Epidemija ebole u zapadnoj Africi do sada najsmrtonosnija
Ebola je otkrivena 1976. u Kongu a ime je dobila po rijeci kraj koje su pale prve prijavljene žrtve ove bolesti
Epidemija ebole u Gvineji, Liberiji i Sijeri Leoneu najsmrtonosnija je otkako je ta bolest otkrivena 1976. godine, sa 635 zaraženih i 367 umrlih, a procjenjuje se da bi mogla i najduže da traje budući da je pogodila neke od najsiromašnijih zemalja na svijetu, piše danas Asošiejted pres (AP).
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je saopštila da postoji "hitna potreba" za prekograničnom, koordinisanom borbom protiv ebole, i zakazala je za 1. jul u Akri, glavnom gradu Gane, skup na kojem će se pojaviti predstavnici tri zapadnoafričke zemlje koje su pogođene epidemijom, kao i zemalja koje su ranije imale problema sa ebolom.
Od ove smrtonosne bolesti nema lijeka. Ebola ima period inkubacije od dva do 21 dana; počinje groznicom i umorom, onda kreću glavobolje, povraćanja i nezaustavljivi prolivi a naposletku dolaze višestruka otkazivanja organa i izuzetno obilna unutrašnja krvarenja.
Ebola je otkrivena 1976. godine u Kongu a ime je dobila po rijeci kraj koje su pale prve prijavljene žrtve ove bolesti.
Virus se prenosi direktnim kontaktom sa krvlju ili izlučevinama inficirane osobe, ili sa predmetima koji su kontaminirani takvim izlučevinama.
Američki centar za kontrolu zaraznih bolesti smatra da bolest stiže do ljudi najvjerovatnije preko divljih životinja koje su se inficirale. Najozbiljniji kandidati za prenošenje ebole su veliki ljiljci.
Stopa smrtnosti od ebole je veća od 50 odsto, a liječenje se uglavnom sastoji od sprečavanja pacijenta da ne dehidrira, onda kad bolest uzme maha.
Za borbu protiv ebole, to jest sprječavanje njenog širenja potrebno je obrazovati ljude u pogledu načina zaštite i izolovanja bolesnih i mrtvih od zdravih, budući da su i leševi zarazni.
Takođe je potrebno ustanoviti sa kime je sve zaraženi došao u kontakt, kako bi i oni bili izolovani.
Trenutno najviše zaraženih i mrtvih od ebole ima u Gvineji, gdje je 21. marta zabilježen prvi slučaj.
Otada je prijavljeno 396 zaraženih i 280 preminulih. Bolest je, tipično za nju, krenula da se širi iz zabačenih ruralnih krajeva i došla je do glavnog grada Konakrija.
U Gvineji se stanovništvu objašnjava preko radija i televizije kako da se zaštite od bolesti i da odmah odu u bolnicu ako se razbole.
Jedan od glavnih ciljeva edukacije je upućivanje ljudi da leševe žrtava nikako ne peru, što je ovdje običaj sa mrtvima, jer će tako da se zaraze.
U Liberiji se bolest pojavila 30. marta, ubrzo pošto je detektovana u susjednoj Gvineji. Otada je u ovoj maloj zemlji 63 ljudi oboljelo a 41 je umrlo.
Građanima Liberije je zabranjeno da sahranjuju mrtve prije no što umrli budu testirani na virus.
U Sijeri Leoneu ebola je otkrivena krajem maja, kada je postojala velika nada da će se epidemija u Gviniji i Liberiji stišati. U međuvremenu, virus je napao stanovništvo u najmanje dvije oblasti Sijere Leonea, i tamo ima 176 zaraženih i najmanje 46 mrtvih.
Veliki problem sa borbom protiv ebole u ovoj zemlji jeste uvjerenje naroda da je ova bolest - "đavolja rabota".
Tako su nedavno u jednom selu žitelji spalili centar za borbu protiv ebole, strahujući da ljekovi protiv ebole zapravo uzrokuju tu bolest.
Ministarstvo zdravlja Sijere Leonea se žali da zaraženi bježe iz bolnice i kriju se i upozorava stanovništvo da pružanje utočišta takvima predstavlja krivično djelo.
( Beta/AP )