Ferragosto

Avgust, vrijeme odmora. Odmaraju svi, pa i dugo očekivane, a prijeko potrebne, političke promjene. Odmara i SPD. Spakovali su u šareni kofer predizborna obećanja i otišli. Odlaganje poštovanja izborne volje građana i ismijavanje svih nas, skromnog je dometa, i političkog i etičkog, i to baš u trenutku kad je opozicija (sa Pozitivnom) položila ispit zrelosti svake vrste. Nameće se pitanje da li to kolege iz SPD-a ruše most da bi (kao na Neretvi) kasnije preko ruševina prešli rijeku ili trajno uništavaju koncept sopstvenog izbavljenja iz zagrljaja DPS-a. Sa njima ili bez njih, doći će i ovome jednom kraj.

Prorežimska glasila sa svojim spin doktorima ne odmaraju, ne mare za bakarnu boju i miris Kopertona. Rade što i uvijek, zasipaju nas informacijama o „prosperitetu” u kojem uživamo, tražeći iznova alibi za očuvanje DPS trona u Podgorici. Kome treba alibi? Sigurno ne DF-u, SNP-u i većini članova, članova predsjedništva i glavnog odbora Pozitivne, na koncu najbitnije, većini građana Glavnog grada, koji su glasali za bezuslovno formiranje opozicione vlasti. Taj smokvin list najpotrebniji je SDP-u a, po intenzitetu saradnje sa prorežimskim glasilima, reklo bi se i „predsjedniku” Pajoviću, sa njegovim sve manjim kabinetom. Simptomatično je to što pomenuta glasila zajedno sa najbližim saradnicima „predsjednika”, i njim samim, ovih dana zdušno podupiru tezu o sukobima unutar Pozitivne, što je, po njima, jedini razlog prekida pregovora sa opozicijom. Posebno je indikativno korišćenje identičnog vokabulara ovih žuto-rozih glasila i „predsjednika“ Pozitivne o svojim, do juče, najbližim saradnicima i brutalni pokušaji diskreditacije istih bez imalo argumenata. No, to najbolje govori o samom „predsjedniku”.

Istina je, imamo problem u partiji. Većina, stabilna, demokratska, apsolutna, kako god, ima „problem“ sa činjenjem „predsjednika“ i njegovog „bob tim“ kabineta. Ali nemamo problema sa inicijativom, emancipacijom i afirmacijom slobode mišljenja i djelovanja, niti sa željom i energijom da taj „problem“ riješimo, i da smijenimo vlast u Podgorici. To što drugi ne smiju da govore slobodno o dešavanjima u svojim strankama, a slade se polemikama u Pozitivnoj, nalik je političkom voajerizmu. Ono što se stvarno dešavalo u predizbornom procesu može se tumačiti kao svojatanje i uzurpacija političkog kursa, ali prije svega, kao pokušaj privatizacije partije. Većina članova Glavnog odbora i Predsjedništva, u susret izborima nije željela da „pravi smetnju“, računajući da će odgovorni sami priznati očigledne greške.

Svjedočili smo brojnim promašajima u samoj kampanji, kao što je npr. stav o ekvidistanci naše partije sa DPS-om i DF-om. Po završenim izborima, očekivali smo preuzimanje odgovornosti za donesene odluke u kampanji, uključujući i marginalizaciju ljudi od uticaja, znanja, kreativnosti. Na odborničkoj listi nije bilo nosilaca sjajnog rezultata Pozitivne sa parlamentarnih izbora, Staropodgoričana, poznavaoca prilika u lokalnoj upravi, ostvarenih profesionalaca, danas „inicijatora“, „izdajnika”, „razbijača partije“ i čega još ne. Ishod je bio očekivan, katastrofalan izborni rezultat. Ljudi smo, opraštamo, ali zahtijevamo odgovornost!

Pozitivna je osnovana da bi pomogla demokratskim procesima u zemlji, sa jasnim ciljem konačne smjene vlasti. Ova vlast je, u različitim formama, prisutna još od 1989. godine, ili, ako hoćete, od 1945. Ni u pameti, ni u srcu, bilo koga iz Pozitivne nije smjelo biti ništa drugo do promjene ovakve vlasti kao “condition sina qua non” demokratije u zemlji. Promjene su zdrave i pozivaju na odgovornost. Ovo važi i za unutarpartijske procese. Samo partije demokratizovane unutar svojih redova su spremne da donesu promjene. DPS to nije, njihovo vrijeme, sa ili bez SDP-a ističe, dok god je Đukanović na čelu. Kad sve ovo prođe, biće zanimljivo znati da li će iko reći da je nekad bio za Đukanovića, kao što danas ne možete naći nikoga ko je bio za Miloševića.

Šta će biti sa promjenama? Da li će preživjeti međupartijska i unutarpartijska „ubadanja”? Čak i u Crnoj Gori promjene se moraju (nekada) desiti, proces je nezaustavljiv. Za promjene u glavnom gradu avgustovske ferije ne smiju biti prepreka, a prepreka nikad nije bila većinska Pozitivna. Za nas nema odmora, a vi, još ćete odmarati?

( Zarija Milić )