Sivog sokola više nema na crnogorskom nebu

Za njih vikendi ne postoje - proteklog su „akcijali“ na Ulcinjskoj solani, gdje je, u borbi protiv krivolova, u saradnji sa Službom zaštite uklonjeno, sedam lovačkih čeka i sakupljene 263 čaure.

Zaposleni Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) prošlog su vikenda spriječili i krivolov u okolini Skadarskog jezera. Krivolovac se dao u bijeg, ali je za sobom ostavio automobil sa registarskim tablicama, o čemu su obaviješteni inspekcija, upravnici lovišta i policija.

I tako izgleda samo jedan vikend ili radni dan CZIP-ovaca, nevladine organizacije koja ove godine bilježi 18 godina rada.

Osim što se bore protiv krivolova, iz te NVO su u proteklim godinama pomogli povećanju populacije pelikana i roda, upoznali crnogorsku javnost sa značajem Solane za život flamingosa, a njihovi aktivisti pomogli su i liječenje velikog broja gradskih ptica i njihovih mladih...

Na pitanje - zašto ptice, iz CZIP-a odgovor počinju u pomalo romantičnom tonu, ali onda će vam i argumentima obrazložiti zbog čega su one važne za život na Zemlji uopšte.

„Ptice su oduvijek okupirale ljudsku pažnju i teško bi bilo zamisliti svijet bez njih. Čovjek je prvi put sanjao o letu gledajući ptice. One su veoma rasprostranjene i možemo ih naći u gotovo svakom ćošku naše planete, čak i u nekim izuzetno negostoljubivim područjima. Neke od njih su izuzetno lijepe, druge lijepo pjevaju. Međutim, možda i najvažnije, veoma su korisne“, kaže Marija Šoškić iz te NVO.

Ptice se, objašnjava ona, hrane štetnim glodarima i insektima i na taj način kontrolišu njihovu populaciju.

„To je i te kako značajno za poljoprivredu i sprečavanje širenja raznih zaraznih bolesti. Ptice čiste prirodu, a takođe igraju veoma važnu ulogu u oprašivanju biljaka kao i u širenju sjemena“, kaže Šoškić.

Stručnjaci navode i da su ptičije populacije veoma precizni indikatori ekološki zdrave životne sredine. Danas na Zemlji živi oko 18.000 vrsta ptica, dok se broj jedinki procjenjuje na 200 do 400 milijardi.

„Te živopisne pernate životinje potiču od najvećih predstavnika životinjskog carstva, koji su nekada naseljavali našu planetu - dinosaurusa. Posmatrajući malog vrapca zapravo posmatramo milione godina evolucije na djelu. Ptice imaju ono što mi nemamo, a o čemu smo uvijek sanjali, a to je mogućnost da lete. Međutim, mi imamo drugu prednost, time i odgovornost, a to je da značajno utičemo na životnu sredinu, samim tim i na sudbinu drugih živih bića. Njihova budućnost itekako zavisi od naše riješenosti da zaštitimo i sačuvamo životnu sredinu, a naše pernate komšije su, kao dio te sredine, svakako vrijedne našeg truda. Zbog toga volimo i štitimo ptice“, objašnjava Šoškić.

U prvih devet godina od osnivanja, CZIP nije imao zaposlenih, već su aktivnosti i projekti rađeni uz zalaganje, ljubav, trud i volju pojedinaca, osnivača organizacije. Tek nakon 2009, ta NVO zapošljava prije svega biologe, dok danas organizaciju čini osmočlani tim biologa, geografa, pravnika i ekonomista koji rade na poboljšanju zaštite prirode u Crnoj Gori.

U proteklih 18 godina, CZIP-ovci su svjedočili promjenama i podizanju svijesti građana i njihovog odnosa prema pticama, ali ipak dodaju da je još dosta posla pred njima.

„O promjenama na bolje najbolje je govoriti u kontekstu kudravog pelikana, kao najuspješnije priče u pogledu zaštite i oporavka neke vrste u Crnoj Gori“, kaže Bojan Zeković.

Podsjeća da je 2002. godine na Skadarskom jezeru gnijezdilo samo pet parova, te da su se te godine izlegla samo dva mlada pelikana.

U prošloj godini, kaže Zeković, na Skadarskom jezeru je gnijezdilo preko 40 parova tih ptica, sa 58 mladih. Ukupno - više od 250 jedinki.

„Taj uspjeh rezultat je jakog i iskrenog partnerstva CZIP-a, Nacionalnih parkova, Prirodnjačkog muzeja i Noe Conservation. Mijenja se i svijest ljudi koji danas sve više obraćaju pažnju na ptice i koji učestvuju u našim aktivnostima“, kazao je on.

Osnivač CZIP-a, ornitolog Darko Saveljić, dodaje da se u Crnoj Gori, u vrijeme osnivanja te organizacije, malo znalo o ornitologiji kao pojmu uopšte, te da su stvari danas drugačije.

„Danas je mali broj onih koji ne znaju šta to znači, isto kao što je i mali broj onih koji nisu čuli za flamingose na Ulcinjskoj solani, za Tivatska solila ili značaj Skadarskog jezera za ptice generalno“, kaže on.

Saveljić dodaje i da su prije 18 godina, lovci iz Italije na teritoriji Crne Gore „radili što im je volja, kako po Ulcinjskoj solani tako i po drugim lokalitetima“.

