Vukčević: Meni politika nije jedini izbor

Ja imam profesiju i van javnih funkcija, za razliku od onih kojima je ostanak na političkoj sceni borba za radno mjesto, ocijenio je prof. dr Mladen Vukčević, novoizabrani predsjednik Sudskog savjeta čiji je posao, između ostalog, da bira i razrješava sudije, a prvi zadatak da dvotrećinskom većinom izabere predsjednika Vrhovnog suda.

U razgovoru za “Vijesti”, Vukčević je kazao da kao poseban problem vidi opasnost od autocenzure sudija koja može ugrožavati njihovu nezavisnost, moguće zato što zaziru od blokade napredovanja.

U opoziciji smatraju da je Vaš izbor dokaz da DPS, čiji ste bili visoki funkcioner, želi da zadrži kontrolu nad pravosuđem?

Od 29 godina staža, u radnoj knjižici imam devet mjeseci stranačkog angažmana, a činjenicu da se apostrofira taj i toliki dio moje biografije doživljavam kao legitimno političko čitanje. Ne vidim da neko osporava kakav sam bio student ili profesor, što sam napisao i kakve su moje pravničke reference. To ne zanima autore partijskih saopštenja, oni rade svoj posao i ja ih razumijem. Glasali su me poslanici i vlasti i opozicije, i ne razdvajam povjerenje koje su mi ukazali, a poštujem i stav onog dijela opozicije koji je bio protiv.

Dobio sam jednoglasnu podršku članova Sudskog savjeta, to su činjenice na koje sam ponosan, a da li će neko iz njih izvući drugačije zaključke - to je njegovo pravo.

Šta uopšte mislite o crnogorskom sudstvu i koliko je ono stvarno nezavisno od političkih i drugih centara moći?

Da je ono normativno i u praksi na nivou sudstva u zemljama EU, mi ne bismo preduzimali ovoliki obim reformi, niti bi Evropa to od nas tražila. Treba mijenjati procesne zakone kako bi unaprijedili efikasnost suđenja. U protivnom, imaćemo i dalje preopterećene sudije čiji će veliki rad početi da gubi bitku sa ažurnošću rješavanja predmeta. I Evropski sud za ljudska prava nizom novina (uvođenje sudije pojedinca, širenje nadležnosti odbora i sl.) odgovara na povećan priliv predmeta.

I pored svega, u sudstvu se radi više i bolje od onoga što je percepcija o sudstvu. Ali, tu ne treba kriviti druge, jer su sudski poslenici dijelom zakazali u suštinskoj prezentaciji svog rada.

Na šta mislite?

Ne to da sud ne treba da otvara polemike o sudskim predmetima, ali o pojavama, procesima i problemima u radu može i treba cjelovitije upoznavati javnost. U protivnom, ocjena o njihovom radu donosiće se najčešće na osnovu izjava druge strane u sporu, izrečenih u medijima ili ispred sudskih zdanja. Zato treba medijski otvarati sudove, na korist građana, medija i ukupne javnosti. To je posebno važno u vrijeme kada se miješaju pravo, pravda i politika, kada krivične prijave postaju sredstvo političke i medijske borbe, a sudije kolateralne žrtve takvih sukobljavanja.

Kao poseban problem vidim opasnost od autocenzure sudija koja može ugrožavati njihovu nezavisnost, moguće u zaziranju od blokade napredovanja. Ovo iz razloga što od strane drugih grana vlasti, mogu postojati sofisticirane prijetnje sudu i sudijama, koje se nekad podvode pod pojmove - reforma, racionalizacija, reizbor. Zato nam trebaju osmišljene, a ne promjene pošto-poto. Valjda je dovoljno da se prisjetimo do čega su u Srbiji doveli ishitrena reforma i usiljeni reizbor sudija.

Vesna Medenica je najavila da će se ponovo kandidovati za predsjednicu Vrhovnog suda. Kakvo je Vaše mišljenje o njoj?

Komentarisanje referenci bilo koga od mogućih kandidata moglo bi da označi nečiju favorizaciju ili osporavanje. Kandidata utvrđuje Opšta sjednica Vrhovnog suda, gdje su sve sudije Vrhovnog suda. Poslije toga će se izjasniti članovi Sudskog savjeta, a za njegov izbor potrebna je dvotrećinska većina. Sve ovo potvrđuje da će budući predsjednik Vrhovnog suda, bila to gospođa Medenica ili neko drugi, dobiti puni legitimitet struke.

Nevladine organizacije su partneri

Šta će se promijeniti nakon izbora novog Sudskog savjeta i Vašeg dolaska na njegovo čelo?

Najvažnije promjene će proisteći iz činjenice da u istoj osobi više neće biti sjedinjene funkcije predsjednika Vrhovnog suda i predsjednika Sudskog savjeta. To označava i svojevrsnu podjelu vlasti u upravljanju sudstvom, ali vjerujem, ne na način da to izazove sukobe nadležnosti.

Kao predsjednik Sudskog savjeta sigurno neću biti profesor koji će se tim poslom baviti uzgredno i protokolarno, već ću to raditi profesionalno uz afirmaciju nezavisne pozicije Savjeta. Daću primat modernizaciji suda, daljoj dogradnji Pravosudnog informacionog sistema, pretakanju u praksu promjena koje donose predlozi zakona o pravosuđu koji će ubrzo biti u skupštinskoj proceduri.

Nastojaću da Sudski savjet stvara uslove kako bi se, u još većoj mjeri, uvažavali međunarodni sudski standardi i koristila uporedna sudska praksa, što je uslov da suštinski budemo dio evropskog pravnog prostora. Radiću na realizaciji mjera sadržanih u Strategiji razvoja pravosuđa, a posebno onih koje se odnose na materijalne i procesne garancije nezavisnosti - suda i sudija, uključujuči i brojne obaveze koje za Savjet proističu iz poglavlja 23. Cijenim da treba nastaviti i proširiti saradnju sa nevladinim organizacijama.

Kako vidite ulogu nevladinih organizacija?

One mogu biti važni partneri u izradi različitih analiza, vršenju monitoringa, predlaganju zakonskih i drugih propisa. Ovo iz razloga što je sudstvo nezavisna i odvojena, ali ne i hermetizovana grana vlasti, koja bi bila sudijski posjed ili posjed čelnika u pravosuđu, uključujući i predsjednika Sudskog savjeta.

( Neđeljko Rudović )