NEDJELJNA MANDALA
Soroševci, proklete im duše!
Neka ipak ostane zapisano kako u pauzama prozivke poturica, Nebojša Medojević u crnogorsku politiku uvodi diskurs rasne paranoje i ksenofobije, što nije malo od nekadašnjeg predsjedničkog kandidata manjina
Nije čudno što se Nebojša Medojević 2004. upisao u Igmansku inicijativu koju je sufinansirao Soroš, nije čudno što je sa Natašom Kandić, dakle pod Sorošem, otkrivao istine o deportaciji bosanskih izbjeglica, čudno je što Medojević Sorošem straši tetke po komšiluku.
I ne samo da je čudno, već je opasno kad prvak opozicije u fazi rasula zasipa javni prostor teorijama zavjere koje zadiru u mali mozak ionako isprepadane nacije, suočene sa Vladinom odlukom da primi pet afričkih migranata.
Na jednom višem nivou, u paralelnoj realnosti mađarskog neofašizma, premijer Viktor Orban, takođe hajduk što goni soroševce, sam je bio Sorošev stipendista, pa se u rastu evropske desnice daju prepoznati mitološki obrisi oceubistva, što kod Medojevića izgleda ovako: NVO osnivač nečeg tako jebeno soroševskog da se zvalo - Centar za tranziciju, ponosni ekspert za češke devedesete gdje su soroševci rovarili koliko su mogli, danas otkriva Soroševu vojsku migranata koja će uništiti Evropu mnogo prije 2083. kad je kolega Brejvik zakazao rat.
Medojević godinama jedri ka političkoj fikciji, ali daleko od toga da njegove riječi ne ostavljaju posljedice, pa je dužnost ukazati na elemente fašizma koje ovaj bivši socijalista, liberal i nikad prežaljena nada crnogorske politike u svom raspusnom kreščendu donosi.
Sa nekim se stvarima prosto nije zajebavati u udarnom TV dnevniku, i ako je građanin već godinama pljačkan i podvođen mržnji na komšiju, nemoj da ga neki prolupali tribun još gura u svjetsku zavjeru, naci-sapunice i koješta. Mnogo je, brate, estetski je sporno, nekako nije mediteranski, iako sasvim logično kad ti se koalicioni pajtaš onako do ušiju zacopan slika sa Mladićevim sinom.
Medojević danima prati vojsku što pod Soroševom komandom nadire na zapad, vidi je toliko jasno da mu se prošle nedjelje pričinilo ratno stanje dok je šerovao kadar jedne Netfliksove serije. Mislim da Medojević ipak nije gotov fašista, niti će to ikad biti, nema on kad da se pristavi uz neku ideologiju ma koliko banalna i površna bila, ali da su metode fašizma širenje straha, mitologizovanje političkog i negiranje činjenica, plus iracionalizam, to bih mogao da notiram na tragu onog Ekovog - prvi znak jednog fašističkog ili predfašističkog pokreta upravo je strah od došljaka.
Što se tiče mađarsko-američkog gutača male djece, krvomutnika i stare političke lisice Džordža Soroša, u ovom bi ga tekstu valjalo pisati malim slovom, kao pojam, da se njegovom zlom prevashodstvu i fizičkom licu ne bi odveć štucalo, a i da bih ga poput Medojevića držao na nivou mitske nemani podzemnih voda fašističke blogosfere.
Takav “soroš” o kojem Medojević mjesecima svrdla po selu, mnogo je veći kurajber od smrtnog Soroša, nalik je paralelopipedu zla što se širi i dobija nove uglove svakim pomenom - on ne može biti čeljade koliko simbol urote bogatih Jevreja, toliko tajne da je Medojević raskrinka u tri tvita.
Da ne zamaram sad brojkama sa terena koje pokazuju da migrantske krize 2018. zapravo nema, već je kriza proizvod političkog previranja unutar EU, neka ipak ostane zapisano kako u pauzama prozivke poturica, Nebojša Medojević u crnogorsku politiku uvodi diskurs rasne paranoje i ksenofobije, što nije malo od nekadašnjeg predsjedničkog kandidata manjina.
Red je ovdje pomenuti i druge partije, ne radi nekog lažnog balansa, jer sa fašizmom ne bih balansirao, već prosto da se malo zapitam, kakva je to mehana, kakav je to politički karavan-saraj, u kome se Medojevićeva bunovna apokalipsa sasvim pristojno čuje?
Demokrate su se sukladno svom đuturumskom stilu pozvale na vojvodu Marka Miljanova, ali začudo imale jasan stav, dok su iz DPS-a rekli da se o migrantskoj krizi “neće još oglašavati”, opet u skladu sa piramidalnim ustrojstvom ove firme koja se politikom bavi mahom da bi opravdala postojanje svog gazde.
Mutava partija na vlasti, kao i Medojevićev populistički delirijum, latice su jednog cvijeta, simptomi političkog mraka iz kojeg Vlada crpi legitimitet. Neka mi se stoga ne zamjeri ako nekad posumnjam u suverenost njenih odluka, pa i onih budućih koje se budu ticale migranata.
( Brano Mandić )