Samohrana majka drži ovce i koze, ali nema pomoć od ministarstva
Vuković vodi brigu o 60 ovaca, blizu 90 koza, kravi, konjima, magarcima, živini i lozama
Na usamljenom i krševitom Vranićkom brdu, u posljednjoj i staroj kući u Ulici Luke Gojnića, samohrana majka dvoje djece, u veoma teškim uslovima, vodi brigu o imanju i mnogobrojnoj stoci.
Iako joj je suprug preminuo prije četiri godine, Svetlana Vuković, sa dvoje djece, nastavila je da vodi brigu o 60 ovaca, blizu 90 koza, kravi, konjima, magarcima, živini i lozama.
Od toga i danas uspijeva da prehrani svoju porodicu.
S obzirom da do njene kuće, koja se nalazi pri vrhu brda, nije stigao vodovod, stoku napaja sa jedne, dok za domaćinstvo koristi vodu sa druge bistijerne.
Njeno dvorište, sa krevetima loze i kamenim međama, kokoškama i magarcima koji šetaju oko kuće, podsjeća na starinska imanja, kada seljani nijesu imali ni vodovod, ni struju, ali Vukovići su ipak uspjeli da prilagode život takvim uslovima.
Ona tvrdi da najviše posla ima oko koza i ovaca koje svakodnevno muze, izvodi i čuva na ispaši, kao i da od njih najviše prihoduje, s obzirom da prodaje vareniku, sir, jagnjad, jarad i ostalo.
U razgovoru sa reporterima “Vijesti” sebe je opisala kao majku, poljoprivrednika, stočara, čobana, vozača, i na kraju i domaćina, kako je i dočekala novinare.
“Radni dan mi počinje u četiri i po izjutra, kada nahranim stoku, pomuzem i pustim ovce i koze, pa do 11 uveče kada ih uvedem i smirim. U međuvremenu nekoliko
puta pođem do grada, da odvezem i dovezem djecu iz škole ili da kupim neke namirnice za kuću. I tako 365 dana u godini, po kiši, suncu, snijegu...”, kazala je 40-godišnja Vuković, koja nije željela da se fotografiše za novine.
Istakla je da su mnogi mediji ranije dolazili da je intervjuišu, ali da je odbila, jer je ogorčena na državu i ministarstvo, koji se ovih godina “nijesu mnogo pretrgli” da joj pomognu.
“Krivo mi je što od tolikog rada, jedva zaradim da preživim, a ponekad je i to teško. Nekoliko puta sam za ove četiri godine slala dopis Ministarstvu poljoprivrede, ne bi li mi bar pomogli da dobijem vodu, ali bezuspješno. Neka me primi bilo ko, ne mora to biti direktno ministar, samo da me neko sasluša i pomogne na bilo koji način”, pojasnila je Vuković.
Ona je kazala da mjesečno kupi do 13 cisterni vode, dok bi joj velika pomoć bila, kada bi joj držav a pomogla da plati makar pola.
Tvrdi da je željela da podigne kredit kako bi adaptirala štalu za koze i ovce, ali da predstavnici resornog Ministarstva “samo pričaju, dok ih nigdje nema kada treba da pomognu.”
“Ne bi mi trebalo mnogo, samo da renoviram postojeći objekat kako bih olakšala sebi posao, jer planiram da se bavim ovim poslom dokle budem mogla”, kazala je Vuković.
Tvrdi da joj u poslu najviše pomažu njena djeca Tamara i Miloš, koji koriste svaki slobodan trenutak da joj olakšaju posao.
Kazala je da uspijeva da djeci obezbijedi ugodan život, uprkos situaciji u kojoj su se našli i uslovima u kojim žive, ali da ne zna koliko će još moći tako ako država nastavi ovakav odnos prema poljoprivredi.
Nije smanjivala fond, nastavila i da se brine o lozi
Vuković je kazala “Vijestima” da se njen pokojni svekar prije trideset godina doselio iz Bandića u Vraniće, gdje je počeo da drži veliku stoku.
Tvrdi da je njen pokojni muž nastavio taj posao, u čemu su mu pomagala braća, koji i danas redovno priskoče da joj pomognu.
Istakla je da ona nastavila ono što je radio njen muž, pa drži isti broj stoke, kao za njegovog života, čak i loze, od kojih, tvrdi, nema mnogo koristi.
Rođena i odrasla u gradu
Vuković tvrdi da je rođena i odrasla u gradu, ali da ju je život naučio sve da radi, od muže krava, do zidanja ograde.
“Komšije su me pitale kako sam naučila da vozim auto uz ovoliku strminu, a ja im kažem da mi je dosadilo da nosim na leđa uz tu strminu pa sam morala”, našalila se.
Galerija
( Ivan Čađenović )