Ženu/e na lomaču

"Poslije j...... nema kajanja" je apsolutni domet romantičnog muškadinskog beskičmenog zavođenja, u većini primijenjen kod nas. Ono, vrh maminih sinova koji su naučili da je dostojanstveno mrzjeti žene, a posebno ih napadati kada je rulja u okolini, pa je ta rulja željna trača, prljavštine, pljuvačine, zastida, kafanskog i kolumnističkog naslađivanja gadostima, ". . . pravom javnosti da zna...", odnosno da dirigovano i uniformno prepozna. Na stranu što su nam tekuće i pristojni muškarci, koji su od majki iskreno naučili šta je poštovanje žena, zastranili pa za privatna razočarenja zagorčeno ratuju na javnoj sceni, unižavajući teško dostignuti minimum profesionalnog stava.

Na stranu što je "bivši dečko", očigledno dobro zaljubljen sudeći po toplim fotografijama sa plaže, zapišao svoju muškost najprljavijim poslušništvom. Tugaljivo vankrevetno plačinjanje emotivnih apatrida i zakržljalih životnih vizura posebno je ogavno u smradom obilježenom tipološkom poltonstvu, koje se graniči sa negzistencijom u sjenci. Na stranu da ovo nikada nije bila i neće biti zemlja junaka i čojaka. Da dobače do običnih profila življenja uz težine i vrline, bilo bi uspjeh. Ljudski se može razumjeti da se niko neće povijesno suočiti sa faktom da je ostarjeli vojvoda, kada se opismenio poslije 50. riješio da pred kraj sebi opere biografiju, jer su ga njegovi seljani, a iz malograđanske lokalne milošte prozvani plemenicima, pamtili kao teškog zelenaša, koji se još dodatno uprljao pljujući po gospodaru kojega je do određenog vakta volio do granica nedostojanstva.

Na stranu što se već čitava decenija mudžahedinski iz udarnih većinskih crkvenih institucija žena smjerno uokviruje u dugačku suknju, otrcane rukave, kose raspuštene i ponekad oprane, i sa buljukom djece oko sebe, podjednako higijenski upitnim, ali zato sa gazdom/ domaćinom koji se pita za sve i sa istaknutim osjećajem vlasništva nad ženom. Na stranu što su muškarci u CG odavno veće ogovaračice od bilo koje žene, ipak je zlo koje je žena u stanju da uradi ženi u CG primarnije u potencijalnoj gradaciji. Mora se jer od majki uče da mrze sebe i predivnu činjenicu prirode da su rođene kao omiljene fraze toliko nasilno uspostavljene montenegristike kao što su "bizza" -"kedža"- "bezbratnica" - "ženturača" i da ne nastavljamo, jer tamo je već mrak gadeži i nečojstva, naših običajnih dika i ponosa, i ostalih busanja u prsa junačka; jezičkih ili muških, svejedno.

Na stranu što smo prošle godine javno drvili u kontinuitetu o dvjestogodišnjici rođenja pjesnika koji je ženu vidio ili kao zabrađenu svrakasto obučenu sestru kojoj je posao da umre kukajući za bratom, koji je ubijao i skidao glave neprijateljima; ili kao patetično snoviđenje snahe, koja ljepotom će braću da zavadi, a oni samo hoće malo da se dokažu kao ljubavnici; ili, kao “ljubu“ koja pušku puni i nosi džeferdare, odnosno ponosno crnogorski ubija za muža; ili kao vješticu, ali o tome "ne treba mrčiti hartiju", jer to imamo u realnosti. Hoćemo li se nakon prođenih dva vijeka u ovoj smiješnoj patologiji konačno naučiti da je gorski vijenac fikcija, san, stih, maštovitost, bijeg od stvarnosti, nadomještanje kreacije koja nije ostvarena bavljenjem državom i Crnogorcima; nije povijest ili život, a još manje guslarska legenda.

