Neno Belan: Možda je rok muzika prošlosti

Bilo je nekad brdo dobrih rok bendova, od kojih neki i danas rade. Ali sad je drugačije. Možda je rok muzika nekog drugog vremena, stvar prošlosti

84 pregleda2 komentar(a)
01.07.2014. 18:52h

Poznati hrvatski kantautor Neno Belan sa bendom Fiumens pridružio se spisku izvođača budvanskog Sea Dance festivala. On će nastupiti prve večeri, 15. jula, prije glavne zvijezde grupe Jamiroquai, a najavio je da će mu se Massimo Savić pridružiti tokom izvođenja dvije numere.

"Očekujem lijep nastup i da ćemo biti veseli i energični, da ćemo se dobro zabaviti i mi i publika", kazao je Belan za "Vijesti" i dodao da je svirka na plaži idealna za njegov mediteranski pop rok zvuk.

S obzirom da nije čest gost u Crnoj Gori, nekadašnji frontmen Đavola dodao je da se raduje svakoj prilici da dođe na ove prostore.

Radite li na novom materijalu?

Non-stop, jedan sam od najizvođenijih autora u Hrvatskoj, već godinama sam u top 10 i svake godine izbacujem nove singlove. Do kraja 2014. bi trebalo da objavim album, s tim što u posljednjih 10 godina su mi albumi zapravo kolekcije singlova. Tako će biti i sa ovim. Razvojem interneta je važnost albuma opala, vjerujem da će za koju godinu CD-ovi nestati.

Koliko će biti drugačiji od prethodnog?

Kad izađe, kritičari će to ocijeniti. Radim kako mislim da treba, na svoj način, s tim da sam naravno stariji, zreliji i nove, drugačije misli mi idu kroz glavu, pa se tu možda nešto mijenja. Ali nikad nisam od sebe odustao, kad neko čuje neku novu pjesmu uvijek će znati da sam to ja.

Što povezuje Bitlse i dalmatinske kancone, čiji se uticaji mogu osjetiti u vašoj muzici?

To sam ja - rođen u Dalmaciji, a odrastao na Bitlsima. Muzika nema granice, ona se može miješati. Danas se svi mogući stilovi totalno različiti spajaju i dobijamo nove forme.

Imate pjesme starije od nekih ljudi u publici. Kakav je osjećaj kada ih primijetite?

Izvanredan. Ako napunim Dom sportova u Zagrebu i tu su klinci, ako pjevaju refrene starije od njih onda je to moj uspjeh. Znači da sam dobro radio, da sam ostavio nešto iza sebe, da to traje i srce mi je u tom momentu puno.

A što vas čini zanimljivim novim generacijama?

Opet kažem, nikad nisam odustao od sebe, muziku radim iskreno, onako kako osjećam, ne podilazim trendovima. Imam svoj stil i postoji publika koja to voli, bez obzira na generacije. Na koncertima viđam ljude stare, što se kaže, od 7 do 107 godina.

Što se promijenilo od vaših muzičkih početaka?

Promijenilo se dosta, cijela filozofija, ovaj intervju je premali da bih sve nabrojio. Društvo, tehnologija, niz stvari... Scena 80-ih i ova danas nemaju puno toga zajedničkog.

Danas se glorifikuju prošla vremena, da li je stvarno toliko bolje vrijeme bilo ili je to samo mit?

Ne mislim da je mit. Dokaz su pjesme koje ljudi jkoš pjevaju, izvode, obrađuju... A ima ih brdo. Danas sa novim tehnologijama čini mi se da ide previše u širinu, produkcija je odlična, ali sadržaj sumnjiv. Većina današnjih pjesama su fabrikovani proizvodi, potrošna roba. Hitovi traju šest mjeseci, dođu novi, a ovi se zaborave.

Bavili ste se i DJ-ingom?

Više prije desetak godina, sad nemam vremena. Slučajno se desilo, prijatelj koji je imao klub u Opatiji pitao me da budem DJ, pa sam probao. Smislili smo koncept, puštali retro plesnu muziku i odlično je prošlo, počeo dam da gostujem i po drugim klubovima. Trajalo je tri- četiri godine, dok se opet nisam posvetio bendu.

Neke vaše kolege smatraju da DJ-ing nije umjetnost, da je elektronska muzika uopšte bez duše?

Pa nije, DJ-ing je proces puštanja muzike. Ljutim se kad DJ-evi kažu "mi sviramo". Ne svirate, samo pušta - te što je neko odsvirao. Biti DJ nije umjetnost, to je zanatski posao, vrsta muzičkog urednika večeri u klubu.

Stvari idu svojim tokom, ne m ožemo mi ništa tu promijeniti

Živite u Rijeci, pratite li lokalnu scenu?

To mi je baza, ali imam stanove i u Zagrebu i u Splitu, pa kombinujem. Srećem ljude, poznajem ih, pa ispratim usput...

Rijeka je uvijek bila specifična?

Bilo je nekad brdo dobrih rok bendova, od kojih neki i danas rade. Ali sad je drugačije. Možda je rok muzika nekog drugog vremena, stvar prošlosti.

Što je potrebno da se rok scena vrati ranijem kvalitetu koji ste pominjali?

Ne mislim da je nešto potrebno, ne želim da agitujem, samo sam analizirao. Stvari idu svojim tokom, ne možemo mi ništa tu promijeniti. Što mora biti, biće.

Nikad nisam bio član stranke

Svirali ste na političkim skupovima i rekli da to doživ ljavate jednostavno kao posao?

Svirao sam za sve moguće stranke u ovih 20 godina, jednostavno sam bio plaćen da odsviram nešto, kao kad me gazda nekog kluba pozove, odradio posao i otišao kući. Nisam član nijedne stranke, niti ću ikad biti.

Zar vam ne smeta da promovišete stranku čiju ideologiju ne podržavate?

Nisam nikad pristajao na nastup, ako je skup promotivnog tipa. To su bili najnormalniji koncerti, bez govora i agitovanja.

Žuta štampa ispred pravih vrijednosti

Jednom ste rekli i da mediji forsiraju krive vrijednosti?

Vlada žuta štampa. Prati se ko je s kim spavao, a nije u fokusu stvarala štvo. Više se medijski forsira "žutilo", nego istinske vrijednosti.

Koje su to istinske vrijednosti?

Muzika je umjetnost, isto kao slikarstvo i vajarstvo. Ako neko nešto dobro napravi, ima poruku, dobar tekst, dobro je snimljeno i aranžirano - to je čitav niz ljudi koji se bave tim poslom kako treba.

Zašto je "žutilo" uzelo maha?

To se nameće široj publici, jer donosi novac.

Da li bi se moglo reći da je za to kriv ovaj kapitalistički sistem koji je zavladao?

Da.