"Dječaci" očekuju jezero, komarce i nešto lijepo
“Dječaci” kažu da su alergični na "socijalno angažovani" kontekst. Zašto? Pa jednostavno im je to dosadno
Splitski rep sastav “Dječaci” unikatna su skupina kada je u pitanju ovaj žanr na prostorima bivše Jugoslavije. Vojko Vrućina, Zondo i Ivo Sivo zapravo od starta pomjeraju granice - kako rep izraza, kroz nesvakidašnji pristup tremama i često futurističkom muzikom, tako i odnosom prema publici i medijima. Nakon što je crnogorska publika prije dvije godine na “Asfaltiranju” imala priliku prvi put da vidi kako ovaj trio funkcioniše uživo, novo druženje zakazano je na ovogodišnjem Lake festu, 27. jula. Kako vrijeme prolazi utisak je da su Splićani sve manje ljubitelji intervjua, ponekad je teško izmamiti od njih više od jedne rečenice na neko pitanje, a nerijeko su znali da kritikuju medije i zbunjuju novinare svojim odgovorima.
U razgovoru za "Vijesti" kazali su da od gostovanja na Krupcu očekuju jezero, komarce i da se dogodi nešto lijepo. Na repertoaru će im se vjerovatno naći i koja nova kompozicija sa predstojećeg albuma na kojem rade, a koji je nedavno najavljen spotom za pjesmu "Struja" koji se može pogledati na YouTube servisu. Video je sniman u blizini Dugopolja, uz pomoć tamošnjeg KUD-a "Pleter", a atmosferu tokom rada na njemu Zondo je opisao kao vatrenu.
"Atmosfera je bila opušteno satanistička, zanimljivo je napomenuti da smo skoro zapalili jednu djevojku na snimanju, ali sve je dobro prošlo", kazao je Vojko i dodao da novi singl Dječaka koji je do sada naišao na podijeljena mišljenja publike govori o jezivosti sela, praznovjerju i sijalicama.
Uskoro još par singlova
Na pitanje kada se može očekivati objavljivanje nasljednika vrlo uspješne "Istine" iz 2011, rasprodate u dva dana i nominovane svojevremeno za Porina, Vojko odgovara - vjerovatno sredinom iduće godine. Do tada se, dodaje, može očekivati još par singlova.
"Čujem muziku kao nikad u životu. Novi album će se od prošlog razlikovati po svemu, jer će to biti sasvim nove pjesme, a pokušavamo da se ne ponavljamo", objasnio je Zondo, inače Zagrepčanin kojeg je sudbina 2003. "otjerala" u Split i spojila sa Vojkom i Ivom. On je producent “Dječaka”, potpisuje muziku za većinu pjesama, a pored toga je kreator i web stranice benda. Upravo je korišćenje potencijala koje nudi internet “Dječacima” donijelo kultni status u andergraund okvirima čak prije nego što su objavili debi album. Stranica djecaci.net od osnivanja 2005. postala je jedna od najoriginalnijih web prezentacija nekog izvođača na prostoru bivše Jugoslavije, jer je osim klasičnih sadržaja poput biorafije i download sekcije sadržala i zanimljive, često vrlo lične kolumne “Dječaka”, kao i forum, pa bend od tada do danas ima prilično otvorenu komunikaciju sa fanovima. Danas foruma nema, ali tu je web shop TOTOTO.net gdje se mogu naručiti razni sadržaji sa motivima “Dječaka”, kao i Tumblr gdje im svakodnevno stiže tona pitanja od fanova.
"Tumblr je zabavan, jer je većina pitanja anonimna, a anonimnost budi hrabrost u ljudima", smatra Zoni. Sa druge strane, Vojko otkriva da mu je dosadilo to što fanovi postavljaju jedna te ista nemaštovita pitanja ili "seru i kukaju kako im je prošli album bolji".
Osim po pitanju odnosa prema fanovima, “Dječaci” se razlikuju u gotovo svemu ostalom. Vojkovi stihovi često su šaljivi, puni referenci iz pop kulture, Zondo najviše od sve trojice ima sklonosti ka ljubavnim pjesmama, dok je Ivo više filozofski tip. Kažu da im to ne predstavlja prepreku u radu iako Vrućina dodaje da njihovim prijateljima često nije najjasnije kako uspijevaju da funkcionišu. Valjda zato što, kako Zondo otkriva, jedan drugome služe i kao korektiv i kritičari.
"Pokušavamo da budemo što objektivniji u kritikovanju sebe i na taj način nastavimo da izbacujemo pjesme koje će i nama i publici biti zanimljive", objašnjava Ivo. Duštveno angažovani koš
Iako kritikuju sebe, kažu da im nije namjera da kritikuju društvo, mada ih mediji u Hrvatskoj i regionu uporno guraju u "društveno angažovani" koš. Zbog toga
“Dječacima” novinari nisu baš omiljena skupina ljudi. Vojko Vrućina za većinu kaže da su "lijena nevaspitana stoka".
