Kad golubovi nema(j)u krila

Hvala Bogu, država mi je spasena. Opet su najsiromašniji slojevi društva spasli stvar glasajući za državotvorce i tako pokazali svoju visoku svijest o državi. Na stranu sve sumnje i nazovi dokazi nevladinih organizacija o neregularnostima na izbora. Ej, bre, država je to! Ko ima pravo da se poigrava državom? Nama Crnogorcima je država u genima, samo nam daj neke opšte teme i eto koske koju ćemo da glođemo danima. Ko je gledao kultni film Božidara Nikolića “Tri karte za Holivud”, shvatiće.

Ovdje u našem galimatijasu nijesu problem političke partije. Shvatili smo da one djeluju i da bi vladale po pistom principu. Naši politički golubovi nema(j)u krila. Jer da ima(j)u, preporučili bi se biračima svojim programima i dosadašnjim radom. Ovako, bez krila, kolo vode golubovi kojio od letjenja imaju jedino - želju. Svi odreda, pozicioni i opozicioni. Partitokratija kao državni model.

Paradigma našeg stanja u društvu je sljedeća rečenica moje učenice: “Profesore, ja bih se javila za peticu, ali zbog čega mi treba odličan uspjeh kada ću ionako upisati srednju školu preko veze...” Zbilja, zbog čega nam treba sve ovo? Mislim, normalan i život i sve to. Učiš i radiš, pa na kraju i uspiješ u životu. Rad i uspjeh kao mjerilo našeg položaja u društvu. Notorna je činjenica da u Podgorici skoro pedeset hiljada birača smatra da je grad vođen dobro i da treba nastaviti tako.

Da je punoljetna, vjerovatno bi i ova moja učenica glasala za DPS. Ne krivim je, jer ne zna za bolje modele života. Biti uspješan, završiti školu, fakultet, zaposliti se na dobro plaćenom poslu, imati stan i dobar auto, i sve to po mogućnosti do tridesete godine života, ideal je novih generacija. I on je moguć u društvenoj praksi ako su moji učenici nečiji rođaci ili poznaju nekoga ko opet poznaje nekog ko je makar sa Milom išao u školu ili igrao košarku. Dovoljno. A za školu - ko te pita.

Čitave generacije su u Crnoj Gori stasale na toj slici Dorijana Greja, želeći svoju sliku sreće i uspjeha. Samo, treba znari da je Dorijan Grej prodao dušu đavolu i da takav uspjeh ima visoku cijenu. Društvene vrijednosti su prekomponovane i sada su vrline nepotizam i klijentelizam. I nikog nema da se pobuni. Svima odgovara takvo stanje jer, zapravo, niko i nije odgovoran za društvene promašaje. Jednostavno je - ako nisi uspio u životu, to je zbog toga što nijesi poznavao prave ljude. Zato umjesto znanja i rada, gledaj da makar igraš košarku ili lijepo izgledaš, da si dobro odjeven i da izlažiš na prava mjesta. Trebaće ti.

DPS je u Podgorici dobio izbore zbog sljedećeg vica: “Kako Podgoričanka zove ružnog debelog momka koji vozi bijesno auto i ima brdo para? - Mali slatki medo. A šta kaže za zgodnog momka koji ne vozi dobro auto i nema para? - Greote, zgodan li je...”

( Slobodan Savović )