Izvještaj GA i CEDEM: Problem neujednačenosti sudske prakse
Autori saglasni da Vrhovni sud treba da ima ključnu ulogu u ujednačavanju sudske prakse i da mora biti pro-aktivan
U Crnoj Gori, prema mišljenju sudija, advokata, tužioca, predstavnika akademske zajednice i civilnog sektora, postoji problem neujednačene sudske prakse, pokazao je Izvještaj Građanske alijanse i CEDEM-a.
Izvještaj Stanje u oblasti krivične pravde u Crnoj Gori sa aspekta kvaliteta presuđenja, konzistetnosti sudskih odluka, ujednačenosti sudske prakse i transparentnosti rada, koji je predstavljen danas u Podgorici, sproveden je od 1. avgusta prošle do maja ove godine.
Istraživanjem je obuhvaćena praksa viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju i Apelacionom sudu.
"Sudije, advokati, tužioci, predstavnici akademske zajednice i NVO-ima koji prate ovu materiju a koji su bili anketirani su u preko 50 odsto istakli da postoji neujednačena sudska praksa", kaže se u Izvještaju.
"Na pitanje da li smatrate da je postupak iniciranja i odlučivanja o pravnim pitanjima o kojima se zauzima određeni pravni stav, odnosno mišljenje, adekvatno regulisan Sudskim poslovnikom, oko 65 odsto sudija su se izjasnili pozitivno"Kako se navodi, u odnosu na sve odgovore kao i analizu odgovora Vrhovnog suda datu na tu temu može se zaključiti da još postoji naglašeni odnos konkurentnosti unutar pravosuđa, a još više izvan njega u odnosu na pravosuđe i obrnuto.
Za potrebe istraživanje obavljeno je anketiranje nosilaca sudske funkcije kod sudija osnovnih sudova u Rožajama, Pljevljima, Žabljaku, Kolašinu, Nikšiću, Bijelom Polju, Herceg Novom, Plavu, Kotoru, Baru, Podgorici, Ulcinju, Danilovgradu, i višim sudovima u Podgorici i Bijelom Polju, odnosno Apelacionom sudu Crne Gore.
Na upitnik je odgovorilo 52 sudija.
Na pitanje da li u Crnoj Gori postoji problem neujednačene sudske prakse i u kojoj mjeri ona može uticati na predvidljivost ishoda suđenja i pravnu sigurnost građana, 9,6 odsto sudija su konstatovali da ne postoji problem neujednačene sudske prakse, a 58 odsto njih se direktno izjasnilo da problem postoji.
Oko 25 odsto je reklo da to u velikoj, značajnoj ili određenoj mjeri utice na ishod suđenja, dok šest odsto ispitanika smatra da postoji problem, ali samo u dijelu kaznene politike.
"Na pitanje da li smatrate da je postupak iniciranja i odlučivanja o pravnim pitanjima o kojima se zauzima određeni pravni stav, odnosno mišljenje, adekvatno regulisan Sudskim poslovnikom, oko 65 odsto sudija su se izjasnili pozitivno", pokazalo je istraživanje.
Na pitanje da li smatraju da Vrhovni sud, kroz svoju nadležnost "izvan suđenja", zauzimanjem i objavljivanjem pravnih stavova i pravnih mišljenja načelnog značaja, u dovoljnoj mjeri djeluje na ujednačavanje sudske prakse i da li je reagovanje viših sudskih instanci pravovremeno, oko 55 odsto anketiranih sudija se izjasnilo da bi Vrhovni sud mogao biti ažurniji i da reagovanje viših instanci nije pravovremeno.
Njih 30 odsto direktno je dalo ovakav odgovor, a u odnosu na drugačiji stav, 39 odsto anketiranih se izjasnilo da je reakcija pravovremena.
Na pitanje o dostupnosti prakse evropskih sudova i da li u svom radu koriste presude ovih sudova, oko 42 odsto sudija nije ili je malo koristilo u svom radu njiovu jurisprudenciju, ocjenjujući da bi njihova dostupnost mogla biti veća"Kako je u Vrhovnom sudu još 2012. godine formirano Odjeljenje za praćenje sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava i Suda pravde EU, iznenađujuće je djelovao odgovor da čak 48 odsto ispitanika nije upoznato ili nije dovoljno upoznato sa radom ovog odjeljenja, a 52 odsto je izjavilo da je upoznato sa njegovim radom", pokazalo je istraživanje.