„To danas, srećom, nije slučaj, bar ne u tolikoj mjeri kao nekada“, kazao je on.

Dodaje i da je u proteklih 18 godina skraćen broj lovnih dana i lovnih vrsta, CZIP je dao doprinos zaštiti Tivatskih solila 2008. godine.

„I to na najljepšem dijelu obale u jeku ruskih investicija“, kaže Saveljić.

U CZIP-u, ipak, svjedoče i nekim promjena na gore. Bojan Zeković kaže da je o njima najbolje govoriti kroz prizmu Ulcinjske solane, kao jedne od najvažnijih lokacija za ptice na istočnoj obali Jadrana.

„Na Ulcinjskoj solani se prije 18 godina proizvodila so, Solana je zapošljavala lokalne radnike i bila oaza desetinama hiljada ptica. Danas Solana kao fabrika ne postoji, radnici su obespravljeni, a hidrološki režim trpi, sa njim i biodiverzitet i ptice“, kaže on.

200.000 ptica se svake godine nezakonito odstrijeli u Crnoj Gori, pokazala su istraživanja Birdlife International. U suzbijanju krivolova, kažu iz CZIP-a, izostaje odgovarajuća kaznena politika, a tužilaštvo odbacuje veliki broj slučajeva zbog „takoreći smiješnih ili apsurdnih izjava počinilaca”

Među drugim problemima u zaštiti ptica, on navodi kontinuirana i dugogodišnja trovanja, usljed kojih su mnoge grabljivice - bijela kanja, bjeloglavi sup, sivi soko... nestale sa prostora Crne Gore.

Krivolov je, kaže on, priča za sebe, a veliki problem za populaciju ptica predstavlja i uništavanje i defragmentacija staništa pod naletom „održivog razvoja“.

Zaštita prirode i istovremeno ispunjenje zahtjeva ekonomskog razvoja, prema riječima Ksenije Medenice, zapravo su najveći izazovi, ali i prepreke u radu CZIP-a, a iz te NVO očekuju da će institucije ipak djelovati u pravcu koji će građane stvarno uvjeriti da žive u ekološkoj državi.

„U suštini, najveći izazov je ubijediti donosioce odluka da zaštita prirode nije obaveza koliko nužda i potreba ako želimo zdravo društvo. Tim više što je Crna Gora jedinstvena po prirodnom bogatstvu, a tradicijom oslonjena na jaku vezu sa prirodom. To je ono što gubimo od sredine 20. vijeka i zbog čega već osjećamo posljedice“, kaže Zeković.

CZIP je tokom 18 godina proveo na hiljade ljudi kroz različite edukativne programe, doveo isto toliko turista, posmatrača ptica i postavio Crnu Goru na ornitološku mapu Evrope. A sa punoljetstvom, zahvaljujući kvalitetnom radu, ta NVO je stekla i punopravno partnerstvo u BirdLife International, kao vodećoj globalnoj organizaciji za zaštitu prirode.

„Za 18 godina je urađeno mnogo, ali nedovoljno jer treba još sto puta ovoliko“, poručuju iz CZIP-a.

Zaštita Ulcinjske solane do aprila

Zaštita Ulcinjske solane do aprila, jedno je od očekivanja CZIP-a. Izvršna direktorica te NVO, Jovana Janjušević, podsjeća da je inicijativa za zaštitu Solane bila u blokadi godinu dana.

„Od izrade Studije zaštite do njenog slanja Opštini Ulcinj na javnu raspravu prošlo je tačno 12 mjeseci. Studija zaštite je konačno na javnoj raspravi i nadamo se da će se agonija formalne zaštite okončati prije pete međunarodne konferencije koja se tradicionalno održava u aprilu svake godine, počevši od one kada je proizvodnja soli obustavljena“, kazala je Janjušević.

Za Solanu se očekuje i međunarodna zaštita u okviru Ramsar konvencije, formiranje upravljačkog tijela Solane, realizacije mjera revitalizacije značajno degradiranog staništa.

U saradnji sa NPCG, CZIP radi na postavljanju plutajućeg ostrva za gniježđenje male čigre, hidrološki najzahtjevnije vrste na Solani: „Njeno gniježđenje svake godine propada zbog predacije ili promjene u hidrologiji“.

Stvaraju se uslovi za razmnožavanje balkanskog risa

CZIP od 2012. radi i na istraživanju sisara, posebno krupnih zvjeri - medvjeda, vuka i risa. Kroz regionalni program za očuvanje balkanskog risa, rade na potvrđivanju njegovog prisustva i stvaranju uslova za potencijalnu reprodukciju te zaštićene vrste na teritoriji Crne Gore.

Aleksandar Perović iz te NVO, dodaje da su iz te NVO, dodaje da je zahvaljujući kamerama zamkama postavljenim u teško dostupnim šumskim predjelima, od 2014. do 2017. snimljeno više od 500 fotografija isto toliko jedinki divljih životinja koje žive u crnogorskim šumama.

CZIP sprovodi i projekat za zaštitu mrkog medvjeda, u okviru kojeg su, prvi put u istoriji Crne Gore, radili i genetičku analizu sakupljenih uzoraka izmeta mrkog medvjeda. Cilj analize je utvrđivanje prezicnog broja jedinki koje nastanjuju određenu teritoriju.

( Damira Kalač )