Novi moral

Kada mi je jedan moj prijatelj, poznati međunardni ekonomski eksper,t prije desetak godina preporučio knjigu Lorensa Harisona Nerazvijenost je stanje duha - slučaj Latinske Amerike”, bio sam veoma skeptičan jer se radilo o bivšem službeniku USAID, organizacije koja je javnosti bila prepoznata kao produžena ruka američke administracije i njene zvanične politike. Srećom, na jednom ljetnjem odmoru, počeo sam da čitam tu knjigu koja se bavi uticajem kulture i sistema vrijednosti na ekonomsku nerazvijenost zemalja Latinske Amerike.

I zaista - da li naše opšte prihvaćene vrijednosti, stavovi, vjerovanja koja preovladavaju u društvu utiču i kako na ekonomski razvoj i prosperitet društva?

Nacije kroz istoriju prolaze kroz iskušenja i krize i od načina kako nacija odreaguje na izazove krize zavisiće i njen ekonomski prosperitet i razvoj. Upravo će od vitalnosti i utemeljenja pozitivnog sistema vrijednosti među članovima zajednice, zavisiti i način i posljedice suočavanja nacije sa izazovima krize.

Nema dileme da je slom socijalizma, rat i raspad države velika istorijska trauma koja je dovela u iskušenje naš sistem vrijednosti, stavove, vjerovanja i bitno uticala na ponašanje pojedinaca. Nažalost, sada poslije 25 godina tumaranja po hodnicima tranzicije, čini se da se može zaključiti da naš sistem vrijednosti nije izdržao iskušenja tranzicije i da sada imamo drugačija vjerovanja i stavove i moralne sudove prema nekim vrijednostima, nego što smo imali 1989. To su vrijenosti u koje vjerujemo, koje opstaju i za koje smo spremni da se borimo, da ih branimo i da se žrtvujemo. Ove vrijednosti prihvatamo, bez obzira što nam ne donose neku opipljivu materijlanu korist - patriotizam, porodica, poštenje, pravda, ljubav, čast i sl.

Nasuprot ovih, postoje i vrijednosti koje prihvatamo samo zato što nam donose neku korist i zbog te koristi spremni smo da se odreknemo onih fundamentalnih vrijednsoti u koje vjerujemo. Recimo, novac, karijera, status u društvu, funkcija, posao...

Ako je sistem vrijednosti jedne nacije takav da se ekonomski razvoj postiže isključivo dominacijom ovih instrumentalnih vrijednosti koje donose materijalnu korist, onda će taj ekonomski razvoj biti krakoročan, limitiran i neodrživ. Ako novac, profit, karijera postane cilj sam za sebe, onda nacija počinje da prihvata žrtvovanje onih starih opštih vrijednosti zarad dostizanja novih cijeva. Ekonomski razvoj nije samo pitanje ekonomskih vrijednosti, već postaje i pitanje norala. One nacije koje uspiju da ostvare ekonomski razvoj ne razarajući moralne obrasce, tj. sistem vrijednosti, uspijevaju da premoste problem odnosa između krakoročnih i dugoročnih troškova i koristi, koji je jedan od najtežih izazova tranzicije.

Vladajuća oligarhija u Crnoj Gori je na samom početku tranzicije odbacila postojeći sistem vrijednosti, ocjenjujući ga kao retrogradni i kao prepreku modernizaciji i razvoju. Režim je iskoristio opštu ideološku konfuziju nakon pada Berlinskog zida i vakuum nakon pada komunizma da čitav sistem vrijednosti proglasi retrogradnim i opasnim. Sa prljavom vodom komunizma bacilli su i “dijete” naših moralnih vrijednosti.

Odjednom je promovisan izopačeni, vještački sistem moralnih normi zasnovan na krajnje pojednostavljenom ekonomističkom prinicpu - “moralno je sve što donosi dobro meni, mojoj grupi, partiji, porodici”. Ta vrsta destruktivnog kodeksa, poznata je kao mafijaški moral. Za pripadnike mafije nije moralno ako reketirate, silujete, prebijate, drogirate i pljačkate pripadnike svoje mafijaške organziacije tj. familije. Ali je moralno, poželjno i potpuno prihvatljivo da to radite drugima koji nijesu pripadnici vaše familije.

U Crnoj Gori su se iskristalisala dva odvojena svijeta. Jedan je onaj formalni, regulisan Ustavom i zakonima koji poštuju najviše standarde demokratije i vladavine prava na papiru, a drugi je realni svijet opšte nemoralnosti hipokrizije. Realni svijet funkcioniše po zakonima džungle, zakonima najjačih koji su iznad formalnih zakona i jači od države.

Mafijaški režim godinama je stvarao kult ličnog profita, bestidne halapljivosti i sebičnosti. Sve što je donosilo profit vladajućem klanu bilo je predstavljano zajednici kao moralno i pozitivno društveno ponašanje. Šverc, korupcja, kriminal, prostitucija, privatizacione pljačke, zatvaranje fabrika, prevare, pranje novca, poltronstvo, špijuniranje, politička lojalnost, slijepo služenje... postali su temelji “novog morala”.

“Novi moral” je dodatno zacementiran tobožnjim zaslugama za obnovu državnosti, pa je aktuelni režim učinio sve da čin glasanja građana, pretvori u svoj nepresušni izvor političke moći i vlasti. Tako je demokratski čin izjašnjavanja građana kidnapovan od mafije na vlasti koja pokušava da ga predstavi kao svoj Sveti Gral - vječni izvor života i - političke moći.

Tako je mafijaški režim pokušao da ovaj antimoral ili “novi moral” ugradi u temelje države i da na taj način izgradi državu Crnu Goru kao privatnu državu u kojoj vladaju primitivni zakoni jačeg. Takva država se gradi na muljevitom tlu, bez temelja i dubokih stubova stabilnosti. Država koja nije utemeljena na sistemu vrijednosti za koje smo spremni da žrtvujemo svoje živote, nije održiva i nije stabilna. Sjetimo se nesrećne sudbine Kraljevine Crne Gore i kralja Nikole. Država mora biti zasnovana na vrijednostima koje ćemo svi željeti da branimo jer one predstvaljaju naš način života, duh nacije i smisao države. Zato je vrijeme da se odbaci lažni “novi moral” jer je Crna Gora opstajala u najtežim istorijskim trenucima, isključivo zato što su Crnogorci vjerovali u neke više vrijednosti i ideale, jer su branili svoj način života, svoju kuću, svoj obraz, porodicu, svoju sirotinju, svoj grumen zemlje, svoju vjeru, svoje svetinje i slobodu. Sve skupa to je za njih bila država Crna Gora.

A ginuli su jer su vjerovali u te vrijednosti. I sve dok su vjerovali, država Crna Gora je postojala i opstajala. Čim su prestali da vjeruju i kada su posumnjali u ispravnost svog vjerovanja, kada su vidjeli da kralj Nikola I dvorjani ne dijele isti sistem vrijednosti - nestalo je i Crne Gore.

Mi nemamo potrebe da poslije stotina godina mijenjamo odnos prema temeljnim fundametalnih vrijednostima na kojima je nastala, razvila se i opstajala Crna Gora u vremenima najtežih istorijskih iskušenja. Naš sistem vrijednosti je utemeljen na hrišćanskim vrijednostima, na kojim je nastala i moderna evropska civilizacija i taj sistem vrijednosti treba da obnovimo, da ga čuvamo, prilagođavamo izazovima modernog vremena i da ga ostavimo generacijama iza sebe.

( Nebojša Medojević )