Na stranu što je jedan novinar pristojne ekonomske percepcije iako sklon raznoraznim lobistima i PR poslušnicima iz udarnih kompanija (koji novinar u CG nije?), sebe stavio na pladanj utilitarnosti koja se graniči sa nelogičnim dobrovoljnim samoubistvom ukupne struke javnih poslenika. To je struka koja je trenutno na dnevnom redu da bude (sam o) u n i štena. Kako pripadam profesiji koja je već prije deceniju preživjela uništenje od osionosti, strategijskog neznanja i neodgovornosti neoliberalaca, iako ne naravno uz viđene crnogorske specifične ogavnosti sa štipaljki, negdje na horizontu neka druga slika nekih mladih profila će obnoviti nuklearnu sprženost nepočinstava medijskih profila od kojih se trebalo učiti o angažovanom javnom stavu, a ne o “istini“ koja je trenutno na dnevnom redu najjače parlamentarne partije.

Bješe ‘97. Bješe jedna predsjednička kampanja sa ovim istim sloganom. Ovdje je moguće da ni evolucija ne doživi bar jednostavni dvodecenisjki napredak, već kao u modi ili na estradi, institucionalno se uspijeva vraćati dokazanim vintage političkim poražavajućim projektima. Izvikana parlamentarna istraga je nastavak silovanja žene(a) u Crnoj Gori, otpočet prije neku sedmicu. Nema ovo silovanje veze samo sa jednom ženom. Nema veze ni sa potencijalima političke i javne ucjenjivosti, odnosno ako ima, nije važno. Ovo je silovanje svake žene pojedinačno i grupno, bez zazora. Koja istina - ona taman po kalupu pornotropasa (vidjeti tekst profesorke VRV), kojima su pare i lični interesi pretvorile pogled i činjenje u bahatu neograničenu zlokobnost i štetočinstvo.

Potvrđeni Bgd novinar za vikend napisa da se "nada da je dno dotaknuto". Nije, ovo je Crna Gora. Ima sigurno još, jer cijena običnih, normalnih ljudi u ovakvim iznuđenim zasmećarenim krizama je neupitna. Balans traži besprijekornu žrtvu. Balans prema dobroti i pročišćenju. U mojoj ekonomiji umrla je većina crnogorskih preduzeća, dok su a zaposleni pretvoreni u socijalne krpe. Šta je cijena za ovakvu poražav a j u ć u uništenost esnafa, kojim kolovode i dopiruju novinari nakon 50. godine života. Fikseri sa strane, a sa bazom u Pdg, nisu važni; sami sebe su diskvalifikovali samoponištenjem u sopstvenoj kaljuzi javnog stava. Ostaje nejasno zašto su crnogorski bezbjednjaci, institucionalno i sistemski, sebi dozvolili ovakav strateški i taktički krah, osim ako nisu dosolili informatičkim bravurijama u montaži.

Dragi muškarci ,

Prirodno je voljeti i poštovati žene, a da nisu majka. Prirodno je znati da su ravnopravne i sjajne. Prirodno je da su partneri i životni podržavatelji. Životno je da su seksualna bića, majke, sestre, ljubavnice, kurve, gejevi, kuvarice, radnice, čistačice, servike, peglačice, sponzoruše. Društveno je da su svoje i da su nasljednici imovine i porodice, bez obzira šta im je među nogama. Na vama je da to prihvatite i da se pridružite i uživate, a ne da budete nasilnici i silovatelji. I ako vas majke nisu naučile, naučite da je diskrecija vaš muški kvalitet, a svako javno drk.... predstavlja vaše uniženje, ne sramotu nekog ženskog objekta koji ste tekuće propustili kroz prljavost vaših kafanskih pljuvačina, odnosno nikad prežaljenih tinejdžerskih mjerenja. Prirodno je poštovati žene. Ljudski je biti kukavica, ogovarati bivše djevojke, fetiširati majke, ali izabrati biti skot je jalovo društveno zapišavanje.

Na vama je da izaberete pozitivnost i svojstvo. Prirodno je da žene nisu poslušnici. A, ako postanu to političkim ili familijarnim izborom, to rade sa stilom; stil je već predmet (ne)slaganja. Na vama je da sa ili bez kafane budete uz i sa njima, a ne da svoje poslušništvo pretvarate u ljudsku vrlinu, istovremeno tugaljivo javno diskvalifikujući konkurenciju. Prirodno je da žene rađaju ili usvajaju djecu; usvajaju životinje, nejač. Bitno je da su u svakoj varijanti posvećenja i dosljednosti neprevaziđene, neustrašive i nezaustavljive.

