Bolje smanjiti zarade, nego plate službenika

Novi Kolektivni ugovor mora stvoriti fleksibilniji sistem kada je u pitanju obračun zarada. Došli smo do limita njihovog učešća u javnom sektoru u kome se mora napraviti racionalizacija. Jedna opcija je smanjenje broja zaposlenih, a druga preispitivanje formiranja zarada. U uslovima globalne krize mislim da je bolja druga opcija kako dodatno ne bismo pogoršavali socijalni položaj – kazao je potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić u intervjuu za „Vijesti“ odgovarajući na pitanje kada počinje izrada Kolektivnog ugovora i šta će predložiti radnicima i poslodavcima.

- Novi zakon o radu je utvrdio socijalni minimum ispod koga nećemo ići, ali postoje određeni elementi koji su specifičnosti našeg sistema i nekoliko zemalja u regionu koji se moraju preispitati. To su dodatne naknade topli obrok i regres, a što se tiče fonda zarada on mora biti niži do 15 odsto u budžetu. Učešće zarada u javnoj potrošnji koje iznosi oko 13 odsto BDP–a kod nas je među najvišima u regionu i ono se mora svesti na optimalni nivo. Rokovi za donošenje novog kolektivnog ugovora su probijeni, a prolongiranje te obaveze nikome ne koristi. Kada govorimo o isplati regresa za ovu godinu, ta obaveza može da se realizuje do juna naredne godine, ali ako se situacija značajnije ne promijeni do kraja godine ne vidim prostor da isplatimo regres. Korekcija je neophodna jer je ključni razlog velikog rasta potrošnje okolnost da su ranije zarade značajno povećane, kao i zbog obaveze da se servisira dug prema penzionerima.

• Možete li deficit u budžetu održati na sadašnjem nivou kroz smanjenje izdataka i koliki je deficit podnošljiv u narednoj godini?

Naše opredjeljenje je upravo to, a jedina korekcija fiskalne politike u rebalansu bila je povećanje akciza. Ove godine najviše smo se usmjerili na smanjenje potrošnje kako bismo održali deficit na projektovanom nivou od 2,6 odsto BDP–a, zadržali zaduživanje na umjerenom nivou i izbjegli povećanje poreza. Za sada nam je to polazilo za rukom. Za sljedeću godinu preispitaćemo da li imamo dovoljno kapaciteta da nastavimo politiku obaranja poreza i doprinosa na zarade, a moguće su korekcije doprinosa za zdravstveno i penziono osiguranje kako bismo obezbijedili punu održivost tih fondova. Optimista sam kada je u pitanju održavanje deficita na sadašnjem nivo. Budžet za narednu godinu neće se bitnije razlikovati od ovogodišnjeg, s tim što treba tražiti prostor za dodatno smanjenje potrošnje.

• Da li se do kraja godine može očekivati aranžman sa MMF–om i ako do njega dođe koji nas rezovi čekaju?

- To je opcija koju sve vrijeme držimo na stolu. Za tim aranžmanom nije bilo potrebe, a hoće li je biti procijenićemo na osnovu realizacije budžeta do kraja godine i utvrđivanja okvira budžetske potrošnje za iduću godinu. Da smo prihvatili sve što nam je MMF sugerisao krajem prošle godine, situacija bi danas u Crnoj Gori bila drugačija – odnosno recesija bi bila dublja. Morali bismo preispitati politiku zarada, socijalnog osiguranja, nivoa oporezivanja, isplate dugova penzionerima... Zato nijesmo hrlili u taj aranžman. U međuvremenu MMF je zauzeo nešto drugačiju poziciju u odnosu na pojedine zemlje i spreman je da prihvati neke njihove argumente.

• Da li ste i dalje pri stavu da će nam ekonomija ove godine zabilježiti nultu stopu rasta budući da brojne privredne grane iz dana u dan bilježe gubitke?

