Rolović: Pojedinci iz DPS Ulcinj žive kao paraziti bez ideje i znanja

Bivši visoki funkcioner ulcinjskog DPS-a Željko Rolović je ocijenio da su sukobi u tom odboru najjače partije posljedica dugogodišnje katastrofalne politike vrha Opštinskog odbora, pomognut inferiornošću centrale kada su vrlo osetljive teme u pitanju.

"Problemi, pa i oni najosetljiviji, u jednoj višekonfesionalnoj i višenacionalnoj sredini kao što je Ulcinj, tinjaju skoro deceniju, a sada su izašli na vidjelo i to u svom najgorem obliku - vjerskoj netoleranciji između katolika i muslimana. Ako tome dodamo da su Crnogorci odavno dovedeni na margine kadrovskih i političkih rješenja i prava da odlučuju o bilo kakvim značajnim pitanjima, problem postaje sve dublji i sve teže rješiv", kazao je Rolović za "Vijesti".

Rolović ocijenio da je vrijeme vladavine DPS-a i DUA prije sedam, osam godina, uništilo svaku nadu za efikasniji razvoj grada

Oko 60 članova ulcinjskog DPS-a i Muhamed Spuža, u odvojenim pismima, obavijestili su vrh partije da traže ostavku lokalnog rukovodstva DPS-a predvođenim Ljorom Nrekićem zbog propalih pregovora o formiranju vlasti, nesposobnosti i nepotizma.

Spuža je zamjerio i što su od 1997, predsjednici OO DPS Ulcinj pripadnici jedne konfesije - katolici.

Rolović, odbornik u dva mandata i direktor Ulcijske rivijere, bio je član OO DPS od 1997. do 2006, kada se distancirao od partije zbog neslaganja sa njenom politikom.

On je kazao da u okviru DPS-a nije imao podršku za ideje i projekte koji su nakon nekoliko godina, ipak, usvajni jednoglasno ili uz veliku saglasnost svih partija:

"Deset godina kasnije, OO DPS-a i dalje nema ideje i predloge koji bi dali šansu brzom razvoju grada. Umjesto toga, u DPS-u nastavljaju sa aferom 'Snimak'“.

Rolović tvrdi da su pojedinci iz ulcinjskog DPS-a dobili diplome na sumnjivim Univerzitetima i da zapošljavaju samo sebe i članove najuže porodice

On je ocijenio da je vrijeme vladavine DPS-a i DUA prije sedam, osam godina, uništilo svaku nadu za efikasniji razvoj grada.

Kako tvrdi, funcioneri ulcinjskog DPS-a nikada se nijesu oglasili i dali mišljenje o bilo kojem propalom projektu privatizacije preduzeća, dok su svi do reda po gradskim lokalima negativno govorili o o privatizaciji Solane, građevinskog preduzeća, Ulcinjske rivijere.

"Nemaju svoje mišljenje, već čekaju da stigne iz Podgorice. Nemaju znanja jer su cijeli dosadašnji vijek proveli u ' bezuslovnoj' podršci DPS-u, ali do jedne ure i ništa samostalno nijesu stvorili i zaradili sem nekih koji su se bavili švercom sa Albanijom".

Rolović, koji se bavi privatnim biznisom u Budvi i Podgorici, takođe tvrdi da su pojedinci iz ulcinjskog DPS-a dobili diplome na sumnjivim Univerzitetima i da zapošljavaju samo sebe i članove najuže porodice.

“Na taj način žive kao neki paraziti i drugima onemogućavaju elementarne uslove za život. Zlopupotrebom pozicija onemogućavaju čestite građane da sami sebi obezbijede neki posao i bilo kakvu egzistenciju. Plaše ih i ucjenjuju da bi dobili glasove”.

“Rivijeru” sahranio Nenezić i ekipa

Rolović je kazao da je "Ulcinjska rivijera" doživjela slom zahvaljujući pojednim članovima OO Ulcinja, bivšem ministru Predragu Neneziću i tadašnjem direktoru Elektroprivrede (Radomiru) Miloviću.

"Kao direktor Rivijere, težio sam njenoj podjeli po ugledu na ovu koju danas žele da obave u Budvanskoj rivijeri. Jednu cjelinu činili bi hoteli u gradu, drugu na Velikoj plaži, a treću Ada Bojana”.

Prema njegovom planu, hotele u gradu trebalo je prodati partnerima, na Velikoj plaži dati u zakup po ugledu na Sveti Stefan, a Adu predati državi.

Tvrdi da je tada nastupio interesni lobi na čelu sa Nenezićem koji je preko Milovića i tadašnjeg direktora elektrodistribucije Ljora Nrekića, zbog duga od 300.000 eura uvukao Rivijeru u stečaj, čime se stvaraju uslove da oni kolo vode.

"Za smiješne pare prodaju Otrant - 2,5 miliona eura za 65. 000 kvadrata što je po kvadratu 38,46 eura i to nekim taksistima iz Rusije. Nakon toga nastaje neplanska prodaja i konačna sahrana Rivijere".

( Samir Adrović )