Lopta je okrugla

Iks puta smo, u minulih 60 utakmica Mundijala, vidjeli da je „lopta okrugla”. Posljednji put, preksinoć, tokom dramatičnog epiloga, posljednjeg četvrtfinala Holandija - Kostarika.

Opet, reći da je „lopta okrugla”, čest je pleonazam, jer se podrazumijeva da je lopta - okrugla.

A kad čujete ili izgovorite da je „lopta okrugla”, podsvjesno vam se čini da je ta „misao”, iz glave cijelog fudbalskog puka.

Tako nije!

U fudbalski i novinarski žargon, ovu kovanicu - koja štošta objašnjava ali ponešto i zagonetno krije - uveo je tvorac “Čuda u Bernu” (1954) - Jozef-Sep Herberger, koji je od 1936. do 1964. vodio selekcije Njemačke.

Kao što smo, tek poslije „tvrdnje” legendarnog Vujadina Boškova, „shvatili” da je „penal samo kad ga sudija (od)svira”, tako su i svjetski fudbalofili, tek poslije „otkrića” Sepa Herbergera da je „lopta okrugla”, uglavnom prihvatili, pomalo i fudbalski pogled, kroz ovu rečenicu, na fudbal kao Igru. Te naoko tri banalne riječe su - kao metafora - istovremeno zamjena za sve fudbalske tajne. A nije ih i danas malo. Neke su, opet, vječne!

Poslije ove igre riječima (i malo cinizma!) evo podsjećanja na čovjeka koji je, neizmjerno, zadužio njemački reprezentativni fudbal. Posredno i svjetski.

Sep Herberger je na SP 1954. odigrao „ključnu igru”. Njemačka je, pod njegovom - sve do finala neshvaćenom - ljudskom i fudbalskom filozofijom, ostvarila ono što su poratnoj državi dali prvi kancelar Konrad Adenauer i tvorac privrednog čuda Njemačke Ludvig Erhard.

Adenauer, Erhard i Herberger su i danas, ne samo u sjećanju Njemaca, rame uz rame.

Kako je ova HD samba zamišljena da bude samo „loptom” obojena (iako se prosto ne može pobjeći od paralelizma politika - fudbal, pogotovo ako šetamo kroz minule decenije) fudbalska zaostavština Sepa Herbergera može se i ovako, telegrafski, da interpretira:

- Nema izgubljenih utakmica, još manje unaprijed dobijenih.

- Taktika je majka fudbala, a otac - sve drugo.

- Čelična disciplina se kuje u svlačionici, a ne na terenu.

- Uvijek je najteži naredni suparnik.

- Lopta je okrugla.

I evo nas, opet, do ključne „veze preko sinapse”:

- Lopta je okrugla!

Reći ćete: kakva je to „fudbalska filozofija?!” Reći ću vam ako sve doslovce čitate, kako je i ovdje napisano - nikad.

Iza ovih jednostavnih riječi, od Herbergera preko Franca Bekenbauera do Joakima Leva, krije se cijeli „rukopis” svih dosadašnjih uspjeha i titula Njemačke.

Fudbalski postulati Sepa Herbergera su, u osnovi, i danas obavezujući za sve njegove nasljednike na kormilu „elfa”

Testament Sepa Herbergera je nepromjenljiv, baš kao i svaki testament. Ali, vrijeme koje je prolazilo, prolazi i dolazi, dozvoljava naravno svaku vrstu promjene i dopune koja doprinosi fudbalskom napretku.

A da bismo osjetili i ovako kratak pokušaj analize Herbergerove fudbalske zaostavštine, svi zajedno imamo problem.

Nijesmo Njemci!

I još jedno „a”: da kancelar Adenauer nije imao sluha za tanane tajne Hitlerovog vremena i za (preživjele) ljudske sudbine, Herberger nikad ne bi bio ni kandidat za tvorca „Čuda u Bernu”.

Jer, Sep je kapitulaciju Njemačke dočekao kao - selektor Hitlerove Njemačke. Kao (bivši) član Firerove partije. Njemačku je vodio na SP 1938. u Francuskoj, gdje je „manšaft” zaustavljen već u osmini finala od Švajcarske, jedanaestercima 4:2. To je bio novi debakl njemačkog fudbala poslije sličnog na Olimpijskom turniru, dvije godine ranije, u Berlinu.

No, kako 2. rat samo što nije počeo, te 1938, čak ni Hitler nije imao vremena da (u)vidi zašto, njegova „nacionalistička, fašistička ideologija”, nije mogla da pomogne da „elf” sve sprži u Parizu.

Napisah da je Herberger bio „član partije”, ali on je poratnu, rigoroznu, njemačku lustraciju preživio. Nije moglo da se dokaže da je, sem na papiru, bilo kojim potezom ili odlukom podržao tadašnjeg Vođu i njegovu ideologiju.

^{I, ako se Lev po broju titula izjednači sa Herbergerom, ostaće između njih međusobna vječna razlika}

Naprotiv, zaključilo se, da je Sep selektorsku funkciju koristio da što više mladića, izvuče s prisilne mobilizacije i da ih drži na višemjesečnim pripremama. Tako je, tokom priprema za SP u Francuskoj kroz Herbergerove ruke prošlo nekoliko desetina kandidata za reprezentaciju.

Sam Herberger nikad nije demantovao, ni potvrdio da je, poslije francuskog kraha, Hitlerovom ađutantu na pitanje šta se to dogodilo u Parizu, hlandnokrvno i lapidarno odgovorio LOPTA JE OKRUGLA.

Današnja reprezentacija Njemačke, šest decenija poslije prve titule, ima šansu da u Brazilu osvoji četvrtu „zvjezdicu”.

Ako se to dogodi, to će, posredno, spojiti Sepa Herbergera i Joakima Leva, sadašnjeg selektora.

I, ako se Lev po broju titula izjednači sa Herbergerom, ostaće između njih međusobna vječna razlika.

Dok će 13. jula, na Marakani, u svečanoj loži biti i kancelarka Angela Merkl, kad je 4. jula 1954. Sep Herberger napravio „Čudo u Bernu”, najdugovječniji kancelar, ili premijer na svijetu, Konrad Adenauer je - u svom skromnom kabinetu - prvom zamjeniku i tvorcu njemačkog privrednog čuda Erhardu hladnokrvno šapnuo:

- Ludvige, uspjeli smo!

Šta će reći Angela Merkl (ako bude povoda), čućemo i vidjeti, a i dan-danas se ne zna da li je citiranu rečenicu zaista izgovorio kancelar. Baš kao što je ostala tajna da li je Herberger „filozofski” objasnio Hitlerovom ađutantu da je lopta okrugla.

A lopta je, zaista, okrugla. Posebno ova Adidasova (opet Njemačka!) - u Brazilu.

( Milorad Đurković )