Graditeljstvo i silina slijepe ambicije

U ritmu sam ja svira/ u ritmu sam te dira/ u ritmu sam te pipa/ u ritmu mnogo đipa

Zemlja gruva! feat Lou Benny, Afrika

(Dino Dvornik), Dino u zemlji gruva, 2012.

A sad ozbiljno: Dr Rifat Alihodžić, dipl. ing. arh., u međuvremenu je ovjenčan Graditeljskom nagradom Cemex za objekat Dječijeg vrtića i jaslica u Bijelom Polju - i to u kategoriji Javnih i poslovnih građevina - a ne u kategoriji Objekata vaspitanja i obrazovanja, što bi bila primjerenija tipološka odrednica.

Rifat je ujedno i nastavnik na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici - arhitekt koji u svako doba dana i noći mora da zrači mudrom poukom, u svim pravcima - jer se lako može desiti da se, kao takav, nađe u prilici da studenticu/studenta poduči arhitektonskoj tipologiji - tako da je Rifat svakako bio u obavezi da poduči i Cemexovce tipologiji. Veliko je pitanje zašto to nije učinio.

Odluka tzv. Odbora nagrade da usreći baš Rifata nije obrazložena - na adresi cemex.hr, pod tabom Novosti i događanja, naći ćete da su, pored Rifata, Cemexovu nagradu ove godine dobili Studio GRAD (Veljko Radulović, Đorđe Gregović, Branislav Gregović) za objekat Bazena PVK Jadran u Herceg Novom, te BusinessART (Mladen Krekić) za Atlas Capital Center u Podgorici - ali obrazloženje odluka Odbora nagrade nećete naći, sva je prilika, tako da je ta rabota u neku ruku ostala pod velom tajne - ostavljeni smo pod obavezom da pokušamo da sami proniknemo u svetu tajnu.

Studio GRAD je uradio odličan posao u HN, svi se slažemo oko toga - Bazen PVK Jadran je apsolutni zicer - uostalom, nemoguće je bilo zaobići taj objekat nakon Grand Prixa Prvog Crnogorskog salona arhitekture.

Odbor nagrade je Bazen stavio u kategoriju Infrastrukturne građevine - što je posebno interesantno iz razloga što su bazeni par exsellence javni objekti, odnosno sportski objekti - a ne infrastrukturni objekti (putevi, tuneli, mostovi, brane itd.) - ali je ipak nemoguće oteti se utisku da Bazen PVK Jadran, između svega ostalog, posjeduje i tu čistu snagu betonskog infrastrukturnog objekta. Da nije onih ribarskih kabina ispod tribina, sa drvenim vratima u raznim bojama - i one blago zasječene zapadne tribine - što je zapravo vrlo artikulisan iskorak iz strogih funkcionalističkih obrazaca u pravcu nečega što bismo mogli nazvati senzitivno-senzualnom arhitekturom - pomislili bismo da je riječ, na primjer, o postrojenju za preradu morske vode - u pijaću.

Šalu na stranu, Bazen PVK Jadran je savršeno odmjeren omaž modernističkoj arhitekturi sportskih objekata na tlu Jugoslavije - period pedesetih, definitivno, Vladimir Turina mi prvi pade na pamet - kada nije bilo prostora za kojekakve vulgarne individualističke ispade - i kada je arhitektura valorizovana isključivo u funkciji adekvatnih odgovora na tri suštinska principijelna pitanja koja je kasnije savršeno postulirao Bernard Čumi (Bernard Tschumi), a koja se tiču, redom: koncepta, sadržaja i konteksta.

Atlas Capital Center u Podgorici, BusinessART

Odluku Odbora da nagradu u kategoriji Stambene građevine dodijeli Mladenu Krekiću za Stambeno-poslovni centar Atlas - shvatam kao podsticaj onom dijelu struke koji je isključivo okrenut zadovoljavanju aspiracija platežno sposobnije, ali ne nužno i rafiniranije klijentele. Sa druge strane, Atlas je očigledno građevina koja bitno utiče na estetske preferencije stanovitog segmenta struke - riječ je o mlađim kategorijama - a usput podgrijava i kolektivne projekcije - vrlo pozitivne projekcije, moram naglasiti - po pitanju tzv. urbanog identiteta Podgorice. Još par građevina poput Atlasa - i moći ćemo da kažemo da su ukupne aspiracije aktuelnog režima po pitanju transponovanja nikada jasno proklamovanih vrijednosnih sistema dostojno reprezentovani u domenima arhitektonskog stvaralaštva.

