Predio, sa ožiljkom

Lijepi predjeli su razlog brojnih putovanja. Da se vidi, osjeti, poveže sa prirodom. Nedavno, prilikom posjete Kini, saznala sam da je most na Đurđevića Tari sa panoramom okolnog predjela, mjesto koje brojni građani ove velike zemlje žele da posjete. Popularnost filma „Most“ izazvala je interesovanje za ovaj predio. Čuli smo zanimljivu istinitu priča o oduševljenju jedne mlade Kineskinje jer joj se ova želja ostvarila. „Zvoni mi telefon oko 3h noću, zove poznanica Kineskinja, znam da je trenutno u Crnoj Gori,“ priča nam Vatroslav Bjelan, savjetnik u ambasadi Crne Gore u Pekingu. „Pomislim da je neki problem, čim zove u to doba. Javim se i čujem oduševljeni glas moje poznanice - Ja sam na MOSTU! Ljepota predjela je veličanstvena!“

Brojni poznavaoci Durmitora, pa i oni koji su ga bar jednom posjetili, svjedoci su raznovrsnosti i ljepote predjela ovoga kraja. Ali, predio, Bogom i prirodom stvorene ljepote, treba štititi, njegovati, otvarati ljudskom pogledu i doživljaju. I pametno privredno iskoristiti. Nije nerealno pretpostaviti da godišnje može doći 0,1% Kineza da vidi Most i predio kanjona Tare. To je oko 1,3 miliona turista.

Postoje i druga mjesta na Durmitoru, na kojima se posjetilac preko veličanstvenih slika predjela oplemenjuje povezujući se sa prirodom i istovremeno svojom najdubljom suštinom. Priča koja slijedi je poziv za zaštitu predjela Durmitora u brojnim osjetljivim tačkama kada građenu sredinu treba pažljivo uskladiti sa prirodom i pejzažom.

Priča o Ivan dolu

Priča je iz Ivan dola kod Crnog jezera. Boro Pavićević, devedesetogodišnjak, ovamo dolazi od svoje tridesete. Preko šezdeset godina:

“Prvi put smo, na ovom proplanku gdje je sada kuća, u Ivan dolu ljetovali 1953. godine. Naravno, ispod šatora. Ovdje je nekada bio komun, opštinsko zemljište. Izvanredan pogled na Savin Kuk, Međed, Bobotov Kuk, Crvenu Gredu. General Milija Stanišić, Drago Vuković (prvi direktor JAT-a) i ja smo od tada više godina dolazili i kampovali ovdje. Od opštine smo 1964. godine kupili plac i napravili kolibu, na malom betonskom soklu. Sredinom šezdesetih su u blizini napravili kuće Todor Srdanović i prof. Vojin Dajović. Tako je započeto i nastavilo da se stvara turističko naselje Ivan Do. Krajem osamdesetih je Radomir Šibalić osnovao autokamp u Ivan dolu, prvi na sjeveru Crne Gore. Sve do devedesetih svaka kuća koja je građena bila je sa dozvolom. Trafostanica je napravljena sredinom osamdesetih. To mi je djelimično zaklonilo vidik, a sadašnje ruglo od pumpne stanice, zatvara potpuno pogled na Durmitor. Ovaj plato je trebalo urediti za odmorište planinara. Jednostavna drvena nastrešnica sa klupama, opremljena sa nekoliko durbina za razgledanje panorame Durmitora. Jer, kroz Ivan do prolazi glavna turistička staza prema svim važnim odredištima. Ovako, lijepa zaravan sa izvanrednim pogledom je zauzeta trafostanicom i pumpnom stanicom, koje su mogle biti izgrađene na zaklonjenom mjestu u neposrednoj blizini. Sada je ovaj prostor sa lijepim pogledom nagrđen.“

