Vraćanje izbrisanih sjećanja: Mit ili stvarnost?
Mada potiskivanje loših sjećanja može biti od pomoći, ponekad se može desiti da se iz pamćenja izbriše period od više godina
Stres prouzrokvan ratovanjem može izazvati disocijativnu amneziju, stanje kada preveliki strah i traume brišu memoriju.
Danas, kada je mnogo država u nekoj vrsti sukoba, činjenica da sve više ljudi boluje od ovog poremećaja, i nije toliko iznenađujuća. Mada potiskivanje loših sjećanja može biti od pomoći, ponekad se može desiti da se iz pamćenja izbriše period od više godina, ostavljajući osobu bez ikakvog znanja o svojoj porodici ili prijateljima.
Agencija Ministarstva odbrane SAD-a (DARPA – The Defense Advanced Research Projects Agency) sprovodi napredan četvorogodišnji projekat za pravljenje delikatnog memorijskog stimulatora, radi boljeg razumijevanja ljudskog mozga, koji je nazvan RAM – Restoring Active Memory (Vraćanje aktivne memorije). Prvi cilj RAM-a je da se analiziraju i dekodiraju neuronski signali u čovjeku.
Iako je ranije vršeno ispitivanje u ovoj oblasti, naučnici su daleko od mogućnosti da čitaju nervne signale i na osnovu toga zaključe o čemu osoba misli. Drugi zadatak je da treba iskoristiti znanje za kodiranje stečenog iskustva i imati sposobnost reprogramiranja mozga koji je pretrpio gubitak uslijed povrede.
Ovi implanti imaju budućnost ako naučnici uspiju da nađu način da otkriju kako se sjećanje kodira u mozgu, umjesto da istražuju moždane instrumente. Premda je pamćenje samo skup specifičnih neurona povezanih međusobno električnim impulsima, sa dovoljno podataka i puno analize pomoću super-računara, vjeruju da bi bili sposobni da otkriju način da reprogramiraju mozak i vrate stečeno znanje.
( Nacionalna geografija )