Vanja ili Postoji li mehanizam odbrane

Nijesmo osudili Informer. Uradili smo apsolutno - ništa. Infantilno i neupućeno čekamo krstaški rat protiv beskrajne gadosti i taloga. Nema onih odabranih i smjelih da krenu u akciju pročišćenja. Kuda smo to zalutali? Do kada ćemo gluvo slušati medij Gnjoč, dok sve antirežimske i slobodne pojedince javno blati i sakati pred usplahirenim ohlosom? Zapitajmo se, gdje je započeo ovaj delirijum? Kako dozvolismo petparačkoj filozofiji da pomrači kritički um? Kao u onom vicu o Muju i Hasu - Ko je napisao Kapital? - Počeo Marks, završio Engels. Tako i mi: Počeli Radončić i Vešović, svršio Beba. Ne svršio. Sahranio. Crna Gora je prvi put trebalo da ustane kada je Pobjeda počela da objavljuje brutalne gadosti o Milki Tadić-Mijović. I tada je na meti bila jedna slobodna žena. Ali ne, mi smo i dalje radili ništa. Po uzoru na Milovu politiku postali smo nacija bez nabildovanog međunožja, pa hrabrost pokazujemo samo prema nježnijem polu. Utrije se śeme u junaka.

I tako, lutajući tražimo sebe. Postali smo niskobudžetno perverzni. Ponašamo se kao naložnica koja odbija svog partnera do granice ludila, a onda mu se prepušta i uživa u njegovoj animalnosti. I za kraj, uzmemo neku kintu. Za glas. Zbog toga ne čudi to što izvjesni gospodin, poslanik Simović, može da dobije priliku da ne osudi javno uništenje novinarske etike? Zar njegova pastoralna misao nije doživjela katarzu onog trenutka kada je otvorio naslovnice Gnjoč-a? On neće da osudi!? Hajduk. Patriota! Pa, izvjesni gosopdine Simoviću, poslaniče, hipotetičko razmišljanje za Vas - s obzirom da ste bili ministar poljoprivrede, kako bi se osjećala Vaša agrarna Visost, kada bi na nekoj naslovnici bljesnula montirana fotografija, gdje ste u toplom zagrljaju sa kravom? Da li bi ste i tada onako jogunasto izbjegavali osudu uništenja morala i nasrtaja na čo’jek-ženu? Sumnjamo.

Samo izobličeni um i pokvarena mašta mogu da urade ono što je uradio Gnjoč, a još bolesniji da taj čin ne osudi. Postoji li mehanizam odbrane od onog info čuda? Teško! Bojkot na crnogorski način ne bi imao izgleda za uspjeh, jer plemenska dogma ište posljednju bljuvotinu, koja joj gasi varvarsku žeđ. Olinjala masa traži atrakciju orgije i prodor u tabu. Javno spaljivanje Gnjoča isuviše bi ličilo na Gebelsa. Možda je najbolji način odbrane - ćutanje. Jer ako ćutimo, smanjujemo tiraž neistinama. Kad već ćutimo dvadeset pet godina, daj da ćutimo i sad. Nego, zaboravljamo glavnu stvar - sve i da je na onom snimku Vanja, to je njena privatna stvar. Ta njena privatnost ne ugrožava Crnu Goru, ona ne pustoši našu ekonomiju i ne prouzrokuje mafijašku djelatnost! Zašto Gnjoč ne piše o kriminalu i korupciji u Crnoj Gori? Zašto ne piše o napadima na novinare? Aferi Telekom i Snimku? Rasprodaji i zloupotrebama državnih sredstava? Za takve tekstove treba više hrabrosti i intelekta, ali bojim se da oni takvog kadra nemaju. Ne bi iznenadilo, da kada se dokaže da ono nije Vanja, Gnjoč objavi novu senzaciju - Vanja se loži na policajce! Sjetite se onog prekrasnog trenutka kada je Vanja poljubila čuvara javnog reda u znak protesta.

Ova instruisana afera, koja za cilj ima uništenje privatnosti zarad skrnavljena u javnosti, posljednja je opomena. Ovo nije napad na Vanju, ovo je napad na svakog ko nije iz vladajućeg gnijezda. Razapeti smo između bestijalnosti i kriminala. Ako ponovo dozvolimo nešto slično, bolje da nas nema. Ako nas gazi DPS, neka nas gazi na izborima, jer smo svi zajedno, i mi i opozicija, nesposobni da ih smijenimo. Naš duh je mrtav i mi smo robovi. Ali kad ovako bez stila udare na naše majke i žene, onda je neophodno buđenje kolektivnog nesvjesnog, pa da nataloženi bijes iskalimo na onima koji su se na to osmjelili. Crna Goro, sve si crnja i sve gora.

Za kraj, Block out:

Mi mirišemo na smrt.

Ili nam se samo tako čini.

( Boban Batrićević )