Pred samit u Velsu: NATO će biti „oštrica“ prema Rusiji

I ovaj dvodnevni sastanak na vrhu NATO koji počinje u četvrtak (4. septembra), jednom će se zvati „istorijski“, smatraju diplomate odbrambenog saveza za vrijeme priprema sastanka u Velikoj Britaniji.

„Istorijski“, zato što će NATO ponovo potpuno promijeniti svoje prioritete s obzirom na krizu u Ukrajini i sve veću konfrontaciju s Rusijom.

U posljednjih 13 godina savez se usredsredio prije svega na misiju u Avganistanu i krizna žarišta van područja zemalja NATO. Ali sada se ponovo radi o odbrani zemalja Evrope, a do kraja 2014. NATO želi da svoju misiju u Avganistanu zamijeniti mnogo manjom misijom obuke tamošnjih snaga bezbjednosti.

„Pripremamo se za sljedeću fazu NATO“ – tako situaciju opisuje komandant NATO za Evropu, američki general Filip Bridlav. „Iz vojske u misijama u inostranstvu, pretvaramo se u vojsku u stanju pripravnosti. Jedinice stacionirane u inostranstvu vratićemo kući i tako ćemo, naravno, uštedjeti novac. Dio tog novca uložićemo u bolju obuku i vježbe. “Generalni sekretar NATO, Anders Fog Rasmusen proteklih nedjelja izricao je sve oštrije riječi protiv Rusije. Za njega je stvar jasna: 'Mi niti smo naivni, niti ćemo se zavarati iluzijama. Moramo se suočiti sa činjenicom da nas Rusija smatra protivnikom. Tome ćemo se i mi prilagoditi'"

NATO želi da bude brz i da oštro udara

Dvadeset osam predsjednika država ili vlada NATO, odlučiće u Njuportu da pojačaju svoje snage za brzo reagovanje i vjerovatno će donijeti odluku i o izgradnji pet skladišta oružja i opreme „na prvoj liniji" u Poljskoj i Baltičkim zemljama. Pored toga, biće uspostavljena i svojevrsna „oštrica“ tih snaga za brzu intervenciju koja će bez prekida biti na povećanom nivou borbene gotovosti, najavio je Rasmusen uoči samita. „Ti vojnici moći će da putuju samo s lakom prtljagom, ali će ipak biti u stanju da žestoko udare ako to bude potrebno“, objašnjava generalni sekretar.

Ta „oštrica“ trebalo bi da obuhvata samo par stotina vojnika koji bi bili spremni da budu poslati na zadatak u roku od samo dva ili tri dana. Njih bi pratilo više hiljada vojnika snaga za brzo reagovanje, sačinjenih od jedinica sa vojnicima iz više zemalja kojima je do sada bilo potrebno nekoliko nedjelja da budu spremne za obavljanje zadataka na područjima na kojima je to neophodno.

Generalni sekretar NATO Rasmusen smatra da „takve jedinice u visokom nivou borbene gotovosti imaju veliko zastrašujuće dejstvo“. I bivši general NATO Harald Kujat priznaje da je „do sada bio problem vrijeme u kojem možemo da reagujemo“. To vrijeme će sad biti mnogo kraće kako bi se uspostavila ravnoteža sa ruskim jedinicama koje bi mogle da ugroze istočne zemlje NATO.

Umjesto velikih vojnih baza, NATO želi male, ali veoma pokretne borbene jedinice koje bi veoma brzo mogle da dejstvuju

„Naravno, uvijek se mora ostaviti mogućnost da se u te zemlje rasporede dodatne trupe NATO, ali i Rusiji je potrebno određeno vrijeme da uopšte bude sposobna za napad. Kada postoji djelotvoran sistem ranog upozoravanja, onda to apsolutno može da se izbalansira”, smatra penzionisani general.

Držati se sporazuma NATO - Rusija

Baltičke zemlje i Poljska traže da jedinice odbrambenog saveza budu trajno stacionirane na njihovoj teritoriji. Predsjednik Estonije Tomas Hendrik Ilves požalio se da postoje NATO-zemlje druge klase“ – ako i u istočnim zemljama ne budu uspostavljena trajna uporišta Saveza.