Na vama je da pojačate i uvećate energiju i sa izvorom kreirate izuzetnost, stremeći ka življenju sa kičmom i jačinom života, uz sve moguće padove i radosti. Nije prirodno da ste ženomrsci i šovinisti bez zastoja, zazora i odmora, bez obzira što ste naučili od majki, očeva, đedova, baki, "običajnog prava". Svaki glas decimbelno uvećan prema ženi, svaki pokret ruke, noge, jebenog kaiša, daske ili šipke je put prema paklu vas samih. Žene, čak i djeca, i to prežive; žene nisu roba čak i kada su prostitutke, ali njihovi klijenti i makroi jesu, i to ona za potkusurivanje i zagađenje bilo koje javne scene.

Drage žene,

Vrijeme je da ne mrzite svoje tijelo i svoju prirodnu definiciju, iako je ovo Crna Gora. Običajno pravo su izmislili nasilnici i kukavice, traljavi nerealizovani ljubavnici, kojih su crnogorske gudure stoljećima prepune; to nije i nikada nije bila istorija Crne Gore; i nevažno je nosite li suknje ili pantalone, niste aske jer oni nisu vukovi. Vrijeme je da kada ih rodite odlučite da podignete emotivno zrele i čovječno formirane sinove, kojima nije zadatak da se ožene i dovedu neku kojoj ćete od života praviti pakao, jer to su i vama radile mamice koje vole samo svojeg sina i čekaju njegovog muškog nasljednika, jer kćerka nije dijete nego nužno zlo, diskriminisana od rođenja, a tekuće čak i u majčinoj materici neutralisana putem “genetskog“ inžinjeringa novih generacija, koje pod vašim pritiskom pristaju na okove ovjeravanja lažnog domaćinstva/ognjišta.

Vrijeme je da volite bar podjednako svoje kćerke, i da poštujete svoju imovinu, jer se preko odricanja ne dokazuju “dom i rod“, odnosno čuvena krilatica o tome da ste “tuđa kuća“. Patologije crnogorske tobožnje istorije mogu se samo promijeniti čistotom ženske energije u sudstvu koje treba da primijeni porodične zakone, a kategorije zarobljavanja ne doprinose poštovanju tobožnje neodržive crnogorske tradicije.

Vrijeme je da se zajednički pojmi - kad jednu od nas siluju javno ili u nekom budžaku ili pod nekim crvenkastim svjetlom u bijesnim nedavno izgrađenim betonskim zgradurinama, to je silovanje svake od nas pojedinačno. A, žene siluju muškadini bez svojstva osim u "pravu jačega". I silovanje nije samo fizičko, nego i psihološko, i emotivno, i socijalno, i medicinsko, i pravno, i ružno, a ovih dana učimo posebno o novinarskom i političkom. Pitanje je da li će moja sjajna generacija posljednjih mohikanaca bespogovorne struke, znanja, integriteta i kvaliteta doživjeti da se Crna Gora formira kao država i zajednica građana, koji su dostojni življenja ka budućnosti dobrog, uspješnog, emancipovanog, energičnog, svojeg.

U ovom tekućem glibežu ona kolonija dvadesetog stoljeća ili dvadeset sedma izborna jedinica miriše na reminiscentnu privilegiju. Nikada ne treba vjerovati u izbor zla i mržnje, međutim ekonomija uči u svojoj uvriježenoj n e s av r šenosti između prirode i društva, između resursa i potreba i želja, da su život i rad surove prelijepe definicije egzistencije bilo koje nacije ili pojedinca, religije ili percepcije. Odnosno, ovo je Balkan jedne države koja je romantično glasala "da" i onda odlučila da ne bude razvojno održiva, pošto su žene u Crnoj Gori vrhunski mizoginijski interno spaljeni resurs, tužno potpomognut ženskim mačizmom.

( Mila Kasalica )