Profesorica koja se pamti

Poštar mi je donio paket, a u njemu samo jedna, vrlo debela knjiga. Naslov: HILJADU VELIKIH ŽENA SVJETSKE ISTORIJE. Ove biografije najslavnijih žena u periodu tri hiljade godina, sa njemačkog jezika prevela je Vidosava Vučinić. Omiljena profesorica Vida odavno više nije među nama, ali Barani je dobro pamte.

Davne 1951. godine, Vidosava Vučinić je sa porodicom došla u Stari Bar i tu ostala punih pet decenija. U zabitu kasabu donijela je dah daleke evropske kultrure. Rođena je u Beču 1913. godine, u građanskoj porodici, a djetinjstvo, mladost i dio zrelih godina proživjela je u Beogradu. Tu je počela da radi kao profesor njemačkog jezika. U barskoj Gimnaziji predavala je francuski, a potom i njemački jezik. Za zainteresovane đake održavala je besplatne tečajeve engleskog i njemačkog jezika. Bila je sudski tumač za njemački, italijanski i francuski jezik.

U toku svog plodnog profesorskog rada, Vida Vučinić bila je rukovodilac kulturno-umjetničkog društva pri Gimnaziji “Niko Rolović” u Baru, a osnivač je i dramske sekcije koja je godinama uspješno učestvovala na kulturno-umjetničkim smotrama. Osim režije, sama je radila kostime i scenografije. Majčinski nježno i toplo nastojala je da đacima omekša tvrdo štivo njemačkog jezika, da ih približi mudrosti Getea, Hajnea, da u njihove prilično debele uši udjene svu ljepotu Mjesečeve sonate i Mocartovih simfonija.

Svojim radom i prisnošću sa svima, osvojila je simpatije i poštovanje svih građana Bara. Zbog urođenog iščašenja kuka, s naporom je hodala, zabacujući jednu nogu u stranu. Uz ogromno naprezanje, pela se uz strmu brbotsku kaldrmu, a putem kojim je hodala pravljen je špalir uvažavanja i ljubavi.

Profesorica Vučinić penzionisana je 1972. godine, ali je i dalje nastavila da se bavi jezicima. Prevodila je djela svjetskih klasika. Posljednje godine živjela je u svojoj kući, na samom sutomorskom žalu. Živahna, vedra, puna neke čudesne energije, zanimala se za gotovo sve: čitala novine, gledala televiziju, pratila politička zbivanja, radovala se uspjesima svojih đaka. Najviše vremena posvećivala je prevođenju kapitalnog djela “Hiljadu velikih žena svjetske istorije”. Na poleđini tog gotovo dovršenog rukopisa, profesoričin zet, holandski intelektualac Gerd, zapisao je : “Knjiga je, gospođo Vido, dobra i lijepa, ali nije kompletna. U njoj nedostaje tekst o Vama”.

Vida nije stigla da knjigu pripremi za štampu. Umrla je 2002. godine, a njene kćerke dobile su dozvolu od autora iz Njemačke i štampale ovo značajno djelo.

( Milenko Ratković )