- Tačno je da brojne grane privrede bilježe gubitke, a naročito industrijska proizvodnja koja je za prvih sedam mjeseci niža za 25 odsto u odnosu na uporedni period. Ipak, vjerujem da će se uskoro desiti da statistika pokaže blagi rast, jer će EPCG svoje proizvodne kapacitete za koji mjesec vratiti u potpunosti u sistem. Takođe, treba očekivati poboljšanje i kada je prerađivačka industrija u pitanju. Statistika može da ukaže na problem, ali i da zavara. Bitno je da smo mi u našoj procjeni u prvo pola godine imali minus od 3,5 odsto. Ali, očigledno je da su finansijski efekti sezone bolji nego što se očekivalo i to se odrazilo na ukupne poreske prilive u avgustu. Pravu sliku imaćemo kada sagledamo sve trendove u septembru, tada ćemo dati i konačnu procjenu do kraja godine.

• Banke skoro da ne povlače novac od KfW–a i EIB –a za koji je garancije dala Vlada, a koji je u funkciji podrške malim i srednjim preduzećima. Koji su dalji koraci Vlade kako bi se riješio taj problem?

• To je bila jedna od mjera koja je trebalo da doprinese stabilizaciji ekonomije. Banke su bile te koje su prije pola godine dramatično ukazivale da im je novac potreban, a sada se situacija promijenila. Možda više nijesu zabrinuti ili nemaju dovoljno povjerenja u one kojima odobravaju kredite. Moguće i da regulatorni okvir nije stimulativan za obnavljanje kreditne podrške. Taj program do kraja nije valorizovan na pravi način. Očekujemo da će dvije od tri banke uskoro početi da plasiraju novac od KfW-a, a šest banaka je u postupku realizacije ugovora sa EIB–om. One banke koje su do sada trebale da povuku najviše novca nijesu ušle u fazu potpisivanja ugovora. Ukoliko ne dođe do povlačenja novca, dogovorili smo se sa EIB–om da novac preusmjerimo onim bankama koje bi za to imale interesa. Na taj način možemo postići efekte o kojima smo govorili. Jasno je da postojeća situacija ne može dugo trajati. Banke su svele kreditiranje na najmanju moguću mjeru, ali moraće početi da finansiraju svoje obaveze. To mogu postići jedino na način što će zarađivati na tržištu. Pitanje je trenutka kada će se to pokrenuti.

• Ipak, iz bankarskih krugova se mogu čuti ocjene da Vlada vrši pritisak na njih da daju novac preduzećima koja nijesu kreditno sposobna i nemaju dobre biznis planove?

- Vlada ih nije upućivala ni na jedno preduzeće. Sugerisali smo da treba pomoći neke sektore, pa smo tako pred turističku sezonu predlagali da se dio sredstava usmjeri sektoru turizma. Zdravih preduzeća sa dobrim biznis planovima ima i banke bi trebalo u direktnoj komunikaciji sa njima da procijene njihovu kreditnu sposobnost. Čini mi se da je problem da upravo preduzeća, koja su na neki način banke naduvale, sada odjednom po njihovom mišljenju nijesu više kredibilne i sada ih, navodno, Vlada gura. To je zamjena teza i to nije korektno. Mi smo obezbijedili model pomoći i nastavićemo sa pritiskom kako bi se ta sredstva stavila u funkciju crnogorskog ekonomskog sistema, a kome će ta sredstva ići to treba banke da vide sa klijentima. U svakom slučaju ne treba da stavljaju strah ispred ekonomske računice.

• U toku su pripreme na izradi novog zakona o Centralnoj banci Crne Gore čiji ste predlagač. Koje su najznačajnije novine?

- Taj posao je povjeren CBCG, jer svaki zakon koji se tiče bilo kog regulatora mi njima upućujemo. CBCG je formirala radnu grupu u kojoj učestvuju predstavnici Ministarstva finansija, tako da očekujemo tekst. Prema našim saznanjima, tekst su dobile Svjetska banka i MMF, a Ministarstvo nije iako smo uputili nekoliko urgencija. Radna grupa nije bila u prilici da razmatra tekst pošto se sastala jednom ili dva puta. Nadam se da ćemo uskoro dobiti nacrt, jer smo već počeli da probijamo rokove koji su definisani Ustavom koji predviđa da CBCG u organizaciji treba da pretrpi određene promjene koje moraju biti dio novog zakona. U ovom trenutku ne mogu govoriti da li će biti nekih značajnijih promjena, odnosno na koji način će se riješiti pitanje ustavnih nadležnosti CBCG. Jedna od ideja koju sam inicirao je da se zakonom predvidi formiranje Savjeta za finansijsku stabilnost kojim bi rukovodio guverner. Savjet bi činili ključni ljudi iz svih institucija koje su bitne u finansijskom sistemu, a to su Agencija za nadzor osiguranja, Komisija za hartije od vrijednosti, ministar finansija, predsjednik skupštinskog Odbora za finansije i budžet i direktor Fonda za zaštitu depozita. Mislim da bi to mogla biti dobra forma bolje koordinacije i harmonizacije u toj oblasti, ali pošto nijesam imao priliku da vidim nacrt zakona teško da konkretnije od ovoga mogu odgovoriti na ovo pitanje.

