Australijanac na neobičnom putovanju: Do Galipolja na ručni pogon

Dolazili su u Bar putnici namjernici kroz vjekove u različitim prevoznim sredstvima, no, do pojave Australijanca Hjua Kingstona, još nikom nije bukvalno pošlo za rukom da uplovi u Bar u morskom kajaku. Zato i ne čude zabezeknuta lica barskih graničnih policajaca kada im je 51-godišnji pisac, novinar i bloger prošlog ponedjeljka na lučkom Gatu V pokazao „kru-listu“ samo sa svojim imenom.

Na putu do Bara na „ručni pogon“, jedan od najvećih avanturista koji je u posljednjih desetak godina dolazio „na ove strane“ od 25. aprila punih 65 dana je veslao od čuvenog Galipolja u Turskoj, no, to je tek mala sekvenca onoga što Ozija tek čeka: do 25. aprila 2015. kada planira da ponovo stigne u Galipolje, Kingston treba da prevali 15.000 kilometara i obiđe 20 zemalja Mediterana.

„Neću obići iz razumljivih razloga samo Libiju i Siriju, koje sam zamijenio Maltom i Kiprom“, priča „Vijestima“ Kingston za vrijeme kratkog predaha u sutomorskom hotelu „Lovćen“.

Odlazak feribotom do ove dvije ostrvske zemlje pokvariće, „ali samo malo“, Hjuov plan da kompletnu rutu obiđe isključivo bez pomoći motora: od Galipolja do Slovenije on vesla uz obalu; u Sloveniji, gdje će mu se nakratko pridružiti i supruga, kreće u pješačko-alpinističku turneju kroz Alpe, dijelom i uz upotrebu skija, a finiš tog segmenta je uspon na Mon Blan. Od francuske Provanse do Gibraltara prevozno sredstvo mu je bicikl, a onda opet kajak do španske kolonije Seuta, pa uz obalu Magreba. Zbog čega svo ovo pregnuće?

„Australija i Novi Zeland obilježavaju svaki 25. april kao nacionalni 'Dan ANZAC' u spomen na jednu od najkrvavijih bitaka Prvog svjetskog rata, vođenu od 1915. na Galipolju, u kojoj je izginulo više od 10.000 vojnika iz ove dvije zemlje, koje su se borile na strani sila Antante protiv Turske. Zato se svake godine na taj dan u Galipolju okupi više hiljada potomaka veterana pohoda iz ovih zemalja, a posebna svečanost se planira za stogodišnjicu, 2015“, opisuje Hju zašto godinu dana testira krajnju izdržljivost svog tijela i duha.

Memorijalna ravan ovog poduhvata ipak je u drugom planu Hjuovog putešestvija koje ima nadasve humanu dimenziju. Sve vrijeme svog obilaska Mediterana, Kingston, koji je inače rođen u Velsu u Velikoj Britaniji, ali već decenijama živi i radi u Australiji, vodi kampanju prikupljanja novca za međunarodnu organizaciju „Save the children“ koja se brine za djecu.

„S obzirom da je Galipolje osnovni perimetar, sa svim ratnim užasima na koje asocira, sve što prikupim biće preko 'Save the children' upućeno u pomoć djeci Sirije gdje je, nažalost, stradalo već više hiljada mališana, a nekoliko puta više ih je ostalo bez domova“, napominje Kingston.

Obilazak ovog regiona sam po sebi, ljudima sa drugog kraja planete ima i edukativan karakter. Hju kaže da o Crnoj Gori nije znao mnogo, no, odmah je naučio dvije stvari - skoro svi ljudi koje je kontaktirao pričaju engleski jezik, što ga je iznenadilo, a domaćini su prema strancima veoma predusretljivi i ljubazni.

„Doveslao sam do Sutomora, gdje sam zbog talasa morao da izađem na obalu, na plaži 'Green beach' pitao sam momka koji tamo radi mogu li da ostavim kajak, on mi je samo rekao:'Neka ga ovdje i ne brini ništa, pođi u 'Lovćen' i tamo se smjesti dok ne padne more“, ističe Hju.

Do Crne Gore je imao prilike da upozna balkansku gostoljubivost, kaže, u Albaniji riješio da malo protegne noge na deset minuta i odloži kajak na obalu, kad mu prilazi mještanin i maltene ga vuče za ruku, zove ga u svoju kuću, da se okrijepi.

„I tako, umjesto deset minuta ostanem četiri sata, ručam sa domaćinima, ispričam se sa njima. Sjajno, tako je i u Crnoj Gori i u Grčkoj“, impresioniran je Hju.

On je lično impresionirao i Grke nesvakidašnjom blokadom pomorskog saobraćaja kroz čuveni Korintski kanal, gdje je uz pomoć grčkih prijatelja dobio specijalnu dozvolu za neometani prolaz kajakom za najviše sat vremena. Čudesan doživljaj prolaska Korinta u kajaku morao je biti zabilježen fotoaparatom, no, kako se Hju zanio, dobrano je probio rok za prolazak, pri čemu nije vidio ni elektronsku signalizaciju da mora što prije izaći iz kanala.

„Onda me zove grčka prijateljica, kaže, zvale su je pomorske vlasti i rekle:

'Reci tom čudaku da se okane fotografisanja i da pod hitno izlazi iz kanala jer na ulasku čeka pet brodova'“, objašnjava Hju.

Boravak u Grčkoj, koju je prošao za 50 dana, iskoristio je i za još jedan fizički ispit: kada je stigao u Maraton, riješio je da prepješači do Atine legendarna 42 kilometra, na kraju, kaže u šali, zamalo i sam nije prešao u legendu.

„Dok sam u kajaku, rade samo ruke i mišići gornjeg dijela tijela. Zamislite sada kako je bilo mojim nogama na tom putu, poslije mjesec dana kajaka, zaista ne znam kako sam uspio da se dovučem do Atine, ali, ne žalim“, zaključuje nesvakidašnji humanista-avanturista, pred nastavak svoje misije i odlazak u Hrvatsku.

Srećno, Hju!

Nage žene za dobrodošlicu u Crnu Goru

Sam po sebi, prvi susret sa Crnom Gorim je takođe bio veoma živopisan.

„Prelazim kajakom ušće Bojane u more i imam šta da vidim - desno od mene na pijesku leži gola žena! Malo dalje, još dvije gole žene, a onda još jedna! Kažem ja sebi: 'Ooo, ovo je dobro, mora da u Crnoj Gori odjeća nije dozvoljena'. Izlazim na plažu i jedna od njih, Marija, novinarka iz Beograda, kaže da je to nudističko naselje Ada Bojana. Odlično za početak“, šali se Kingston.

Pisac, organizator turističkih tura, ali nikada sportista

Na prvi pogled, za ovakvo pregnuće, čovjek bi trebalo da ima pedigre desetobojca, ali, Australijanac još jednom iznenađuje: „Ne, nisam sportista, niti sam se ikada bavio nekim sportom. Jednostavno, radim sve ovo kroz moj posao, jer osim pisanja, organizujem i turističke ture mounti-bajka, skijanja i hajkinga i biciklističke trke u Australiji, Novom Zelandu i Italiji“, naveo je Kingston.

Hjuove avanture na putu do Galipolja možete pratiti na veb-sajtu www.mediterrannee.com.au

Galerija

( Radomir Petrić )