Dok u Kolumbiji ne mare za predsjednika, u Urugvaju nema računa bez krčmara

Od specijalnog izvještača „Vijesti”

Neuračunljivi Luis Suares pokvario je računicu Urugvajcima. Umjesto novog obračuna sa Brazilom - reprize legendarnog meča za titulu 1950. godine - dvostruki svjetski prvaci vraćaju se kući, nakon što ih je Kolumbija glatko isprašila i na terenu i na tribinama „Marakane”.

Ovoga puta David nije mogao protiv Golijata, pet puta veća država bila je taman toliko bolja na travi i taman toliko brojnija na tribinama.

A u takvom odnosu snaga, fudbaleri i navijači u svijetlo-plavim dresovima dali su sve od sebe da bar - časno „izginu”.

Ovi drugi čak su otišli korak dalje, vrela južnoamerička krv nije mogla da izdrži provokaciju „većine”, pa su u nekoliko navrata, tik uz novinarsku ložu, morali da intervenišu redari.

Ipak, pjesma Urugvajaca poslije utakmice govori da svojim momcima ništa ne zamjeraju.

Pa ni Suaresu, čija je slika i ovog puta poput ikone krasila tribinu sa najvatrenijim Urusima!

Kolumbijska fešta sa alkoholom i bez

„Biće 3:0 za nas”, prognozirali su Kolumbijci Fred i Alesija prije utakmice sa Urugvajem, dok su se slikali ispred „Marakane”.

Umalo su pogodili. Falio im je još jedan trenutak inspiracije Hamesa Davida Rodrigesa Rubija, 22-godišnjeg bisera Monaka, kojeg je selektor Pekerman izveo nekoliko minuta prije kraja da bi mu se nacija poklonila.

„Kolumbija je poludjela, u Bogoti je fešta, čitav grad je na ulicama. Ovo je istorijski uspjeh naše zemlje”.

„Čak je donijeta odredba da se u čitavoj Kolumbiji ne smije točiti alkohol na dan utakmice”, kaže Karlos Pahardo, 60-godišnji inženjer iz Bogote, koji je na Mundijal doputovao sa porodicom.

„Ovdje u Brazilu, međutim, možemo i da slavimo i da pijemo”, dodaje Karlos.

Kolumbijska fešta uklopila se u slavlje Brazila zbog dramatične pobjede nad Čileom, a kako su obje selekcije igrale u gotovo identičnoj opremi, žuta boja dominirala je gradom, a posebno lokalima u okolini „Marakane”.

„U Riju živi dosta Kolumbijaca, oko 30 hiljada. Uz to, samo zbog Svjetskog kupa došlo nas je još 20-ak hiljada, a siguran sam da će do četvrtfinalne utakmice protiv Brazila doći još nekoliko hiljada”.

Šta očekujete?

„Pobjedu, naravno. Ne zaustavljamo se”, ističe Karlos, i ne pogledujući prijatelja iz Brazila koji je bio u njegovom društvu.

Istorijski uspjeh Kolumbije učinio je da narod u zemlji sa skoro 50 miliona stanovnika bar na trenutak zaboravi na brojne probleme.

„Mi smo siromašan narod, siromašna zemlja, ali sada se razmišlja isključivo o fudbalu, nije nas briga nizašta drugo”.

„Prije dvije sedmice bili su izbori u Kolumbiji, i to vrlo važni, za predsjednika države”.

„Bila su dva kandidata, Huan Manuel Santos je ponovo izabran, ali nikog u zemlji nije bilo briga za to. Fudbal je u centru pažnje”.

Pobjeda za Eskobara

Jedan čovjek se, međutim, ne zaboravlja... Nije teško pogoditi da je riječ o tragično preminulom reprezentativcu te zemlje, koji je autogol na Svjetskom prvenstvu platio životom u trenutku kada je trebao da potpiše dva životna ugovora - prvi sa vjerenicom, a drugi sa jednim od dva milanska giganta.

„Ovu pobjedu Kolumbija posvećuje Andresu Eskobaru. On je najbolji kolumbijski fudbaler svih vremena”.

^{Tuga: Navijači Urugvaja}

„Mislim da se u svakom meču osjeća da ga naši igrači nose u srcu”.

Od Sao Paula do Kotora

Sa porodicom Pahardo, na utakmici protiv Urugvaja bili su i njihovi domaćini iz Brazila.

„Živjeli smo u Kolumbiji, Venecueli i Švajcarskoj. Kada smo živjeli u Švajcarskoj, posjetili smo Hrvatsku i Crnu Goru”.

„Bili smo u Dubrovniku i Kotoru. Svidjela mi se Crna Gora, naročito mi je ostala u sjećanju strastvenost sa kojom vaš narod prilazi svemu”, ističe Lućiane, Brazilka koja je na susret sa kolumbijskim prijateljima sa suprugom doputovala iz Sao Paula.

Galerija

( Aleksandar Vučković )