"Novinari su stari seronje koji nisu uspjeli da poslušaju ništa novije od Public Enemya i automatski im je svaki rep socijalno angažovan, jer nemaju dovoljno strpljenja da poslušaju o čemu se uopšte repuje", smatra Ivo.
Za sebe “Dječaci” kažu da su alergični na "socijalno angažovani" kontekst. Zašto? Pa jednostavno im je dosadno to.
"Koga zanima moje mišljenje o političarima neka mi gleda na Facebooku koje članke lajkujem. Pjesme nisu tu sa agendom, nego su izbacivanje energije, snova, želja, briga i emocije", objašnjava Zondo.
Ipak, bivši premijer Ivo Sanader, gradonačelnik Splita Željko Kerum, kao i mnoge druge ličnosti iz javnog života Hrvatske ismijane su u pjesmama “Dječaka”. No koliko god se trudili Vojko kaže da nisu dobili nikakvu reakciju "poznatih". Ili ako jesu, onda se toga ne sjećaju, kaže Ivo. Sa druge strane, na pjesme “Dječaka” najbolje reaguju - žene. Vriska djevojaka u prvim redovima koje pjevaju refrene pjesama u kojima Splićani često ironično imitiraju američke gengsta repere, pa žene zovu kujama, sve je češća scena na njihovim nastupima. S vremena na vrijeme čak i poneki brushalter poleti ka bini, a neke od obožavateljki izjavljivale su im ljubav na Tumblru i slale su im golišave fotke koje bi Dječaci zatim objavili na sajtu. Zondo, koji je na upravo na tom sajtu u više popularnih serija fotografija pokazivao ljubav ka nježnijem polu, kaže da je to zbog toga što imaju ukusa.
"Neugodno mi je uopšte da pokušam da pogodim zašto je to tako. Ne znam, očito im naše pjesme nisu neugodne", kazao je Ivo.
Kada Splićane pitate za crnogorski rep dobijate očekivani odgovor - sva trojica poštovaoci su rada Who See klape. Ivo kaže da su Noyz i Dedduh institucija i da bi volio da sarađuje sa njima, a Vojko pored njih navodi da mu se sviđa i što radi nikšićki reper Bacili.
"Pratim svaki novi spot od Who See klape. Ljudi jako dobro repuju, trude se oko spotova koji su dominantna video forma na Internetu, to cijenim, mi pokušavamo isto", kazao je Zondo.
Bogu ne trebaju posrednici
U svojim tekstovima Dječaci, čini se, posebno vole da se našale sa crkvom. Ivo objašnjava da ukoliko Bog postoji nisu mu potrebni posrednici i smatra da izražavanjeg tog stava nije posebno oštar prema crkvi.
"Jedan od babine braće je sveštenik i kad nam dođe u posjetu imamo sasvim normalan odnos", ističe on. Ipak, izgleda da je ovo pitanje Zondova slaba tačka. Dok “Dječaci” tokom intervjua uglavnom koncizni, često i ne naročito zainteresovani, Zondo je za "Vijesti" napisao praktično esej na temu crkve.
"Nije to ništa novo u istoriji ljudske misli, otprilike sam oštar iz sličnih razloga iz kojih su oštri bili Niče, Paskal, Pejn, Orvel, Lenon, Tven, Zapa, Džeferson, Asimov, Igo...
Samo je sada apsurdnije nego ikad prije u istoriji, sa internetom i napretkom nauke, tehnologije i dostupnosti znanja. Svako može da pročita na Internetu kako je nastala njegova religija i šta pozajmljuje od onih prije nje, kako su mu sklopili 'svetu knjigu' i sve te zabavne činjenice", ističe on.
Balkanski poremećaj broj jedan
Političare i stranačku mladež Zondo opisuje kao balkanski poremećaj broj jedan, a zatim su mu na tapetu ljudi iz crkve za koje kaže da su "skupina ljigavih lažova, iskompleksiranih babetina, prodavača magle, pohlepnih sisača državnog novca, seksualno frustriranih licemjera i mrzitelja žena" koji su po njemu uzurpirali pozitivne pojmove poput istine, dobrote, ljubav, porodice...
"Istovremeno, sve je u državi uništeno i opljačkano njihovim blagoslovom. petljaju se i zagađuju svaku poru građanskog života nazadnim srednjovjekovnim stavovima. Promovišu strah i mržnju, a kunu se u ljubav... Al' gdje je vlast - tu su oni, gdje novac - tu su oni, gdje su oni - slobodna misao je mrtva", smatra Zondo koji crkvu opisuje kao kompaniju koja 1700 godina studira jednu jedinu knjigu i skuplja bogatstvo pijući krv siromašnima. Reper je kazao da mu crkva najviše smeta jer negativno direktno utiče na njegov život od rođenja i dodao da svaku religiju smatra zlom.
"Inače, religija mi je uništila djetinjstvo, primijeti li se?", završio je on uz smijeh.
( Stefan Strugar )