• Znači, novi zakon će donijeti kadrovske promjene u CBCG?

- To samo po sebi ne proizlazi iz ovog što sam kazao, jer je postavljanje ljudi u CBCG i bilo kojem drugom regulatoru posao Skupštine. Takođe, čitajući Ustav dilema je i da li da se predviđa da Savjet CBCG i guverner budu dvije odvojene funkcije. Potrebno je usaglasiti nadležnosti CBCG sa najboljim iskustvom u EU i tu treba dobiti određene sugestije iz međunarodnih organizacija.

• Nedavno ste iznijeli optužbe na račun CBCG koja je na njih odgovorila na isti način. U čemu je suština tog spora? Čime nijeste zadovoljni?

- Iz mog ugla sam tada dao genezu onoga što se dešavalo u ekonomiji. Kreditna ekspanzija koja je jedan od generatora krize, jer se banke zbog toga ustežu od odobravanja kredita, nastala je krajem 2006. i u 2007. godini. Tada smo razmatrali mogućnost skapanja aranžmana sa MMF–om za koji sam lično bio, ali ga Vlada nije prihvatila. MMF je tada govorio o pregrijanosti ekonomije koja je dostigla limit u 2007. Mjere o ograničenju kreditnog rasta, po mom mišljenju, neblagovremeno su sprovedene zato što su bile u primjeni od januara 2008. Zakon o bankama koji je donijet u 2008. nije bio prepreka za donošenje tih mjera godinu ranije. Ministarstvo je u tom periodu vodilo kontracikličnu politiku. Novac koji smo prihodovali nijesmo trošili u klasičnu potrošnju, jer smo bili svjesni da su mnogi prihodi cikličnog karaktera. Podsjetiću da smo vratili 60 miliona Svjetskoj banci, a tek 2008. dolazi do određenog rasta plata i penizja, a one nijesu mogle podstaći kreditni rast jer su ograničenja već nastupila. Ista stvar je i sa poreskom politikom. Ministarstvo je predlagao drugačiji model rješavanja kreditne ekspanzije tako što bi se povećala odgovarajuća rezervisanja i to na državne i paradržavne depozite do 100 odsto ako treba. CBCG se tada opredijelila za organičenje rasta mase kredita, pri čemu nijesu ograničili nastanak loših kredita. Možda su smanjili broj novih loših kredita, ali nijesu izbjegli nastajanje novih loših kredita. Zato smatram da su određene mjere donijete neblagovremeno. Sada, međutim, politika rezervisanja koja je stroža od međunarodnih računovodstvenih standarda koji se primjenjuju u EU utiče između ostalog i značajno na visinu kamatnih stopa. Čini mi se da mjere koje su sprovedene tek polovinom 2009. i nove koje se najavljuju ovih dana dolaze sa zakašnjenjem. Trebalo je sinhronizovati stvari, uskladiti mjere fiskalne i monetarne politike kako bismo što bolje amortizovali ekonomske probleme. To su neke od dilema koje imam, a valjda imam pravo da ih saopštim. Ako se od svih očekuje da kritikuju rad ministra finansija, onda i on ima pravo da iznese svoje mišljenje. Ne mislim da treba tražiti nekog krivca ili postavljati pitanje odgovornosti, već je samo potrebna bolja sinhronizacija u narednom periodu pošto građani očekuju da ekonomija bolje funkcioniše.

