše se fokusira na kopanje po autentičnim starocrnogorskim izrazima kojima se pojedini kopači kite kao ordenjem, dok jeziku izmiče kontakt sa 21. vijekom. U tom smislu jezik je u sličnom položaju kao i država, prvo je neko pametan ubacio u rikverc, neko drugi dao gas do daske, a zatim smo svi zaglibili i otišli u muški polni organ. U jeziku je uvijek ključ, a analizom žargona najbolje se detektuju promjene u jeziku, odnosno stanje društva. Riječ šupak nije aktuelizovana slučajno, već šupak u žargonu ima funkciju da sažeto i precizno opiše karakter neke osobe. Treba imati u vidu da šupak nije „sramotna" riječ. U ovom slučaju, riječ ima utemeljenje u žargonu, uz surovu asocijaciju spaja anatomiju i lingvistiku. Šupak je zvučna riječ koja toliko ružno odzvanja da potpuno odgovara dijelu tijela koji predstavlja. Ukoliko zanemarimo da šupak predstavlja analni otvor, možemo da analiziramo koje su to sve karatkerne osobine koje opisuju jednog Šupka. Šupak je prije svega smrad. Nije slučajno da su baš riječi šupak i smrad iskorištene pri opisu ljudi koji su prije svega sebični. Javnost konstruiše žargon. Naravno da su i jedna i druga riječ usko povezane i nije čudo što su postale sinonim za iste ljude. Sve suprotno od onoga što karakteriše dobru osobu, zapravo opisuje Šupka. „On“ misli samo na sebe, i usko gleda na svijet čineći sve da ostvari svoje kratkoročne planove. Osnovna želja Šupka jeste da ima da jede, da jede dobro i obilato, pa i da drugi vide da on ima da jede, naročito da ga vide oni koji nisu bili dovoljno „pametni“ da se snađu kao on. Šupak voli da mu zavide. Šupak se vrti u krug, vjeruje da pun stomak znači dobar život. Njegov lanac ishrane počinje zaradom, koja mu omogućava da jede, a zatim tu hranu vari i na kraju sere. I to je dio žargona, „sere“ se ne odnosi na izbacivanje izmeta kroz analni otvor već na tešku priču koju šupak prosipa. „Šupak sere“, odnosno nameće svoj način života drugima i obično priča ono što mu je nametnuto da misli. Da bi zaradio, on prvo mora postati šupak.. Svaki šupak tvrdi da razmišlja racionalno, da se ne zanosi i da prvo sebe obezbijedi. Šupak prezire idealiste. Dakle, šupak misli samo na svoju guzicu. Neka mi opet na izrazu oproste moralni policajci, istina, mogao sam napisati zadnjica i dupe, ali Šupak je glavu zamijenio guzicom i njom razmišlja. Stari bi rekli „preča mu je guzica od obraza“, ali te izreke ostavljam kopačima po crnogorskom jeziku da iskoriste pri nekom nadahnutom obraćanju naciji. Šupak ne misli svojom glavom, i već je obrazloženo što je njemu od glave preče, ubijediće sebe i podržavati čak i ono što istinski ne zastupa, ali će naravno pratiti svoj lični interes. Suština je jesti obilato, da ima da ždere, da se nabapa. Ako jedan glas može koštati vreću brašna ili 100 eura, to bi značilo da je šupak glasač. Ukoliko vidimo šta navodi glasača da se opredijeli koga da zaokruži uvidjećemo da je poenta u tome da glasač očima prebira po imenima na listi tražeći onu koja je najviše „učinjena“. Dakle, šupak traži interes, traži „učinjenu“ osobu i ne zanimaju je sposobnosti te osobe po grad, državu i društvo, već ga interesuje što on lično može da izvuče od te osobe. To je druga funkcija šupka i nazire se vjerovatnoća odakle je došao taj izraz. Šupak se šupka ljudima „na fukncijama“ i koji mogu da mu omoguće korist. Riječ je o uvlačenju u šupak, dobrovoljnom ulasku u mračni i smrdljivi dio ljudskog organizma. Kad je neko ušao u šupak, zna se u čemu može da pliva. Cesta prepirka je koliko ima stanovnika u Podgorici. Građana sigurno ima vrlo malo, ali se špekuliše da stanovnika ima oko 200 000. Bitno je da u Podgorici postoji grafit „PG grad šupaka“. Građanin je izuzetak. Ono što može da tješi pojedince jeste činjenica koju iznosi Ljosa komentarišući težnju latinoameričke kulture da definiše svoj identitet, a on lijepo kaže: „Po mom mišljenju, u pitanju je uzaludna, pa i nemoguća težnja, s obzirom na to da je identitet nešto što pripada pojedincu, a što kolektiviteti gube onog časa kada prevaziđu plemenski način života“. Ne dozvolite da vas voze u rikverc. Istupite iz reda, budite izuzetak, ne budite šupak.

( Đuro Radosavović )