Karadaglićevo prvo pravilo za uspjeh: Ne treba se ničega plašiti

Internacionalna zvijezda klasične gitare Miloš Karadaglić trenutno boravi u Crnoj Gori, a posjetu svojoj zemlji iskoristiće i za nastup. On će 27. avgusta svojim koncertom otvoriti luksuzni hotel “Regent” u Porto Montenegru.

“Koncert u Porto Montenegru će ovog ljeta biti jedini nastup. Sezona je bila jako intenzivna - mislim da sam ove godine odsvirao preko 100 koncerata i potrebno mi je da naredne dvije nedjelje provedem u miru i odmoru. Pravi, veliki koncert u Crnoj Gori planiran je za proljeće 2015. godine”, najavljuje na početku razgovora za “Vijesti” Karadaglić.

Početkom godine izašao je Vaš treći studijski album “Aranjuez”. Sa prethodna dva albuma imali ste veliki uspjeh, dobijali ste nagrade i potvrdili svoj internacionalni uspjeh. Da li ste se ikad plašili kako će ovaj album biti prihvaćen?

“U životu se ne treba ničega plašiti. To je prvo pravilo za uspjeh. Ako je projekat ili nešto na čemu radiš tvoja iskrena lična potreba onda ni uspjeh i afirmacija neće izostati. Ipak, definicija uspjeha različita je za svakoga ponaosob. Najveći uspjeh je zadovoljiti sebe.”

Album je sa prvog mjesta skinuo i neke pop zvijezde koje imaju mnogo širu publiku od Vas?

“Sviram klasičnu gitaru, a gitara kao gitara najpopularniji je instrument na svijetu. Ona ispiriše i fascinira ljude svih profila. Bez lažne skromnosti, u prethodne tri godine napravljen je veliki pomak u popularizaciji klasične gitare u cijelom svijetu. Treba vjerovati u svoju misiju, i istrajati u svojoj želji. A kad se uspjeh napokon desi, čovjek treba da ga prihvati kao nešto lijepo, ali i sporedno. Najveće zadovoljstvo predstavlja publika za koju sviram. Ona mi daje krila jer sa njima dijelim sebe svaki put kada sam na sceni. Top liste, pompezne kritičke izjave, naslovi, nagrade i sve ostalo... sve je to jako lijepo i mora da prija. Ali ipak, najbitnija je muzika. Ona je razlog zašto postojim.”

Vaš uspjeh došao je za relativno kratko vrijeme. Da li ste ikada imali dilemu ili razmišljali o alternativi, skretanju sa glavnog puta kojim ste išli cio svoj život?

“Uvijek sam pred sobom imao jasan cilj. Maštao sam o velikim stvarima i nikada nijesam bio previše skroman ili stidan. Svoju 'neskromnost' kompenzovao sam velikim radom i entuzijazmom. Prije nego što sam postigao prve značajne međunarodne uspjehe u 2010. i 2011. godini, desio se veliki period odrastanja i sazrijevanja u Londonu. Za svakog čovjeka je prirodno da se zapita u ispravnost svojih postupaka, da se plaši izazova, dilema i momenata prividne slabosti. Ali upravo ti momenti, kada ih prepoznamo, su razlog zbog kojih na kraju i uspijemo. Oni razvijaju mehanizam odbrane od negativnih misli i kolebanja. Sve to je samo priprema. Kada je izašao prvi album, otvoreno je novo poglavlje knjige koju piše život.

Sve oči svijeta bile su uprte u mene. To je ujedno bio i novi izazov, test. Nije lako nositi se sa pritiskom i očekivanjima drugih. Ipak, vrlo brzo sam shvatio da je ta neka, moja sopstvena unutrašnja banka energije, ljubavi, kreativnosti i snage, upravo razlog za sve to. (Ne)svjesno sam se okrenuo sebi i slijedio svoju intuiciju. Tada su se otvorila vrata beskrajnog zadovoljstva. To znači da sam upravo danas spreman za novo poglavlje, jer život uvijek nastavlja svoju priču.”

Okruženi ste velikim brojem ljudi. Ko Vam je bio najveća podrška?

“Okružujem se ljudima koje volim i koji na mene prenose pozitivnu energiju. Oni me inspirišu. U periodu kad sam gradio svoj put, svirao sam puno manjih koncerata i upoznavao ljude koji su prepoznavali u meni tu neku jedinstvenu notu. Upravo oni su mi dali krila da letim ka svom cilju. To su danas bliski prijatelji, i naravno moj brat i roditelji.”

Da bi uspio u svijetu, mora li muzičar da ode sa prostora Balkana?

“Ništa se ne mora. Odlazak u inostranstvo nije za svakoga, ni način na koji se ja bavim svojim poslom. Za sve nas važe različita pravila. Sreća je individualna. Najteže je prepoznati šta ona znači za tebe.”

Oko Vas postoji veliki broj ljudi koji brinu o svakom Vašem koraku. Koliko je teško u svemu tome ostati svoj?

“To nije pitanje koje postavljam sebi... Ja sam ono što jesam i zbog toga sve i postoji. Ako bih krenuo da mijenjam sebe promijenio bih i suštinu. Oko sebe sam okupio ljude koje volim i profesionalno i lično. Zajedno gradimo put i uzivamo u tome.”

