Elitni turizam i naša elita

Elitni turizam je izmišljotina grupe ljudi koja sebe naziva elitom, a živi u Crnoj Gori. Naša elita nastala je preko noći, iz svojih studentskih džempera uskočila u odijela. Istina, mijenjalo se odijelo od dvorednog kopčanja, preko materijala koji se kao krljušt presijava, sve do danas aktuelnog štofa, kariranog. Glava je ostala ista, pozadi spljoštena.

U Crnoj Gori gdje je ugostiteljstvo prilično stran pojam jer se poistovjećuje sa služenjem, tako da ideja o elitnom turizmu u startu nema nikakvog smisla. Sve je vjerovatno produkt kompleksa elite koja je kasno počela da putuje i vidjela zvjezdice evropskih hotela. Prije nego što su stekli novac putovanje im je bilo prilično strano, jer je za to trebalo imati snalažljivosti i otvorenosti. Potrebno je bilo znati jezike i imati hrabrosti za upoznavanje drugih kultura i naroda. Putovanje je počelo kad je stigao novac, a putovalo se samo „luksuzno“.

Na tom putu sve su promašili, ali su vidjeli zvjezdice i spa centre, bazene i saune, debele bade mantile i velike kade. Jeste to ugodno i lijepo, ali je za pojedince i one malobrojne koji imaju mnogo.

Naša elita na svom putu preskočila je jeftine avio-kompanije, vozove i autobuse, mala gazdinstva na periferijama, redove jeftinih restorana uz obale, planinarske domove i eko i etno sela. Ruksak i stopiranje ne dolazi u obzir. Našu elitu domaći proizvodi interesuju samo kao predizborni dekor i mogućnost da se nešto obeća.

Izgleda kao da je povod za izgradnju gigant-hotela u Bečićima bilo omogućavanje našoj eliti da ima gdje da slavi Novu godinu. Organizovali su oni sebi doček u inostranstvu, i lijepo je „to“, sve je luksuzno i kako treba, ali ih niko ne vidi, niko im ne zavidi i ne divi im se jer su oko njih milioneri i mnogo veće face, a neki od njih čak znaju kako su svoj novac zaradili.

Elita srlja, i od svih zvijezda dovede jednu koja zasjeni čak i one zvjezdice koje su nakačene hotelu. Svi se okupe i elita Crne Gore ulazi u novu godinu uz glas Severine. Njena prošlost je čistija od biografija onih kojima pjeva. Garant.

Problem je melos i kič. Elita determiniše društvo, a narod je imitira. Imitacija kompleksa vodi u izgradnju diletantskog društva.

Elita nosi original etikete. Svi su zadovoljni jer imaju svoj hram gdje ih posmatraju uzorni preci uveličani i isprintani, nalijepljeni na zidove velike sale. Oni đuskaju uz Severinu, u glas pjevaju „Gas, gas“.

Dodaju gas kao da je država kamion koji može i da se slupa ako se vozi prebrzo i nepažljivo. Elitni turizam? Daj ovamo da probamo, ako ne uspije, nikome ništa. Štetuje se jedna država, nema veze, nama je bilo dobro dok je trajalo.

Ostale regije i ljudi koji prave sir, med, vino i čekaju kišu za usjeve, ma to je sve sitno. Od elitnog turizma ima svi da živimo bez rada. Svjetski džet set jedva čeka da dođe u Crnu Goru, da osjeti čari našeg ugostiteljstva i našu pitomu prirodu koja je u suprotnosti sa prirodom kojoj tepamo wild beauty.

Periferni vid je mnogo bitan našoj eliti, isto koliko i lopovu koji vreba torbice po našim plažama. Kad se približi poklapanje kazaljki, perifernim vidom svi traže jednu osobu da joj prvi čestitaju Novu godinu. Pjevačica ostaje u drugom planu. Red se napravi i elita se zadovoljava.

Takva elita je i „dovela“ elitni turizam u Crnu Goru, vjerovatno jer im je putovanje dosadilo i postalo demode. Ideja je dovesti par svjetskih faca u Crnu Goru i gurnuti im mikrofon u facu da prenesu napaćenom narodu svoje oduševljenje Crnom Gorom i obećaju da će svojim prijateljima prenijeti vijest da je Crna Gora jedna od najljepših lokacija koje su posjetili. Takođe, investicije neće izostati.

Narod srećan, a naša elita ima priliku da se par dana druži i fotka sa facama.

To je elitni turizam.

Made in Montenegro elitni turizam.

( Đuro Radosavović )