Crnogorsko srpske prevare

Šta se kroz istoriju (u geopolitičkom smislu) pokazalo mjerom uspješnosti državnih politika malih zemalja? To je pravilna geostrateška orijentacija. Šta to konkretno znači? Prvo, pravilno otkriti kojim smjerom idu geopolitički procesi; drugo, pridružiti se tim procesima i treće, izbjegavati maticu tih procesa, a iste slijediti iz njihove „zavjetrine“.

Geopolitički procesi nezaustavljivo nastavljaju ustaljenim smjerom kretanja Zapad-Istok.

Čini se da su Dragoljub (Draža) Mihajlović i Slobodan Milošević udžbenički primjeri u neprepoznavanju osnovnih postulata geopolitike, tj. u prepoznavanju geopolitičkih procesa. Prvi je bio ortodoksni antikomunista i vođa četničkog pokreta, a drugi je (nominalno) bio ortodoksni komunista i poštovalac tekovina NOR-a. Obojica su u politiku ušli na velika vrata.

Poslije državnog, političkog, društvenog i onog ličnog brodoloma, svoje živote su okončali potpuno nesvjesni kuda su krenuli i dokle su stigli. Najveću cijenu takve političke zaslijepljenosti, kao i uvijek, platili su građani. Prijateljstvo između Srba i Crnogoraca istorijska je činjenica, a crnogorsko- srpske međusobne prevare istorijska su konstanta.

Godinama upozoravam da Srbija predstavlja poligon za rusku mitomaniju i crnogorsku mafiju. Nažalost, nije teško dokazati ovakvu tvrdnju. Malo je onih, koji bježe od suočavanja sa pravdom i zakonom u Srbiji, da nijesu pobjegli u Crnu Goru. Malo je onih za kojima je raspisana međunarodna potjernica a da ih ne čeka utočište u Crnoj Gori.

Oni koji u tom momentu borave u Crnoj Gori, za jedan sat ili jedan dan prije potjernice pobjegnu iz Crne Gore. I uvijek sa dokumentima iz više država, a nerijetko i sa onima iz Crne Gore. Nije teško zaključiti ko im dojavljuje potjeru. Kako je to moguće kada aktuelne vlasti Crne Gore i Srbije (koje personifikuju Đukanović i Vučić), reklo bi se, jednom dušom dišu? Teško je raditi dobru analizu za region, ako se dobro ne poznaje politička i društvena zbilja Beograda. U najkraćem i pojednostavljeno, ova zbilja se objašnjava ovako - izvjesni Cane, izvjesna Beba, Aleksandar i Milo su četiri tijela, a jedna duša. Od njih četvorice, jedan se ponaša kao stvarni predsjednik, jedan je GENSEK, a dvojica su samo izvršni sekretari.

To je taktički nivo i sve je vidljivo, ali je teško uočljiv “Politbiro” koji stoji iznad svega toga. Vladimir Putin nikada nije skrivao moć funkcija na kojima se nalazio.

Ne treba imati dilemu da je najveće samopouzdanje imao kao operativac KGB-a u Istočnoj Njemačkoj. I ranije sam upozoravao na moć iz sjenke izvjesnog Martina Šlafa, koji stoluje u Beču i koji je savjetnik Đukanoviću za ključna pitanja, a poslovni je partner jednom beogradskom “biznismenu”, inače dugogodišnjem savjetniku Filipa Vujanovića.

Šlaf je najveće samopouzdanje pokazivao kao operativac surovog Štazija u Istočnoj Njemačkoj. Putin i Šlaf su godinama bili u istom timu. Šta ako su još uvijek? Kakva “slučajnost” - komandno mjesto izvjesnoj Bebi nalazi se baš u Beču!

Istorijska je činjenica da je Draža Mihajlović, na početku, vodio pregovore i sa partizanima i sa saveznicima o zajedničkoj borbi protiv sila osovine. Ali, sve do momenta dok u četničkom pokretu svoju poziciju nije ojačao Crnogorac Pavle Đurišić. Zajedno su završili u savezu sa najmračnijom osovinom.

Kraj je poznat, a sveukupne posljedice se nikada neće moći sagledati. Slobodan Milošević je, preko AB revolucije u Crnoj Gori, došao na vlast u Srbiji. Kraj je poznat, ali sveukupne posljedice se nikada neće moći sagledati. I DOS, na čelu sa Koštunicom, došao je na vlast u Srbiji uz pomoć Crne Gore. Politički kraj mu je poznat, ali sveukupne posljedice će se još dugo sagledavati. Uz pomoć jednog “Politbiroa”, Đukanović je doveo Nikolića i Vučića na vrh političke scene Srbije. Valja ponoviti da je Srbija poligon ruske mitomanije i crnogorske mafije. Ulazimo u fazu posljednje crnogorsko-srpske prevare.

DPS-u Crne Gore je (u posljednjih 25 godina) permanentno uspijevalo da prevari Srbiju. Nije to ništa za njih specifično, jer ta partija vara i sopstvenu državu, i sopstveni narod, i međunarodnu zajednicu. Pored ostalog, na nesrećama Srbije, Đukanović se decenijama održava na vlasti u Crnoj Gori. Gdje je rješenje prevarantske zbilje? Ukoliko Vučić transparentno Srbiju izvuče iz okova ruske mitomanije i crnogorske mafije, te iskreno usmjeri politiku Srbije u pravcu evroatlantskih integracija, pet rezultata će biti veoma brzo uočljivo: prvo, Srbija će postati jedna od najprosperitetnijih država u regionu i šire; drugo, Vučić će doživjeti politički uspjeh istorijskog značaja; treće, Milo Đukanović će, konačno, otići u političku prošlost; četvrto, u Crnoj Gori će konačno doći do političkih promjena, a time i do suštinskih reformi društva, i peto, značajno će doći do relaksiranja svih odnosa u regionu. Ukoliko Vučić ovo ozbiljno ne shvati, Đukanović će uskoro na vlast u Srbiji dovesti novu političku garnituru. Vučića će predati u „nadležnost“ Šešelju.

Vučić se grdno vara ako misli da se na ovome već ne radi! Treba poznavati patologiju DPS vlasti - ono što misle to ne govore, što govore tako ne rade, a što urade veoma je štetno za državu, društvo i region. Radi očuvanja sirove vlasti, svakoga su (ko im je dozvolio da mu se približe) trošili i potrošili. Oni se definitivno ne mogu promijeniti!

Pitanje je zašto institucije međunarodne zajednice tolerišu toliku moć vladanja autoritarne DPS na čelu sa Đukanovićem? Da li je sve ovo poznato administraciji SAD?

Poznato je, ali je snaga novca koruptivne lobističke mreže još veća. Troši, potroši, odbaci kao krpu, a zatim operi ruke od te prljavštine - stara je američka formula.

Siguran sam da će od naredne jeseni zvanična administracija SAD početi da se oslobađa od ove transkontinentalne napasti. U protivnom, doživjeće poraz. Nikako ne treba dirati u vezu dva sijamska blizanca - Bebe i Mila. Biće lakše rekonstruisati sve važne događaje u regionu u posljednjih 12 godina. Uloga koju je Đukanović dodijelio izvjesnoj Bebi mogla bi ga skupo koštati.

( Blagoje Grahovac )