Ipak, tako nešto zapadne zemlje Saveza odbijaju, a i generalni sekretar Anders Fog Rasmusen upozorava da NATO mora da se pridržava sporazuma koji je postignut s Rusijom. U njemu se još 1997. zapadni savez obavezao da neće stacionirati veće vojne jedinice u bivšim zemljama saveznicama SSSR ranije okupljenim u Varšavskom paktu.

Ipak, Rasmusen dodaje i to da Rusija, svojim agresivnim ponašanjem prema Ukrajini i aneksijom Krima, jedva i da se osvrće na sporazum sa NATO: „Na žalost, morali smo da uočimo da Rusija sasvim očigledno krši sva načela sporazuma sa NATO. Zahtijevamo od Moskve da to hitno promijeni.“

„NATO griješi“

Pretposlednjem sastanku na vrhu NATO u Lisabonu 2010. prisustvovao je i ruski predsjednik. Na najvišem nivou svi su se sastali u Savjetu NATO-Rusija. Ali to danas djeluje nezamislivo. Zbog krize u Ukrajini, NATO na samit u Njuportu nije pozvao ruskog predsjednika. Na pitanje novinara hoće li će Rusi biti iznenađeni zbog toga što nisu pozvani, Rasmusen je uz osmjeh odgovorio: „Ne, ne vjerujem“.

Odnosi sa Rusijom dostigli su najnižu tačku. Bivši general Kujat to kritikuje. On optužuje NATO da pravi „očigledne greške“. Savjet NATO-Rusija je, podsjeća njemački general, i osnovan da bi se uspostavio dijalog u kriznim vremenima. Ali ta mogućnost nije aktivirana. „To je sasvim, sasvim djelotvorno sredstvo u cilju prevencije konflikata i u cilju njegovog prevazilaženja. Nažalost, taj veoma dobar instrument NATO uopšte nije iskoristio. Time se, vjerujem, moglo mnogo doprinijeti u smirivanju i stabilizovanju situacije u Ukrajini“, smatra bivši general NATO Harald Kujat.

Za razliku od ruskog, ukrajinski predsjednik Petro Porošenko je pozvan. Diplomate NATO doduše ističu da on ne smije mnogo da očekuje. Ukrajina nije članica NATO i u dogledno vrijeme neće to ni postati, uprkos teoretskim uvjeravanjima da su vrata još otvorena. „O članstvu Ukrajine se ne raspravlja“, jasno je izjavio i američki predsjednik Barak Obama još u martu u Briselu, neposredno nakon ruske okupacije Krima. Većina članica NATO odbija i ideje o isporukama oružja Ukrajini: „Pomažemo u obuci i reformi oružanih snaga, ali branićemo samo članice“, izjavio je jedan visoki zvaničnik NATO u Briselu.

Šta u Avganistanu?

S obzirom na tu krizu na pragu NATO, stanje u Avganistanu palo je u drugi plan. Ali u toj zemlji u stvari još nema predsjednika koji bi bio u stanju da obavlja svoje dužnosti. Generalni sekretar NATO polazi od pretpostavke da još može biti potpisan sporazum o stacioniranju 15.000 vojnika u misiji koja bi naslijedila postojeću.

„Ohrabruje činjenica da su oba predsjednička kandidata objavila da će potpisati odgovarajuće sporazume čim stupe na dužnost. Zato sam uvjeren da ćemo moći da od 1. januara 2015. uspostavimo jednu misiju za obuku u Avganistanu.“ Danas je u toj zemlji prisutno samo još oko 30.000 vojnika ISAF-a, od kojih je i 1.900 vojnika njemačkog Bundesvera. Iz NATO se može čuti da se „povlačenje odvija po planu“.

Na kraju samitu u Velsu biće naravno riječi i o novcu. Sjedinjene Američke Države već godinama se žale da zemlje Evrope, uz malobrojne izuzetke, ne odvajaju dovoljno novca za njihovu obranu. Upravo suprotno: čini se da evropske vlade prvo počinju da štede na svojim izdacima za vojsku, pa su zato tamošnje oružane snage radikalno smanjene i reformisane. I bivši general Kujat smatra da se takva politika „sada sveti, kad su opet potrebne obrambene snage u Evropi.“

Generalni sekretar NATO Rasmusen je optimista, jer, na kraju krajeva, i te jedinice za brzu intervenciju od nekuda moraju da se plate. „Očekujem da države u Velsu preuzmu svoje obaveze i da povećaju izdatke za odbranu jer se i ekonomsko stanje popravilo.“

( dw.de )