U molitvi zajedno Đukanović, Vučić, Putin, Lukašenko...

Malo ko bi mogao da pretpostavi šta to,osim politike, povezuje premijera Mila Đukanovića, njegovog srpskog kolegu Aleksandra Vučića, gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića, te predsjednike Srbije, Crne Gore, Bjelorusije, Republike Srpske i Rusije, Tomislava Nikolića, Filipa Vujanovića, Aleksandra Lukašenka, Milorada Dodika i Vladimira Putina.

To je molitva igumana manastira Reževići, arhimandrita Hrizostoma, jednog od najmlađih u Mitropoliji crnogorsko- primorskoj, koji je za samo tri godine, od kada je preuzeo jednu od najstarijih svetinja na našoj obali, uspio da je izbavi od potpunog uništenja.

Pominjući patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija, Paštroviće, nastradale u ratovima, pravoslavne hrišćane, moleći se, prije svega, za dobro ljudi, ovaj u paštrovskom i ruskom narodu poznati monah, gotovo nikad ne izostavi i da pomene sve one koji su na vlasti u pravoslavnim zemljama. Iako je neubičajeno da imena političara odjeknu pod crkvenim svodom, Hrizostom, nekada iguman manastira Kom, omiljen među mještanima bez razlike kojoj političkoj opciji pripadaju, i juče na nedjeljnoj liturgiji, kojoj je prisustvovala ekipa „Vijesti“, pred desetinama vjernika koji su došli u udaljeni manastir, redom je ponaosob pomenuo svakog od državnika i političara.

Nakon liturgije, kao po običaju, od kada je prije tri po godine preuzeo manastir, svi vjernici bili su pozvani u manastir u veliku trpezariju na doručak. Na pitanje otkuda baš da se imena svih aktuelnih političara nađu zajedno u molitvi, iguman Hrizostom, bez ustezanja odgovara da u jevanđelju piše “molite se Bogu za one koji su na vlasti da u miru i tišini proživite svoj život“.

„Još i jektenije crkveno govori da se molimo za zemlju našu, za one koji su na vlasti i za vojsku. Vjerovatno zato što su upravo tamo najveća iskušenja. Crkva se ne bavi time ko će biti na vlasti. Jevanđenje kaže molite se i za one koji vas gone. Vlast je ogromno iskušenje, to je muka velika. Ako se mi ne molimo za ljude na vlasti, oni neće moći da urade neko dobro.

Crkva je tu da ih pomene u svojim molitvama, a oni, kako će da rade svoj posao, to će oni odgovarati pred Bogom. Nemam ništa ni protiv koga, moja ideja da budemo za dobro i to treba podržavati, a zlo sjeći. Ranije sam osuđivao mnoge vlasti, počev od Slobodana Miloševića, pa na dalje.

U jednom momentu sam shvatio da meni niko ne valja. Počeo sam da razmišljam da, ako ja te ljude osuđujem, imam odgovornost koja meni nije potrebna. Jer time ne radim svoj posao“, priča iguman Hrizostom i napomenuo da imaju gotovo 15 hiljada imena koje pominju u svojim molitvama.

Hrizostom, koji je pola života monah, a ima svega 43 godine, zapitao je „kakva je za mene razlika ko će biti na vlasti, šta imam od toga“.

„Nije ti dato da budeš predsjednik, menadžer, političar, šofer radi lične promocije, već da služim bližnjem. Kako si radio, tako ćeš odgovarati. Mi smo jedino protiv vlasti onda ako nas tjera da se odreknemo Hrista. Crkva je ta koja treba da objedinjuje ljude. Čovjek mora da živi tako da bi mogao da se pričešćuje svake nedjelje. Kada sam bio u Engleskoj u jedom manastiru, u kome je jedan Svetogorac, otišao sam da vidim kakva je ta njihova služba na brojanici. Oni su pomenuli englesku kraljicu, zamislio sam se tada.

Vratim se onda u Crnu Goru u Rijeku Crnojevića i nađem u časnoslovu iz 19. vijeka gdje se kaže da treba pomenuti i cara Franja Josifa. To je bila tradicija ove crkve da se mole za one koji su na vlasti“, ispričao je iguman.

On je kazao da u svojim molitvama pominju sve vladare i sve pravoslavne hrišćane koji žive ne samo u Crnoj Gori, nego širom svijeta. „Kada se molimo Bogu, mi ne sudimo, niti imamo svoj sud, niti politički podržavamo bilo koga, već radimo ono što piše u jevanđelju.

Ko će da vlada ja ne biram, niti izlazim na izbore, niti sam ikada govorio bilo kome da glasa za ove ili one. Uvijek sam govorio da svako treba da glasa i bira po svojoj savjesti“, zaključio je Hrizostom.

Dušanova crkva bila pretvorena u ostavu

Dušanova crkva bila pretvorena u ostavu Iguman je skrenuo pažnju lokalne zajednice i vjernika nakon što je uspio da manastir, kojem je prijetilo izumiranje i potpuno uništenje, preporodi. A kada je prije tri i po godine stigao, dočekala ga je ruina. Manastirski konaci koji su bili potpuno neuslovni, adaptirani su i sada su brojni iskušenici i monasi dobili normalne uslove za život i svoju misiju.

Ono što je jedan od najvećih poduhvata, bila je rekonstrukcija crkve arhiđakona Stefana, koju je još prije sedam vjekova podigao car Dušan. Nekadašnja crkva sa vrijednim ostacima fresaka bila je betonska kućica sa drvenim prozorima, nalik ostavi, bez krova i zvonika.

Iako je manastir pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, upravo ta držav n a institucija dozvolila je da zdanje iz 1351. bude pretvoreno u običnu ostavu. Brojni posjetioci, kojih svakodnevno ima na desetine, uglavnom turisti iz Zapadne Evrope, Rusije, Ukrajine i ostalih zemlja nijesu mogli ni da pretpostave da je to više vjekova stara crkva. Hrizostom sa monasima uspio je da crkvi vrati izgled od prije sedma vjekova, izgradivši je nanovo po starim nacrtima.

( Vuk Lajović )