Šta je ostalo na jelovniku ruskih restorana?
Nakon restrikcija koje je Moskva uvela na uvoz prehrambenih proizvoda, Rusi će morati da se navikavaju na drugačiju ishranu
Zbog sankcija koje je Moskva uvela na evropske prehrambene proizvode vlasnici restorana u Rusiji, lanci supermarketa i proizvođači hrane su primorani da traže alternativne snabdjevače i pripremaju se za nestašice kakve su postojale za vrijeme Sovjetskog Saveza.
Trgovinske restrikcije kojim je Rusija uzvratila na američke i evropske sankcije nametnute zbog akcija Rusije u Ukrajini - su naudile poljoprivrednicima na Zapadu kojima je Rusija daleko najveći kupac. Međutim, kako se navodi u Rojtersovoj reportaži, one će takođe pogoditi i ruske potrošače, izolujući ih od svjetske trgovine u mjeri koja je nezapamćena u posljednjih dvije decenije.
Sankcije protiv Rusa
Kremasti francuski sirevi, australijski stek i rižoto sa plodovima mora nijesu više na ponudi u jelovnicima u restoranima nakon zabrane na uvoz svake vrste ribe, mesa i mliječnih proizvoda.
„Cijene će skočiti a određena hrana će prosto nestati“, kazao je Aleksej Papeni, čiji je lokal „Djecaraja“, nazvan po francuskom filmskom klasiku, sa prosječnim cijenama bio pun u petak veče. „Daćemo sve od sebe da preživimo... ne znam kako neki restorani i kafići mogu uopšte da postoje u ovakvim okolnostima“.
On je godišnju zabranu na uvoz proizvoda iz SAD, EU, Kanade, Australije i Norveške opisao kao „ruske sankcije protiv Rusa“, što je mišljenje koje dijele mnogi gosti njegovog kafića. „Bilo bi poštenije da su se držav n i zvaničnici odrekli svojih 'mercedesa' i počeli da voze ruske 'lade'“, kazao je jedan gost ispijajući crno vino.
Deficit sušija
Bogateći se dok je ekonomija jačala zahvaljujući bogatim energetskim rezervama, rusi su od pada Sovjetskog Saveza 1991. godine uživali u bogatoj ponudi hrane - i jeli su sa apetitom generacije koja je još pam - tila vremena kada su izlozi u prodavnicama bili prazni kao i ulice nakon zalaska sunca. Suši je naročito popularan širom zemlje a čak je i na jelovnicima brojnih italijanskih i francuskih restorana.
Međutim sada se može desiti da će Rusi morati da nauče da žive bez njega. Rosinter, jedan od najvećih ruskih lanaca restorana koji širom zemlje ima suši lokale, saopštio je da je više od 50 odsto hrane koju služe uvezeno. Rukovodstvo očekuju da sankcije dodatno pogoršaju poslovnu situaciju koja je ionako u lošem stanju nakon što je politička nestabilnost gurnula ekonomiju u recesiju.
„Situacija je prilično teška“, kazala je portparolka Rositera Elena Mazur.
„Očekuje nas dosta posla u smislu izmjene menija i postavljanja novih cijena“. Jedan od vlasnika suši štandova je bio konkretniji.
„Svi smo zabrinuti. Ne želimo da izgubimo posao“, kazao je on, tražeći da ostane anoniman u strahu od državne odmazde zbog kritikovanja.
„Ne postoji ruskilosos“. Efekat sankcija je na Zapadu već opipljiv. Evropske firme koje se bave proizvodnjom mliječnih proizvoda zaustavile su proizvodnju sira i putera za Rusiju, a očekuje se da će cijene norveškog lososa pasti za edset odsto ove nedjelje. Međutim, eksperti kažu da je i ruski potrošači pretrpjeti finansijski udarac budući da će kako navodi Rojters, uvoz iz SAD i EU postepeno zamijeniti skuplji proizvodi iz drugih zemalja.
Život bez ostriga
Gubitak stranih specijaliteta će najviše pogoditi rusku srednju klasu, koja je bila glavni pokretač protesta protiv Vladimira Putina.
„Zvaničnici u Kremlju su vjerovatno procijenili da će patriotizam nadjačati nezadovoljstvo“, kazala je za Rojters Alisa Lokvud. Jedan restoran u Jekaterinburgu je već ponudio specijalni „sankcionisani jelovnik“ sa isključivo ruskim jelima.
„Drago mi je da više nijesmo maltretirani dječak. Bilo je krajnje vrijeme. Neće biti ostriga, ali snaći ćemo se. Živjećemo i bez ostriga“, kazao je vlasnik restorana Andrej Delos.
Za mlijeko je potrebno odgojiti kravu
I mada se ruski farmeri nadaju da će profitirati iz gubitka zapadnih izvoznika, drugi u prehrambenoj industriji su skeptični povodom toga da lokalni proizvođači mogu popuniti prazninu.
Neki ističu koliko je trebalo ruskoj farmerskoj industriji da se oporavi od haotičnih godina siromaštva nakon pada sovjetskog sistema – kada je stoka masovno išla u klanice zbog nedostatka stočne hrane.
„Kako biste proizveli toliko mlijeka prvo morate da odgojite kravu. Bez obzira koliko se molite, teletu su potrebne tri godine da poraste“, kazao je Pavel Grudinin, direktor jedne državne farme. Ipak, drugi su optimisti. Upravnik farme Vi ktor Zubenko je zadovoljan zbog prilike da proda više svojih proizvoda.
„Ne mogu reći da smo ove sankcije očekivali, ali smo im se nadali, kazao je Zubeko stojeći pored nepreglednog polja krompira .
Galerija
( Nada Bogetić )