Mirotić - posljednja kockica u mozaiku
Navijači Bulsa polako gube strpljenje, ali imaju nadu da će se dani slave vratiti. Možda upravo dolaskom momka iz Podgorice
Bila je nedjelja, 14. jun 1998. godine, četiri dana prije mog 16. rođendana. Ali, iako u tim "ludim" godinama, nisam razmišljao o slavlju. Sve što me zanimalo, sve o čemu sam razmišljao, bila je šesta utakmica finalne serije između Čikaga i Jute. Pamtim kao da je bilo juče. Zapravo, nijedan tvrdokorni navijač Bulsa nikada neće zaboraviti taj šut Majkla Džordana za šestu titulu u 90-im godinama...
Prošlo je od tada 16 godina. Od tada, Bulsi su imali mnogo sezona za zaborav, a malo onih koje su uzbudili navijače, bar približno - kao nekad.
Od 2005. propustili su jedan plej-of, jesu se vratili u rang respektabilnih klubova u NBA. Ali, navijači Bulsa žele mnogo više - žele titulu.
Vratimo se malo unazad, u 2010. godinu, kada je Lebron Džejms odlučio da svoj enorman košarkaški potencijal stavi na raspolaganje Majamiju. Navijači Bulsa doživjeli su njegovu odluku kao šamar, jer je Čikago pokušao da Džejmsa, kao slobodnog agenta, priključi Deriku Rouzu i da krene nova šampionska priča. On je, međutim, izabrao Vejda i Boša, sunce Floride...
Samo godinu kasnije, u finalu Istočne konferencije Majami je sa 4-1 savladao Čikago. I ja, i mnogi navijači, sa sjetom smo konstatovali da je moglo sve da bude drugačije, a sa tugom da je naš klub - šestostruki šampion - dočekao da najbolji biraju da idu negdje drugo, a ne da nastave tamo gdje je stao Majkl...
A kažu da jedna nesreća ne ide sama, pa su tako stigle i povrede Derika Rouza, koji je od 2012. godine do danas odigrao 50-ak utakmica.
Sada je ljeto 2014. godine, stariji sam i iskusniji, navikao sam da nije sve idealno, ali maštao sam i vjerovao da će Bulsi smoći snage da Karmela Entonija privole da napusti "veliki jabuku". I bilo je kontakata, ali Melo je izabrao mnogo novca da bi ostao u Njujorku, iako ne postoje ni teorijske šanse da sa Niksima uzme titulu.
A da li Čikago može do titule? Ko nam može pomoći, pitaju se navijači? Može li to da bude momak iz Crne Gore - Nikola Mirotić?
Košarkaški stručnjaci i analitičari ubijeđeni su da on ima kvalitet da odmah unaprijedi igru Čikaga - visinom, vještinom i šuterskim sposobnostima. Stručnjaci smatraju i da bi njegov doprinos mogao da bude neuporedivo veći nego doprinos Tonija Kukuča, ljubimca navijača, bez koga možda ne bi bilo vezanih titula od 1996. do 1998. godine...
NBA fanovi u SAD često sa podozrenjem gledaju na košarkaše koji stignu iz Evrope, iako su ih mnogi uvjerili da je riječ o predrasudama. Džabe - evropski košarkaš u glavi prosječnog Amerikanca je igrač koji zna da pogodi sa spoljnih pozicija, ali ne može da zakuca i ne igra dobru odbranu.
Tom Tibodo, trener Čikaga, vjerovatno je dobro analizirao Mirotića i njegovu igru u odbrani, jer je Tibodo - genije defanzive. Jasno je da će na tom elementu morati dosta da radi, jer je Tibodo najzahtjevniji od svih, ali da nema potencijal - ne bi ni bio u Čikagu. Generalni menadžer Bulsa Gar Formen nedavno je priznao da mu je nekoliko timova nudilo igrače iz top 10 sa drafta 2014 u zamjenu za Mirotića, ali da takav posao nije ni dolazio u pitanje. Znači, Bulsi u Mirotiću vide igrača koji može da se uklopi u sistem, ali i da bude prevaga u bliskoj budućnosti, možda već i naredne sezone.
Mirotić će upotpuniti veoma talentovani roster Čikaga. Derik Rouz bi napokon mogao potpuno da se vrati nakon što su njegov uspon ka najvećim zvijezdama usporile povrede i on bi ponovo trebalo da bude lider, kao u sezoni u kojoj je bio MVP regularnog dijela. Tu je Žoakim Noa, najbolji defanzivac lige - srce i duša ovog tima. Tadž Gibson - supersnažno krilo, sjajan skakač, velika sigurnost u odbrani, te Džimi Batler, bek-šuter, momak koji nikad ne odustaje...
Iskustvo bi trebalo da donese Pau Gasol, a ruki Dag Mekdermot već je izazvao poređenja sa legendarnim Džonom Peksonom, trojkašem bez premca u šampionskim godinama...
U takvom sastavu, sa nekoliko defanzivnih gromada, Mirotiću će se možda progledati kroz prste nedostatak sposobnosti da odigra odbranu kakvu traži Tibodo, ali zato bi njegove napadačke karakteristike mogle da dođu do izražaja.
Može li Nikola biti posljednji dio slagalice šampionskog mozaika? Može li Nikola pogoditi trojku u posljednjem napadu, kada Ruoz bude udvojen?