Pretpostavka primjene pravila međunarodnog prava u sudskim postupcima potvrđena je u odgovorima 55,7 odsto anketiranih, ponekad 14,9 odsto, dok 13,5 odsto nijesu bili u prilici da ih primijene. Nedovoljnu primjenu primjećuje 5,8 anketiranih, dok je bez odgovora bilo 7,7 odsto.
Na pitanje o dostupnosti prakse evropskih sudova i da li u svom radu koriste presude ovih sudova, oko 42 odsto sudija nije ili je malo koristilo u svom radu njiovu jurisprudenciju, ocjenjujući da bi njihova dostupnost mogla biti veća.
Oko 55 odsto je upoznato sa standadima evropskih sudova i u manjoj ili većoj mjeri koristi njihovu praksu.
Upitnik su realizovali i tužioci Osnovnih državnih tužilaštava iz Podgorice, Berana, Kotora, Cetinja, Herceg Novog, Nikšića, Bara, Kolašina. Na upitnik je odgovorilo 12 tužilaca.
Na pitanje da li u Crnoj Gori postoji problem neujednačene sudske prakse i u kojoj mjeri ona može uticati na predvidljivost ishoda suđenja i pravnu sigurnost građana, samo su dva ispitanika odgovorila da ne postoji problem neujednačene sudske prakse, "ali zaključuju da neujednačena sudska praksa može uticati na predvidljivost ishoda suđenja i pravnu sigurnost građana u zaštiti svojih prava u sudskom postupku".
"Crnogorski sudovi i sudije, naročito oni koji se izjašnjavaju da poznaju ili im je poznat način pribavljanja prakse međunarodnih sudova, moraju ići korak dalje i istu primijeniti na konkretan slučaj, čime će izostati potreba da se o istom pitanju izjašnjava nacionalni Vrhovni sud"U svom radu pravila međunarodnog prava primjenjuje 83,3 odsto anketiranih tužilaca, dok bi se 16,7 odsto takođe oslanjalo na taj sistem pravila, ali do sada nijesu imali potrebu za tom primjenom.
Na ankete je odgovorilo i 37 advokata.
Na pitanje da li smatraju da u Crnoj Gori postoji problem neujednačene sudske prakse, i u kojoj mjeri ona može uticati na predvidljivost ishoda suđenja i pravnu sigurnost građana, polovina ispitanika se saglasila sa tim.
I relevantne nevladine organizacije iz Crne Gore saglasne su da postoji neujednačena sudska praksa.
Ono što zabrinjava po mišljenju civilnog sektora je što se sudije nekad "slijepo" drže stavova viših sudskih instanci (izraženih kroz presude ili stavove viših sudova), pri tome ne pokazujući ni minimum kreativnosti u tumačenju prava i primjeni norme.
U odnosu na sve obrađene predmete zaključuje se da je najveći broj ukidnih razloga formulisan ili proizilazi iz bitne povrede pravila krivičnog postupka koja se odnosi na član 386, koji propisuje da ona inter alia postoji ako je "izreka presude nerazumljiva, protivrječna ili ako presuda nema razloga ili u njoj nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivrječni".
Autori su saglasni da Vrhovni sud treba da ima ključnu ulogu u ujednačavanju sudske prakse i da mora biti pro-aktivan, a ne samo nedodirljivi vrhovni autoritet.
"Crnogorski sudovi i sudije, naročito oni koji se izjašnjavaju da poznaju ili im je poznat način pribavljanja prakse međunarodnih sudova (ne samo Evropskog suda za ljudska prava), moraju ići korak dalje i istu primijeniti na konkretan slučaj, čime će izostati potreba da se o istom pitanju izjašnjava nacionalni Vrhovni sud", kaže se u Izvještaju.
To se posebno odnosi na međunarodne krivične sudove i nekoliko predmeta vezanih za ratne zločine, kao i druge sudove koji za materijalno pravnu osnovu presuđenja imaju isti pravni supstrat kao i crnogorski sudovi.
( Mina )