Radnici u strahu od gašenja Crnagoraputa i gubitka otpremnina

Sindikat i radnici Crnagoraputa u stalnom su sukobu sa poslodavcem zbog nepoštovanja Kolektivnog ugovora koji je menadžment, kako tvrde, pokušao da otkaže. Oni tvrde da postoje različite vrste “”pritisaka i mobinga nad zaposlenima”. U tome, prema riječima vozača Crnagoraputa koji je zbog straha da ne izgubi posao zahtijevao anonimnost, prednjači austrijski menadžer Georg Einboeck, zadužen u kompaniji za zimsku službu i nabavku podizvođača.

Zbog promjene ugovora o radu za 11 od ukupno 65 radnika voznog parka Crnagoraputa, u kompaniji već nekoliko dana prikupljaju potpise za organizovanje štrajka.

Među radnicima tvrde da bi napustili kompaniju rado zbog “pritisaka, ucjena i teških uslova rada”, ali da ne žele da se odreknu otpremnine od 24 zarade koje im pripadaju po Kolektivnom ugovoru koji bi poslodavac da suspenduje.

„I kad pokažeš čiste dokaze o zloupotrebi i krađi asfalta, menadžment se pravi kao da se to nije desilo“, tvrdi jedan od radnika.

Izvršni direktor Crnagoraputa Željko Leković i menadžer Georg Einboeck juče nijesu odgovarali na telefonske pozive da bi odgovorili na optužbe radnike.

Austrijski Štrabag je krajem 2006. kupio 30,92 odsto akcija Crnagoraputa od Vlade za 8,4 miliona eura, s pravom preuzimanja do većinskog paketa. Početkom 2013. Štabag je preuzeo Crnagoraput i stekao paket od 95 odsto akcija. Prije privatizacije, Crnagoraput je upošljavao sa sezoncima oko 1.200 radnika, a danas nešto više od 200 sa sezoncima. Kompanija je nekad imala sedam asfaltnih baza, dok je sada u funkciji svega jedna u Štitarici kod Mojkovca.

Na težak položaj radnika u pismu predsjedniku skupštinske Komisije za kontrolu i praćene postupka privatizacije Janku Vučiniću (DF) je ukazao i Miodrag Savović, predsjednik Sindikata Crnagoraputa. On je istakao da je „zbog niskih primanja firma ostala bez školovanog kadra“ budući da je ugovorna bruto plata za 80 odsto zaposlenih oko 330 eura.

„Sindikat je u stalnom sukobu sa poslodavcem zbog nepoštovanja Kolektivnog ugovora koji je poslodavac pokušao da otkaže. Pored toga, prisutne su razne vrste mobinga prema radnicima, neplaćanje prekovremenih sati, prijetnje da se neće vršiti isplata otpremnine prema Kolektivnom, kao i neorganizovanje smještaja i ishrane na terenu. Smišljenim angažovanjem podizvođača, a koji jedino mogu pristojno zaraditi od ovog društva, dodatno se uskraćuje mogućnost zarade zaposlenima“, ističe Savović u pismu Vučiniću i napominje da mu se obraća „iz očaja, jer je firma pred gašenjem“.

Sindikat i radnici Crnagoraputa, prema riječima Savovića, očekuju da će se nakon detaljne provjere ispunjenja kupoprodajnog ugovora u Skupštini Crne Gore „naći razlog za poništenje ugovora“ i da će država ponovo preuzeti ovu kompaniju u svoje vlasništvo.

Preuzeli veliku imovinu Crnagoraputa, koja je zapuštena ili se rasprodaje

Novi vlasnici Crnagoraputa, preduzeća koje je decenijama održavalo puteve u Crnoj Gori, prodali su više od polovine voznog parka. Kupcu je predata velika imovina, koja je sada ili zapuštena, prodata ili oglašena na prodaju.

Prema podacima Sindikata upućenim Skupštini Crne Gore, Štrabag raspolaže upravnom zgradom i placom u Kotoru, stambenim objektom i placem u Baru, zemljištem od 42.000 kvadrata u mjestu Utjeha u Ulcinju. Austrijanci raspolažu upravnom zgradom, hangarom i placem u Cetinju, zatvorenom asfaltnom bazom u Radovićima, stambenim objektom u Sotonićima, asfaltnom bazom “Cijevna” koja nije u funkciji u Podgorici, upravnom zgradom i radionicom na Tuškom putu u glavnom gradu, dok je stara upravna zgrada u Hercegovačkoj ulici prodata. Asfaltna baza sa zemljištem i radničkim naseljem u Štitarici kod Mojkovca je zapuštena, kao i asfaltna baza Poda sa zemljištem i upravnom zgradom. U Beranama imaju upravnu zgradu i plac, kao i u Pljevljima, Šavniku i Nikšiću, a u Đurđevića Tari upravnu zgradu, hangar i plac. U Njegovođi je zapuštena asfaltna baza, dok na Žabljaku posjeduju stambeni objekat sa zemljištem.

( Milorad Milošević )