Ples je najiskreniji govor čovjeka

Ko će iskrenije, jasnije i bolje iznijeti stalnu potrebu i borbu za slobodom od plesača koji senzualnim pokretima donose buru emocija, prikazujući želju za oslobađanjem, težnju ka slobodi, naboj i tenziju društvene ukalupljenosti i gušenja. Upravo je plesna grupa otvorila drugi dan Festivala internacionalnog alternativnog teatra - FIAT 2018 predstavom “Sablazan u dolini Sent Florijana” u režiji Aleksandra Nikolića za koju je koreografiju radio Aleksandar Ilić. Djelo je rađeno je po motivima istoimene farse Ivana Cankara, a u produkciji festivala Velenje Slovenia, Tanzelarija BIH, PUBS Serbia, Institute for contemporary dance Belgrade and Balkan Dance Project 2017.

Brojnoj publici u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” plesači su pokazali “kako igrati zajedno, kako dati jedno drugom šansu da pokažete ono najbolje. Oni igraju - solo, pa u duetu, pa opet u grupi, svi zajedno, sinhronizovano, snažno. Oni dijele snagu, ljepotu, ljubav i strast za stvaranjem…”, ističu organizatori FIAT-a.

I zbilja, sve ono što se može osjetiti u ovom savremenom plesu, modernom baletu ili možda nijemom teatru koji govori pokretom vidi se u tijelu plesača koji čeznu za slobodnom, koji se oslobađaju, dok u isto vrijeme neki od njih teže da budu isti, da se ne izdvajaju... Svevremenost Cankara potvrđena je i time da se njegova djela mogu adaptirati u različitim žanrovima i nakon više od stotinu godina.

“Pošto sam ja iz Slovenije, ovo djelo znam poprilično dobro. Mi smo tamo odrastali uz Cankara. Ovo je bio veliki izazov za mene, kao što je i svaka uloga, ali najbolje rješenje je crpiti sebe, svoje momente, iskustva, malo istraživati uz istoriju umjetnosti, pa i uz pomoć reditelja i koreografa i onda bude izneseno ono što je bitno za ulogu”, opisuje jedna od plesačica Mojca Majcen iz Slovenije.

Prije nego što se pojavila na pozornicu, troje njenih kolega na sceni je plesalo sa maskama koza na glavama, u dobro poznatoj Dolini koja je možda Dolina svih današnjih društava. U trenutku kada stupa na scenu ona je slobodna, ali, kako ističe, i ona se povlači, zatvara, (p)ostaje ista.

“Ja dolazim u dolinu koja je moja dolina. To je mjesto koje mi je dosadilo jer opet gledam sve iste likove, oduvijek su oni tu i oduvijek sam ja tu. To je primjenjivo na svako društvo, i naše u Sloveniji i vaše crnogorsko, jer je Cankar toliko svevremen i univerzalan da se mnogo toga može prikazati kroz njegovo djelo, ali i kroz interpretaciju njegovih djela. Konkretno moja uloga više predstavlja zatvaranje i oduzimanje slobode... Glavne uloge su naša dva muškarca koji se pojavljuju nagi i oni su ti koji traže slobodu i koji su u ovoj koreografiji i najslobodniji”, ističe Majcen “Vijestima”.

Dvojica mladih vagabunda, avanturista i slobodoumnika, dva mladića, pojavljuju se nagi plešući opijeni pokretom i željom, istinskom željom za slobodnim i ispunjenim životom. Izazvali su pometnju i čuđenje među svima u Dolini, među svim malograđanima koji su više zainteresovani za tuđi grijeh nego za sopstveni život.

Plesačica je istakla da je sve to veoma dobro sklopljeno, a da je ples najbolji način da publika osjeti sve emocije karaktera.

“Ples je najslobodnija od svih umjetnosti, jer se čovjek izražava svojim tijelom, a to izražavanje pokretima donosi slobodu. Pošto sam ja plesačica, mislim da se kroz ples najteže, ali na kraju najiskrenije mogu pokrenuti ljudi. To je stvar koja dolazi iz čovjeka, iz njegovog tijela, pokreta, iznutra. Riječ je uvijek pisana, a ono što tijelo iznosi je uvijek iskreno i strastveno. To je ono što smo mi sami. Zato je ples najprimitivniji izraz čovjeka, ali u pozitivnom kontekstu”, zaključila je Majcen za “Vijesti” nakon izvedbe komada.

Pored nje scenom su vladali i Ema Janković/Miona Petrović, Zulejha Kećo, Branko Mitrović, Luka Živković/Nikola Pavlović i Jakša Filipovac.

Dvorište Kusleove kuće do kraja FIAT-a ukrašeno nesvakidašnjim radovima

Svjetlosna skulptura “Love is in the air” Katarine Tomašević Crawford od početka FIAT-a krasi dvorište Kuslevove kuće, dok je unutrašnjost ispunjena radovima “Organika” Aleksandra Vukotića i mogu se pogledati u svako doba.

Prostor je obogaćen inovativnim i nesvakidišnjim radovima iz kreativne industrije: dekorativne kućne rasvjete, radovi od stakla i metala, digitalne reprodukcije slika i grafika, modni dizajn studio i druge.

“Sva djela u okviru kreativnih industrija kao i likovnog programa biće izložena u toku cijelog festivala i biće na prodaji”, ističu organizatori.

Plesna trupa sa predstavom “Kafka” na večerašnjem repertoaru

Plesna trupa koja dolazi iz Francuske izvešće večeras predstavu koja nosi naziv “Kafka” u KIC-u “Budo Tomović” od 20 časova. Koncept predstave, režiju, koreografiju i izvedbu radio je Mehdi Farajpour. Predstava donosi priču o svima i ni o kome, poručuju organizatori FIAT-a.

“Čovjek, izgubljen u životnoj rutini, budi se i otkriva da se preobrazio u neko drugo biće. Pati od usamljenosti, gladi i bola, ali i dalje nastavlja jurnjavu oko svakodnevnih socijalno-ličnih obaveza. Predstava je realizovana u saradnji sa Francuskim institutom u Crnoj Gori”, opisuju organizatori i najavljuju da će se, po završetku predstave, kao i svake noći, druženje nastaviti u Kusleovoj kući.

“Ćao, prijatno” kritikuje banalnost televizije, političare, društvo

Komedija “Ćao, prijatno” publika je osmjehom, aplauzom i uzdasima prihvatila kao dokumentarni ili realni teatar, jer upečatljivo prikazuje i ismijava savremeno doba u kojem živimo. Predstava iz Makedonije nastavila je program drugog dana FIAT-a, u dvorištu Kusleove kuće u subotu veče. U produkciji Udruženja “Ćao, prijatno”, režiju je radio Siniša Evtimov.

“Kritikujemo banalnost televizije, jutarnje programe koji tretiraju neprikladne teme za taj termin, televizija ima mnogo promašaja u tom smislu. Svaka scena je komentar. Kritikujemo i političare koji i pored velikih plata uredno ne plaćaju svoje troškove, voze se besplatno u našoj predstavi kao što smo vidjeli u sceni sa taksistom”, kazao je glumac Atanas Atanasovski jednom prilikom.

Komedija, satira ili kako god opisali predstavu, ona se, bez sumnje i bez izvinjenja, podruguje društvu u cjelini, ali i kulturu koju gaji(mo).

“Ovo je moderna komedija, cijela predstava predstavlja jedan komantar na teatar u našoj zemlji. Ismijavamo običaj našeg naroda da se ponaša neprikladno, na primjer da razgovara telefonom u pozorištu“, istakao je glumac Valentin Kostadinovski.

( Jelena Kontić )