Od mora do Durmitora

Slušajući g. Bora Pavićevića, sjetih se nedavnog sastanka Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i planiranje prostora, Skupštine Crne Gore. Tada nam je mr Vladimir Vlahović, dipl. inž. građ, na poziv Odbora, prezentovao iskustva iz Republike Austrije, u vezi sa poštovanjem prava susjeda pri planiranju, uređenju i gradnji nekog prostora. Sjednici Odbora prisustvovao je g. Valdemar Figaj, zamjenik šefa Misije OEBS-a u Crnoj Gori. Naveo je primjer koji je sam iskusio, povrede stečenog prava susjeda. Kupio je stan na crnogorskom primorju. Bitna prednost, koju je i investitor isticao, bila je divan pogled na more. Sljedeće godine je isti investitor na parceli ispred već useljene zgrade izgradio višu zgradu. Takođe sa stanovima koji su imali divan pogled na more. Susjedi kojima je prednost lijepog pogleda dobro naplaćena, a onda oduzeta, nijesu zaštićeni ni jednim zakonom. A pogotovu ne odgovarajućom urbanističkom i arhitektonskom praksom. Ili brigom lokalne uprave. I primjer iz Ivan dola samo je jedan od brojnih, gdje se vrijednost predjela, pejzaža, vizura, uopšte ne uzima u obzir. Ima ovdje još sličnih primjera. Recimo, prije više od četrdeset godina, projektant hotela Žabljak je uspješno postigao da većina soba ima izvanredan pogled na masiv Durmitora. Onda se dogodi da se izgradnjom (još uvijek nedokazano ko je bio nadležan za UTU, građevinsku dozvolu i nadzor) objekta zvanog Kiklop, jednostavno anulira vizualna veza hotela sa izvanrednom slikom predjela. I tako dalje, od mora do Durmitora.

Šta je sa pravima vlasnika?

Brojni vlasnici kuća u Ivan dolu takođe ukazuju na neprimjeren odnos nadležnih javnih preduzeća, opštine i uprave NP Durmitor prema ovom prostoru i pravima vlasnika da budu obaviješteni i da odlučuju o uređenju i sudbini prostora. Njihovo negodovanje je najčešće zbog dugogodišnjih privremenih rješenja komunalne infrasturkture. Po izjavi direktora JP Komunalno i vodovod, Žabljak, g. Radulovića za, upravo izgrađenu, pumpnu stanicu u Ivan dolu data je dozvola za privremeni objekat od strane direktora Nacionalnih parkova, g. Zorana Mrdaka. Ovaj podatak ukazuje na više aspekata neorganizovanosti, a možda i neodgovornosti, odgovornih za uređivanje prostora u Ivan dolu, a i na ostalom području Durmitora. Prvo, vodovod ne može biti privremeni objekat, niti uređaji i objekti koji čine taj sistem (izuzuzev ako se daje privremeni priključak za gradilište). Drugo, prostor Ivan dola je u nadležnosti lokalne uprave, a ne uprave Nacionalnih parkova. Treće, nema dokaza da za dio vodovoda prema Pitominama postoji revidovan glavni projekat. Ko treba da preuzme odgovornost za bezbjedno i kvalitetno snabdijevanje vodom korisnika na području Ivan dola i Pitomina, ako se vodovod tretira kao privremeno rješenje i nema zakonom propisanu dokumentaciju? Još proljetos sam upozorila upravu JP Komunalno i vodovod iz Žabljaka da ne treba raditi vodovod bez projekta i dozvole. Lokalni DPS aktivisti su me izružili u novinama, da radi politike ometam da ljudi dobiju vodu. Insistiranje na primjeni zakona nije politika, to je princip svake pravne države. Ko god da je na vlasti. Sada, sredinom avgusta, radovi su u jeku, i dalje bez projekta i dozvole. Uzgred, sedamdesetak kuća i dva kampa puna turista bila su pola dana bez vode. A cijelom turističkom naselju Ivan Do biće bitno smanjen pritisak u vodovodnoj mreži, ako postavljena pumpa uopšte proradi.

A kako tek uspostaviti odgovornost i obavezu za zaštitu pejzaža i predjela? I da li je sve jedno panoramu Durmitora zamijeniti pogledom na zid od betonskih blokova?

Poziv ministarstvu

Inače, Crna Gora je potpisnica Evropske konvencije o zaštiti predjela. U Ministarstvu održivog razvoja i turizma, na mjestu pomoćnice ministra je osoba sa izvanrednim referencama za pejzažnu arhitekturu, planiranje pejzaža i zaštitu predjela, gospođa Sanja Lješković-Mitrović. Ovo je poziv Ministarstvu i njoj da se, počev od primjera Ivan dola, pripreme projekti za zaštitu pejzaža i predjela i kandiduju za podršku iz EU fondova. Poput ekoloških crnih tačaka, sve brojnije su crne tačke u pejzažu naših najljepših predjela.

( Jelisava Kalezić )