Mala bara puno krokodila

Povodom Njegoševog rođendana organizovane su brojne tribine i zaista čudi da niko nije organizovao i tribinu na kojoj će se polemisati da li je Njegoš živ ili ne.

Akademici bi i tu imali što da kažu. Međutim, da je Njegoš živ, ili bi se ubio ili bi pokušao da živi po pravilima iz Gorskog vijenca. Dakle, nikad se ne bi zaposlio, bio bi žestoko depresivan i o'ladio bi sabljom neku bahatu bitangu na ulici. Ili više njih, imao bi posla. I bilo bi da iz ZIKS-a Njegoš kliče, da poziva na čišćenje Podgorice od kriminala.

U glavnom gradu Crne Gore, u ulici koja nosi Njegoševo ime, u sred bijela dana, došlo je do sudara (primjera) čojstva i junaštva sa američkim slengom uz esenciju beogradskog asfalta. Gradom šetaju likovi koje najbolje opisuje stih Prti Bee Gee grupe: „Preplivaću moreuze, preskočiću Ande, Samo kada mi se bela lajna dadne“ Drive-by / izraz kojim se opisuje oružani napad iz automobila u pokretu. Obično se dešava noću, dok su svjetla na automobilu ugašena. Kroz prozor se ispali „to što ima u šaržeru“, i najčešće stradaju nevini ljudi.

U filmu „Vidimo se u čitulji“, koji je naravno omiljeni film novopečenih opasnih momaka iz Podgorice (naravno da su za sve krivi Srbi), izvjesni Bata Trlaja iznosi pred kameru svoj problem. „Pogibija Pirketova“ može da bude naslov njegove poetične priče. Kaže da je u ljetnjoj bašti njegovog lokala: „ranjeno pet muzičara. Bubnjar je dobio šest metaka... Snežana pevačica je dobila tri metka, Kaća konobarica je dobila dva metka u stomak“.

Akteri filma kao da se žale na pojavu novih i mladih momaka koji ne poštuju pravila u kriminalu. „Neka pravila mora da se znaju“. Podgorica, svega 24 sata nakon drive- by ataka, kao da se ništa dogodilo nije. Ex-trudnice šetaju u kolicima svoju djecu i upoređuju čija su kolica skuplja, a u Njegoševoj ulici, kafić koji je bio „poprište“ rikošeta ispunjen do poslednje sjedaljke.

Svi stolovi zauzeti, a pola kafića su zauzele po tri djevojke. Na velikom plazma TV-u prenos tenis meča. Bijeli sport, nobl. Vjerovatno publika u kafiću i dalje misli da je La Coste vrsta krokodila, a ne prezime tenisera.

„Mala bara, puno krokodila“, opet citat Bate Trlaje iz Vidimo se u čitulji. Naziv kafića je u potpunoj suprotnosti od onoga što može da vam se desi u sred bijela dana dok pijete dojč. „Strah životu kalja obraz često. Junaštvo je car zla svakojega“.

Slijedi nagradno pitanje: Koliko puta je Njegoš posjetio Srbiju? Tačni datumi nisu bitni. Naše nevjeste se ne plaše, one čak i žele da ih kamera snimi, da u prilogu o drive-by ataku one budu u bašti kafića. Prkose sudbini. Ko će biti Sestra Batrićeva? Ko će biti svjedok frke, ko će nositi cvijeće na sahrani, ko će ucviljen postavljati FB statuse, čije će suze kvasiti čitulje? Ko će biti vlasnik prava na ekskluzivu? Na muci se poznaju jauci! Vrijeme u kojem živimo će se najbolje tumačiti kroz auto-ironične rime hip-hop grupe Prti Bee Gee. Za sad je zvanična poezija „ozbiljna“, i mora biti lijepa.

Međutim, realnost je u njihovim stihovima, oni seciraju društvo, igraju se slengom i politikom, kriminalom i drogama. „Jedva preživeh u drive-by ataku, Vid'o sam im keve kako puše mome ortaku Otrovan sam kao ljuta guja kobra Lik je bio sranje al' mu sahrana dobra.“/ iz pjesme „Kod specijalnog suda“

Cheers!

( Đuro Radosavović )