Defekt u mentalitetu

U Crnoj Gori će se, nažalost, teško moći izbjeći fizički sukob između DPS vlasti i naroda. Nije ovo lako ni pomisliti, još teže je izgovoriti, a najteže je to napisati i objaviti. Ali, objektivne analize i procjene na to ukazuju, te mi odgovornost ne dozvoljava da ovakvu procjenu prećutim. Višeslojni su uzroci za ovako nešto neželjeno.

Decenijama se potvrđuje da DPS vlast nosi teret kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije. To je samo po sebi dovoljno da se posljedice teško mogu izbjeći. Iako je baš ta ratna partija aktivno i strastveno učestvovala u proizvođenju i vođenju ratova i svega onoga što je te ratove pratilo na eks-Yu prostoru, ona se godinama ponaša kao trijumfalni oslobodilac i barjaktar slobode u Crnoj Gori. Kakve su te slobode, građani to najbolje osjećaju. Svuda i sve je nategnuto, i nabreklo je do pucanja. Nosioci DPS vlasti žive u grčevitom strahu od gubitka iste. Oni znaju zbog čega i sigurno nije zbog njihove čiste savjesti. Oni, bilo kome i po bilo koju cijenu, vlast neće prepustiti mirnim putem. U pitanju su veliki ulozi. Ogromna je imovina kojom raspolažu, ogromna moć i privilegije koje imaju, ali i sloboda ili život, koje mogu izgubiti. Strast moći i strah od gubitka iste neprekidno odmjeravaju snagu. Naivno je vjerovati da će mirno otići.

DPS vlast ima do jedne četvrtine biračkog tijela Crne Gore. Polovina od tog broja su baš oni koji vladaju zajedno sa svojim porodicama, a ona druga polovina su njihovi terenski gardisti. Oni na birališta izlaze u režimu kaplarske poslušnosti i discipline. Zloupotrebom državnih resursa i podmićivanjem birača postižu rezultat da se približe izbornoj pobjedi, jer razočarana, ucijenjena, uplašena, a velikim dijelom udvorička masa na izbore nevoljno izlazi. No, kada se i u takvim uslovima desi da DPS vlast negdje i izgubi izbore, kvazipravnički žongleraj i manipulacija u tumačenju zakona su njihov provjereni alat. Jednostavno, vlast po bilo koju cijenu ne daju.

Što zbog šićardžijskog interesa, što zbog političke naivnosti, a djelimično i zbog udbaške prepariranosti za potrebe DPS, SDP više od decenije stoji na mrtvoj straži u odbrani DPS pašaluka. Istinske socijaldemokrate su nezadovljne i zabrinute. Interese radnika i seljaka nema ko da štiti. Ta partija je suštinski ubijena, a ideja socijaldemokratije u Crnoj Gori je uništena. Radnička i poljoprivredna udruženja postala su plijen DPS lešinara. Ozbiljnom analizom političke situacije u Crnoj Gori može se zaključiti da je DPS, ustvari, već odavno izgubio vlast. Gdje je, onda, problem? Stvar je u tome što nema ko da preuzme vlast. Ako se ozbiljno analizira politički personalitet i u vlasti, i u opoziciji, lako će se detektovati suštinski problem. U Crnoj Gori je odavno uvriježeno pravilo da se politikom bave samo oni (uz rijetke izuzetke) sa oskudnim vrijednostima Čovjeka. Nažalost, takav sistem je odavno postao politička zbilja. Defekt u mentalitetu svuda se ispoljava. Tri četvrtine građana Crne Gore prema Milu Đukanoviću ne skriva prezir, pa i mržnju. Kada bi baš njima, kojim slučajem, Milo Đukanović uputio poziv za druženje uz kafu, polovina njih, od strastvenog uzbuđenja, ne bi zaspala čitavu noć. U pitanju je defekt u mentalitetu. Kada ponos i dostojanstvo ustupe mjesto obmanjivanju drugih i samih sebe, u pitanju je defekt u mentalitetu. Sa takvim defektom se ne može biti političko društvo. Primitivizam, pohlepa, bahatost i nekompetentnost su glavne karakteristike predpolitičkog društva. Malograđanska i sitnosopstvenička psihologija su glavne odrednice filozofije palanke. DPS vlast sve to generiše i pothranjuje decenijama.

Kao što rekoh, strast za vlašću i strah od postojeće vlasti u Crnoj Gori međusobno podmuklo odmjeravaju snagu. Kada se sve to složi, na prethodno objašnjen način, fizički sukob vlasti i građana je latentna opasnost, iako povod uvijek može biti banalan. Filozofsko i naučno-istorijsko pitanje je da li je za budućnost jednog društva bolje da u promjene uđe sa visokim stepenom duhovne nezdravosti i sa visokim stepenom defekta u mentalitetu, ili je možda bolje da se na grublji način sprovede opsežna diferencijacija. Decenijama upozoravam da su Crnoj Gori nužne češće i brže promjene vlasti na miran način. Nažalost, pritisak u crnogorskom društvenom i političkom ekspres-loncu se ne smanjuje. Činjenica da se niti jedan pripadnik vlasti ili član DPS nije usudio javno diferencirati od njihove politike je siguran pokazatelj manjka razuma, manjka ljudskosti, viška pohlepe i viška straha. Iz takvog stanja, mnogi od njih će biti u stanju da posegnu na nečiji život.

Politička, društvena i duhovna korota je osnovno obilježje većinske Crne Gore. Crnogorci su, uglavnom, dobro uvježbani da bučno foliraju kako, kobajagi, vole svoju Crnu Goru. I to je defekt u mentalitetu. Jer, da je istinski vole, ne bi ni dozvolili da više od dvije decenije gledaju i trpe bahatost i razmetljivost manjine, a patnju i gnjev većine. „Izvanjci“, kako ih ovdje zovu, istinski vole Crnu Goru, jer se u njoj ima i ko voljeti i ima se šta voljeti. Sreća po Crnu Goru je što „izvanjaca“ nije mali broj, iako je plemenska razmetljivost veoma uočljiva u defektu mentaliteta nadobudnih.

Da li je sve ovo poznato administracijama SAD i EU? DA, poznato je. Zašto ne reaguju? DPS vlast, pored rečenog, politički preživljava i preko prljave lobističke mreže koju su razvili na oba ova kontitenta. Za sve što se u Crnoj Gori bude desilo odgovornost će snositi obje ove administracije. Međutim, prvenstvena je odgovornost na građanima, koji, nažalost, nose veliki teret defekta u mentalitetu.

( Blagoje Grahovac )