Nema pobjede bez hrabrosti

Crnom Gorom već godinama vlada tajna organizacija, koja ne izlazi na izbore i nema nikakav demokratski legitimitet. Ona godinama vodi nikad objavljeni rat protiv crnogorskog društva sa osnovnim ciljem da zadrži stalnu atmosferu podjela i nestabilnosti izmišljajući nepostojeće prijetnje državi. Ova opasna tajna organizacija, na čijem čelu je bord sastavljen od nekoliko vladara naših sudbina, samog vrha režima, korumpiranh djelova službi, struktura organizovanog kriminala. Organizacija ima svoju vojsku plaćenika, banke, kompanije, medije, NVO, policajce, tužioce, sudije, diplomate, lobiste. Funkcioniše sa ciljem da razori ustavne temelje zemlje, legalne institucije, sistem vrijednosti i da formira paralelne protivustavne i nezakonite strukture moći preko kojih bi čuvali svoj uticaj na kreiranje državnih politika i blokirali bilo kakve pozitivne reforme koje bi ugrozile njihove privatne interese i kriminalne profite.

Neprijatelji ove tajne organizacije su svi oni koji se bore za normalnu državu zasnovanu na demokratiji i vladavini prava i koji uporno godinama govore, pišu i politički i javno djeluju u pravcu oslobađanja države i društva od smrtonosnog zagrljaja ove hobotnice.

Napadi na mene ne prestaju od 2000. godine kada sam prvi put ukazao na pojavne oblike jedne ovakve organizacije koja je nastajala na dugodišnjem švercu cigareta i korupciji u carini, policiji, DB i Vladi koji su ovakve kriminalne aktivnosti same države opravdavali tzv "višim interesima". U suštini, tada se u državnom i društvenom organizmu počeo stvarati monstrum (sličan onom iz kultnog filma "Osmi putnik Allien") koji je počeo da se hrani tako što je jeo samo tkivo domaćina tj. države Crne Gore. Kako je rastao i jačao "osmi putnik" tako je slabio i gasio se domaćin - država Crna Gora.

Pokret za promjene i ja smo politički veoma opasan protivnik Organizacije. Imamo čistu prošlost, ruke nam nijesu uprljanje krvlju 90-ih, uvijek smo bili na strani pravde i istine i branili slabije, imamo odlične međjunarodne konkakte, naš osnivački projekat pomirenja sa crnogorskim Srbima je 2009. godine postao i politička realnost i formirano je nepohodno povjerenje između PzP i NOVE, što je rezultiralo formiranjem Demokratskog Fronta i golim okom vidljivih pozitivnih promjena u opoziciji. Nastali iz civilnog sektora bitno smo doprinosili stasavanju jednog novog politički aktivnog antirežimskog civilnog sektora, upozoravamo na pogubnu ekonomsku politiku Vlade i dolazeći bankrot i dužničko ropstvo, raskrinkavamao transnacionalne narko kartele i njihove veze sa režimom. Promovišemo opšti društveni dogovor o Novoj Crnoj Gori i ne odustajemo.

Svoj javni angažman, još od borbe protiv rata i fašizma 90-ih, pa do surostavljanja mafiji danas, uvijek sam doživljavao kao svoju patriotsku obavezu i moj doprinos sigurnoj budućnosti naše djece. Brutalni medijski i fizički napadi na mene i moju porodicu, nijesu moj lični problem. Kao što ni napadi na Vanju Ćalović, Dan, Vijesti, nijesu samo njihovi problemi. Organizacija je posljednjim operacijama objavila rat društvu i državi Crnoj Gori. Progutala je i DPS i oni više ne postoje kao stranka, već samo kao uslužni servis Organizacije. Fašizam 90-ih i mafijizam danas imaju isti korijen u bolesnoj ideji da grupa moćnika kontroliše cjelokupno društvo putem ideologije ili straha.

Svoju borbu protiv mafijizma i Organizacije vodim iz straha za budućnost naše djece i naših porodica. I naše Crne Gore. Nema pobjede, bez hrabrosti i spremnosti na žrtvu. Pobjeda je samo pitanje trenutka kada nas koji smo spremni na borbu bude dovoljno. Sve nas je više i trenutak pobjede se bliži. Samo hrabro.

( Nebojša Medojević )