Nove generacije Egpipćana žele da zaštite kulturna dobra zemlje

Nakon svrgavanja Mubaraka, sve je više problema sa održavanjem arheološkog blaga u Egiptu. I jedan njemački istraživački tim optužen je za uništavanje kulturnih dobara jer se i „dozvole“ različito tumače.

Optužba protiv Dominik Gerlic iz Kemnica i njenog istraživačkog tima sastavljenog od tri Njemca i šest pomagača iz Egipta zvuče veoma ozbiljno. Oštećivanje možda najznačajnijeg arheološkog dobra – Keopsove piramide. Oni su se u aprilu prošle godine uspeli u jednu malu komoru blizu vrha piramide i uzeli uzorke boje na zidovima kako bi ih poslali na istraživanje u Njemačku.

Ali Ahmad Ali iz Ministarstva za kulturno blago smatra da je to, u najmanju ruku drskost. Njemački tim uopšte nije imao dozvolu, tačnije – imao je samo ograničenu dozvolu za posjetu Keopsovoj piramidi:

"Dozvola ne obuhvata obilazak gornjih prostorija piramide, a i na njoj je jasno naznačeno da se smije samo posjetiti, ali se ništa ne smije uzeti.“

Prošle sedmice počeo je sudski postupak protiv arheologa i prijeti im u najgorem slučaju od tri do pet godina zatvora.

Iako se može razumeti srdžba egipatskog službenika, teško je reći da je upravo taj njemački tim najviše kriv za stanje koje traje još od svrgavanja Mubaraka. Tamošnje Ministarstvo je nakon toga i dalje nastavljalo da izdaje dozvole. Ali ako i tokom vladavine Mubaraka nije uvijek bilo sasvim jasno ko će dobiti dozvolu za iskopavanje, nakon toga je to postalo još manje.

Dozvola koja to i jeste i nije

Nadležno Ministarstvo procjenjuje da je ukradeno arheoloških nalaza u vrijednosti od oko tri milijarde dolara, ali kod mnogih nalaza se uopšte ne može govoriti o dolarima i centima; njihova vrijednost je neprocjenjiva, naročito za egipatske patriote

Tako je i Dominik Gerlic, kad joj je izdata dozvola za Keopsovu piramidu odmah upitala: „Zašto na toj dozvoli u stvari ništa ne piše? Ni naša imena, ni gdje smijemo da istražujemo, a gdje ne smijemo?“ Njen pratilac i pisac Štefan Erdman objašnjavao joj je da je s tom dozvolom sve u redu. On već decenijama živi u Egiptu, istraživao je piramidu nebrojeno puta i odlično zna da u posljednje vrijeme ni drugi istraživački timovi ne dobijaju dozvole koje drugačije izgledaju. Zato i kopaju praktično gdje im se prohtije, sa dozvolom ili bez nje.

Upravo je to razlog tolike srdžbe Egipćana. Monika Hana je egiptološkinja koja ministarstvo upozorava na drastičan porast divljih iskopavanja i krađe artefakata. Prema satelitskim snimcima, ona procjenjuje da upravo traje pljačka na oko 200 nalazišta i smatra da se krađa kulturne baštine Egipta u posljednje tri godine – utrostručila! "Procjenjujemo da svakog dana nestaje oko 100 do 150 objekata i to traje od 2011.“

Nadležno Ministarstvo procjenjuje da je ukradeno arheoloških nalaza u vrijednosti od oko tri milijarde dolara, ali kod mnogih nalaza se uopšte ne može govoriti o dolarima i centima; njihova vrijednost je neprocjenjiva, naročito za egipatske patriote.

Egipćani tek otkrivaju šta imaju

Ali postoji još jedan problem: praktično od samih početaka iskopavanja u Egiptu tamo negdje u osamnaestom vijeku, tadašnji muslimanski vlastodršci nisu baš tačno znali šta da rade s tim ostacima drevne kulture. Za njihove vjerske vođe sve su to bili proizvodi nevjernika koje je najbolje uništiti. A ako drugi nevjernici, oni sa Zapada, žele još i da plate za te ostatke pagana, tu se nema šta prigovoriti.

Nije sporno da je mnoštvo pronalazaka iz Egipta u inostranstvu, ali ni tadašnji vlastodršci nisu imali ništa protiv. To je praktično trajalo sve do kraja režima Mubaraka.

Zato ne čudi što su u „zlatno“ doba iskapanja krajem devetnaestog vijeka na egipatskim pijacama domaći pljačkaši grobova stranim turistima nudili ne samo čitave egipatske mumije, već čak i prah od mljevenih mumija. Iz nekog, samo njima znanog razloga tvrdilo se da taj prah pomaže u povećanju potencije tako da ni mušterija nije nedostajalo.

Zapravo, čak i u doba Mubaraka nastavila se ta tradicija da se samo strancima dozvoljava da kopaju po ostacima „nevjernika“ – i da o tome odlučuje Ministarstvo za kulturna dobra.

"Trideset godina su nas uvjeravali da sve te starine pripadaju Ministarstvu – i turistima. Da ne pripadaju nama, Egipćanima“, žali se Osama Karar.

Nova generacija želi svoje blago

Zaista, čak i ako se pogleda literatura o kulturi drevnog Egipta, čitavo mnoštvo je objavljeno na engleskom, francuskom, njemačkom... Na gotovo svim svjetskim jezicima, ali jedva išta na arapskom. Tek u posljednje vreme stasavaju mladi Egipćani kao što je i Osama Karar koji se u slobodno vrijeme bavi zaštitom kulturnog dobra svoje otadžbine.

On nam pokazuje nam detaljne fotografije Keopsove piramide sa bezbrojnim, ozbiljnim pukotinama na velikim kamenim blokovima. „Pogledajte, piramide su u opasnosti. To kamenje ne može da govori i zato mi pokušavamo da mu damo glas“, objašnjava nam Karar. Sa istomišljenicima je osnovao i „Narodni front za odbranu starina“ i vatreno se zalaže za najoštrije kazne i za njemačke istraživače.

On ipak priznaje da su problem i Egipćani. Čak i u nadležnim službama mnogi još misle da su te starine „samo za strance“, a još je veći problem među stanovništvom. Jer na mnogima od tih ilegalnih iskopina nisu stranci, nego Egipćani. A oni će pronađeno da prodaju – doslovno bez razmišljanja o gubitku koji time trpi Egipat.

( Deutche Welle, Elizabet Leman )