Navijači Bulsa polako gube strpljenje, ali imaju nadu da će se dani slave vratiti. Možda upravo dolaskom momka iz Podgorice.
Bila je nedjelja, 14. jun 1998. godine, četiri dana prije mog 16. rođendana. Ali, iako u tim "ludim" godinama, nisam razmišljao o slavlju. Sve što me zanimalo, sve o čemu sam razmišljao, bila je šesta utakmica finalne serije između Čikaga i Jute. Pamtim kao da je bilo juče. Zapravo, nijedan tvrdokorni navijač Bulsa nikada neće zaboraviti taj šut Majkla Džordana za šestu titulu u 90-im godinama...
Prošlo je od tada 16 godina. Od tada, Bulsi su imali mnogo sezona za zaborav, a malo onih koje su uzbudili navijače, bar približno - kao nekad.
Od 2005. propustili su jedan plej-of, jesu se vratili u rang respektabilnih klubova u NBA. Ali, navijači Bulsa žele mnogo više - žele titulu.
Vratimo se malo unazad, u 2010. godinu, kada je Lebron Džejms odlučio da svoj enorman košarkaški potencijal stavi na raspolaganje Majamiju. Navijači Bulsa doživjeli su njegovu odluku kao šamar, jer je Čikago pokušao da Džejmsa, kao slobodnog agenta, priključi Deriku Rouzu i da krene nova šampionska priča. On je, međutim, izabrao Vejda i Boša, sunce Floride...
Samo godinu kasnije, u finalu Istočne konferencije Majami je sa 4-1 savladao Čikago. I ja, i mnogi navijači, sa sjetom smo konstatovali da je moglo sve da bude drugačije, a sa tugom da je naš klub - šestostruki šampion - dočekao da najbolji biraju da idu negdje drugo, a ne da nastave tamo gdje je stao Majkl...
A kažu da jedna nesreća ne ide sama, pa su tako stigle i povrede Derika Rouza, koji je od 2012. godine do danas odigrao 50-ak utakmica.
Sada je ljeto 2014. godine, stariji sam i iskusniji, navikao sam da nije sve idealno, ali maštao sam i vjerovao da će Bulsi smoći snage da Karmela Entonija privole da napusti "veliki jabuku". I bilo je kontakata, ali Melo je izabrao mnogo novca da bi ostao u Njujorku, iako ne postoje ni teorijske šanse da sa Niksima uzme titulu.
A da li Čikago može do titule? Ko nam može pomoći, pitaju se navijači? Može li to da bude momak iz Crne Gore - Nikola Mirotić? Košarkaški stručnjaci i analitičari ubijeđeni su da on ima kvalitet da odmah unaprijedi igru Čikaga - visinom, vještinom i šuterskim sposobnostima. Stručnjaci smatraju i da bi njegov doprinos mogao da bude neuporedivo veći nego doprinos Tonija Kukuča, ljubimca navijača, bez koga možda ne bi bilo vezanih titula od 1996. do 1998. godine...
NBA fanovi u SAD često sa podozrenjem gledaju na košarkaše koji stignu iz Evrope, iako su ih mnogi uvjerili da je riječ o predrasudama. Džabe - evropski košarkaš u glavi prosječnog Amerikanca je igrač koji zna da pogodi sa spoljnih pozicija, ali ne može da zakuca i ne igra dobru odbranu.
Tom Tibodo, trener Čikaga, vjerovatno je dobro analizirao Mirotića i njegovu igru u odbrani, jer je Tibodo - genije defanzive. Jasno je da će na tom elementu morati dosta da radi, jer je Tibodo najzahtjevniji od svih, ali da nema potencijal - ne bi ni bio u Čikagu. Generalni menadžer Bulsa Gar Formen nedavno je priznao da mu je nekoliko timova nudilo igrače iz top 10 sa drafta 2014 u zamjenu za Mirotića, ali da takav posao nije ni dolazio u pitanje. Znači, Bulsi u Mirotiću vide igrača koji može da se uklopi u sistem, ali i da bude prevaga u bliskoj budućnosti, možda već i naredne sezone.
Mirotić će upotpuniti veoma talentovani roster Čikaga. Derik Rouz bi napokon mogao potpuno da se vrati nakon što su njegov uspon ka najvećim zvijezdama usporile povrede i on bi ponovo trebalo da bude lider, kao u sezoni u kojoj je bio MVP regularnog dijela. Tu je Žoakim Noa, najbolji defanzivac lige - srce i duša ovog tima. Tadž Gibson - supersnažno krilo, sjajan skakač, velika sigurnost u odbrani, te Džimi Batler, bek-šuter, momak koji nikad ne odustaje... Iskustvo bi trebalo da donese Pau Gasol, a ruki Dag Mekdermot već je izazvao poređenja sa legendarnim Džonom Peksonom, trojkašem bez premca u šampionskim godinama...
U takvom sastavu, sa nekoliko defanzivnih gromada, Mirotiću će se možda progledati kroz prste nedostatak sposobnosti da odigra odbranu kakvu traži Tibodo, ali zato bi njegove napadačke karakteristike mogle da dođu do izražaja.
Može li Nikola biti posljednji dio slagalice šampionskog mozaika? Može li Nikola pogoditi trojku u posljednjem napadu, kada Ruoz bude udvojen?
Navijači Bulsa polako gube strpljenje, ali imaju nadu da će se dani slave vratiti. Možda upravo dolaskom momka iz Podgorice.
( Art Eftekari )