• Bankari smatraju da CBCG u vrijeme krize ne treba da drži novac od obavezne rezerve u inostranstvu, već da ga iskoristi za podršku sistemu. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

- Jedna od mjera koja je trebalo da poboljša likvidnost banaka u vrijeme krize, a koju smo inicirali bila je kupovina državnih zapisa. Pošto se obavezna rezerva po posebnim pravilima drži na posebnim računima, smatrali smo da je njeno korišćenje za kupovinu državnih zapisa dobro rješenje. Na taj način smo omogućili da se preko 30 miliona eura povuče i vrati u bankarski sistem čime smo poboljšali njegovu likvidnost. Predlagali smo da se procenat korišćenja obavezne rezerve za kupovinu državnih zapisa poveća sa 25 na 50 odsto što CBCG nije prihvatila. To ne znači da će banke kupiti sve zapise koje emitujemo, ali koncept obaveznih rezervi je da se iskoriste u slučaju da sistemu prijeti katastrofa. Pošto su banke bile pred velikim problemom bilo je logično razmišljati kako da se obaveznom rezervom poboljša likvidnost. Vjerujem da bi stabilizacija sistema bila brža da smo djelovali sinhronizovano.

• Zašto se kasni sa aktivnostima definisanim Memorandumom o razumijevanju i saradnji sa CEAC–om koji treba da omoguće restrukturiranje KAP–a i Boksita?

- Kašnjenje je prisutno, ali nije zabrinjavajuće. Uskoro ćemo dogovoriti aranžman kojim će se omogućiti kreditna podrška KAP-u za realizaciju akcionog programa i sanaciju dugova prema dobavljačima. Paralelno sa tim važno je da se do kraja riješi odnos između KAP–a i EPCG. Dobro je i što se cijena aluminijuma na tržištu oporavlja jer to omogućava da KAP nakon restrukturiranja ne proizvodi gubitke. Kako će se ona kretati u narednom periodu zavisi i od činjenice da su zalihe aluminijuma na tržištu visoke. Postoji program restrukturiranja koji treba da se do kraja zaokruži kako bi se o njemu izjasnila komisija za kontrolu državne pomoći, nakon toga ćemo vidjeti da li je potrebno da Vlada da sve garancije, a konzorcijum banaka da sačeka da se završe postupci restrukturiranja. U konačnom, potrebno je potpisati novi kupoprodajni ugovor. Većina tih aktivnosti biće završena u septembru.

• Koliko je državu i državne kompanije od januara do danas koštala pomoć KAP–u?

- Problemi koje je KAP imao uticali su na nagomilavanje određenih obaveza prema dobavljačima. Tu mislim na EPCG i Montenegro bonus, a manjim dijelom na Luku i Željeznicu. Memorandumom se stvaraju uslovi da se saniraju dužničko-povjerilački odnosi Montenegro bonusu i EPCG i da se izmire poreske obaveze koje je KAP nagomilao, a koje nijesu pretjerano velike i na taj način u sistemu uvede puna redovnost, što će se pozitivno odraziti na sve učesnike.

• Najavljena je transformacije Fonda za razvoj. Kako će Fond da izgleda u narednom periodu i da li je uvod u novi model finansiranja privrede uz veću podršku države?

- Fond za razvoj je ispunio misiju koju je imao. Došlo je vrijeme da se transformiše kako bi u narednom periodu imao značajniju ulogu u ekonomiji, a to rješenje biće uskoro poznato. Bilo je više ideja o tome šta bi trebalo da budu aktivnosti Fonda. Pominjala se ideja o kreditno - garantnoj šemi, o sistemu osiguranja izvoza, o investicionom fondu koji bi bio podrška preduzećima, ali koji ih ne bi finansirao na način kako to rade banke nego da kupuje hartije od vrijednosti preduzeća i stimuliše na taj način konkurenciju na tržištu.... Multiresorska radna grupa radi taj posao i uskoro ćemo prezentovati konačno rješenje. To će podrazumijevati i izmjenu zakona o Fondu za razvoj, jer sadašnja situacija u praksi stvara problem. Sa jedne strane, Fond funkcioniše kao privredno društvo, a sa druge, on je dio državnog budžeta

( Arhiva "Vijesti" )