Dionica kroz Dromiru bezbjednija: Postavljena odbojna ograda
Ograda je, osim tehničkog elementa pasivne bezbjednosti puta, postala i aktivni psihološki faktor
Postavljanjem metalne odbojne ograde na cijelom potezu magistralnog puta, od kanjona Platije do izlaska iz Dromire, kontinualno u dužini više kilometara, put kroz Dromiru je umjesto “puta koji opušta i ne prašta”, postao “samoobjašnjavajući i praštajući put”, kazao je za “Vijesti” mr Milenko Čabarkapa, ekspert u oblasti bezbjednosti saobraćaja, koji je analizirao novonastale uslove na ovoj dionici koja je u proteklih nekoliko godina odnijela 12 života.
“Postavljena metalna odbojna ograda, u ovom slučaju, osim tehničkog elementa pasivne bezbjednosti puta koji ima zadatak da spriječi fizički pad vozila u korito rijeke, dobija atribute i aktivnog psihološkog faktora, čije će dejstvo da bude to što će vozači da održe potrebnu pozornost u vožnji“, kaže Čabarkapa.
”Ograda je izdignuta u odnosu na kolovoz toliko da se nalazi u izoštrenom vidnom polju vozača, a to što je postavljena neprekidno u potezu od više kilometara, rezultiraće spoznajom vozača da je ograda granica bezbjednog profila puta. Sve to će na kraju da stvori proaktivan odnos vozača, pa će vožnja da bude znatno bezbjednija.”
”Ograda je izdignuta u odnosu na kolovoz toliko da se nalazi u izoštrenom vidnom polju vozača"
Istovremeno, pomjeranjem ograde sa bankine na spoljašnje ivice parkinga i proširenja, obezbjeđuje se samoobjašnjenje promjena u trasi puta, što će omogućiti da vožnja kroz ovaj potez ne proizvede osjećaj ugroženosti, koji nastaje zbog neizvjesnosti u vođenju trase puta i neizvjesnosti da li i kakva opasnost na putu prijeti vozačima.
Na nekim dionicama je trebalo staviti efikasnije odbojnike
Čabarkapa ističe da je zbog ograničenog prostora pored većeg dijela puta razumljivo što su se putari odlučili za običnu metalnu ogradu, ali da je na pojedinim dionicama mogla da bude postavljena i efikasnija zaštita.
“Na mjestima gdje je širina bankine to omogućavala, trebalo je postaviti distantnu ogradu, kod koje se štitnik pričvršćuje odstojnikom na stubove čeličnom trakom sa zadnje strane stubova. U opticaju je bila i elastična ograda.
Obje ove vrste bi u dosta slučajeva mogle da spriječe proboj ograde pri naletu najtežih vozila.
( Saša Marković )