Kada se primičem Atlasu is pravca zapada - iz pravca Bloka V - onda osjećam silinu te slijepe ambicije - ovaploćene arapskim novcem - koja je produkovala tu heterogenu masu.

Što se tiče Rifatovog vrtića - vidio sam tek par fotografija u katalogu Prvog CG salona arhitekture i zaključio da moj prijatelj sasvim pristojno širi svoj sveprožimajući uticaj među mladim studenticama i mladim studentima PG AF. Nemoguće je oteti se utisku da su pojedini studentski radovi prezentovani u katalogu Prvog CG salona arhitekture - oni najavangardniji - nastali pod nesumljivim Rifatovim uticajem.

U to ime, krenuo sam u potragu za informacijama o vrtiću i naletio na Facebook stranicu Rifatove firme - Arhitektonski biro Arhing inženjering.

Pa kaže pod About/ Mission:

"Arhitekti trebaju biti obrazovani, vješti sa olovkom, obučeni u geometriji, znati istoriju, moraju pratiti filozofe sa pažnjom, razumjeti muziku, imati neko znanje medicine, znati mišljenja porote, i biti upoznati sa astronomijom i nebeskom teorijom. Vitruvie".

Kad sam ovo vidio izgubio sam volju da saznam bilo što o tom Rifatovom vrtiću - ovo mi je bilo sasvim dovoljno.

Nije "Vitruvie" dragi Rifate - nego Vitruvije - Marko Vitruvije Polion - ili Marcus Vitruvius Pollio - ispravite to dragi Rifate, molim vas, koliko je sjutra, da studentice i studenti ne pomisle svašta.

Onda sam iskopao prevod teksta na engleski:

"Let him be educated, skilful with the pencil, instructed in geometry, know much history, have followed the philosophers with attention, understand music, have some knowledge of medicine, know the opinions of the jurists, and be acquainted with astronomy and the theory of the heavens."

I riješio da pomognem mom prijatelju:

"Neka bude obrazovan (arhitekt), vješt na plajvazu, upućen u geometriju, neka zna dosta istorije, neka s pažnjom prati filozofe, neka razumije muziku, neka posjeduje neka znanja iz medicine, neka poznaje stavove pravnika i neka bude upoznat sa astronomijom i teorijom nebesa".

Stvarno, "znati mišljenja porote" - mislim, STVARNO!

Opet sam se iznervirao, života mi - sjeo sam u Pandicu (netom registrovanu) i odveslao u Cerovice. Skuvao sam čajčić i uključio radio - skala moga radio-prijemnika u Cerovicama je fiksirana na RTCG - kad tamo - Milo Đukanović, moj dragi premijer:

"Dakle, da li bi vi ili ja sebi dali za pravo da sa devet posto podrške u kući, ili u partiji, ili u gradu, ili u državi - tražite odgovornost da vodite tu zajednicu? Zar to nije pretenciozno? Ja mislim da jeste. Mislim da jeste". Premijer me uvijek oraspoloži - "devet posto podrške u kući" je strava fora.

"Završiću time da je DPS ostvarila odličan rezultat u Podgorici - i da je spremna za sve moguće opcije. Sve. Spremna je da nosi odgovornost za budući razvoj ovog grada - baš onako odgovorno, uz greške koje svako u životu čini, i koje vlasti posebno čine - dakle, baš onako odgovorno kako smo to radno činili u prethodnih desetak godina, kada je ovaj grad transformisan od jedne nerazvijene varošice u jedan ipak veoma razvijeni urbani centar, mogu slobodno kazati - po evropskim standardima. Spremni smo za to".

U "prethodnih desetak godina" u Podgorici je sagrađen Saborni hram Hristovog vaskrsenja - hram nam je definitivno falio.

Nego, nešto ne mogu da se sjetim kada je sagrađena zgrada RTCG ili Klinički centar - u vrijeme "nerazvijene varošice" ili pak u "prethodnih desetak godina"?

Stvarno, što bi se desilo kada bi Odboru Graditeljske nagrade Cemex pala na sto neka nova bolnica - kliničkog tipa? U koju kategoriju bi pospremili tu bolnicu?

Mislim, STVARNO...

( Borislav Vukićević )