Mnoge mlade generacije se danas ugledaju na Vas, s obzirom na to da kao klasični gitarista imate priliku da svirate na mjestima gdje Vase kolege nemaju pristup. Da li ste spremni da stečeno znanje i iskustvo podijelite sa mlađim generacijama?

“To mi uvijek pričinjava veliko zadovoljstvo. Vrlo često imam priliku da na master kursevima razgovaram sa mladim muzičarima iz cijelog svijeta, da sa njima podijelim svoja iskustva i da ih ohrabim da uvijek vjeruju u svoj jedinstveni glas. S obzirom na veličinu i prestiž, mislio sam da ću koncert u 'Royal Albert Hallu' održati tek kasnije u svojoj karijeri, ali on se desio svega godinu i po dana od objavljivanja prvog albuma. Sve se odigralo vrtoglavom brzinom, ali za sve to sam bio spreman. Kad bolje razmislim, svaki dan koji danas živim već sam vidio u svojoj glavi. Koncert na 'Hollywood Bowlu' sa Losanđeleskom filharmonijom, ispred deset hiljada ljudi, odsvirao sam nekoliko puta u svojoj mašti. To su bitne stvari koje uvijek dijelim sa svojim mladim kolegama.

Najveća satisfakcija je kad na koncertima vidiš djecu, tinejdžere koji su do juče svirali 'Metallicu' na električnoj gitari. Upravo oni sada čekaju u redu satima kako bi ušli u salu. Sa njima možeš da razgovaraš, da utičeš na njihov put, ukus, dalji razvoj. Da ih motivišeš. Ali, ipak, ne postoje prečice. Svako ima neki drugi put i sopstvenu misiju.”

Pored koncerata za klasičnu gitaru često izvodite djela koja su pisana za neke druge instrumente. Koliko ih je teško prilagoditi za gitaru?

“Transkripcije su nešto što je sastavni dio našeg repertoara, jer u odnosu na violinu i klavir gitara je mlad instrument. Postoji puno originalnih kompozicija, ali španski kompozitori kao što su Albeniz, Granados, De Falla, kompozitori koji su pisali za klavir i orkestar, izuzetno zvuče u transkripcijama za gitaru. Gitara je orkestar u malom i nezaobilazni dio španskog ambijenta. I sam Albeniz je rekao da Asturijas, Sevilja i Granada zvuče 'bolje' na gitari, nego u originalu za klavir. Svaku kompoziciju za koju radim obradu prilagođavam mogućnostima instrumenta i sopstvenom muzičkom izrazu.

Za sve to je potrebno vrijeme, posvećenost i veliko znanje. Kada prođe priprema teksta, kompozicija tek oživljava na sceni, dobija energiju publike koja je pred tobom. Taj jedinstveni momenat je neponovljiv. Baš zato je koncert 'uživo' nešto najljepše na svijetu i nesto što me profesionalno najviše ispunjava.”

Hoćemo li jednog dana na Vašim koncertima slušati muziku koju ste sami komponovali?

“Još uvijek nijesam imao potrebu da pišem svoje kompozicije jer još uvijek postoji repertoar koji i dalje želim da istražujem. Svijet je prepun jako talentovanih kompozitora, a gitari je potreban novi repertoar. Želim da sarađujem sa autorima u kreiranju novih komada, pomijeranju granica instrumenta i tehničkih mogućnosti. Sljedeći projekat biće drugačiji, inovativniji i zahtijevaće ujedno i saradnju sa drugim muzičarima. Sve što smo do sada izgradili i postigli temelj je za budućnost. Ono što slijedi biće jedan novi izazov za mene, i tome se izuzetno radujem.”

Kada se ostvare najluđi snovi, misli te vrate u djetinjstvo

U saradnji sa kompanijom "Raymond Weil" dizajnirali ste luksuzni "Maestro" sat, a prihod od prodaje će biti upućen Domu “Mladost“ u Bijeloj. Kako je uopšte došlo do te saradnje?

“Kada sam 2011. godine dobio prvu 'Classic Brit' nagradu za debitantski album 'Mediterraneo', sponzor ove gala ceremonije bio je 'Raymond Weil'.

Kao jednu od nagrada dobio sam i ručni sat koji mi se jako svidio. Umjetnost pravljenja satova je vrlo bliska muzici - isto kao što sajdžija od malih djelića metala napravi nešto što počne da kuca i živi, isto tako i muzičar 'slaže' note da one budu u perfektnoj harmoniji. Tu ima puno paralela i ova kompanija mi je ponudila ambasadorsku ulogu.

A kada ti se dešavaju tako lijepe stvari i kada ti se u životu ostvare najluđi snovi, onda te misli vrate unazad u djetinjstvo, u vrijeme u koje smo rasli i sjetiš se da u Bijeloj postoji jedan dom gdje žive zdrava, pametna, lijepa djeca kojima treba odskočna daska u životu. Dobrotvorna akcija sa 'Raymond Wailom' je samo moj skroman doprinos njihovom daljem razvoju i napretku.”

Aktuelni album "Aranjuez" možete preslušati OVDJE

Galerija

( Marija Vasić )