Kako je matematički genije izigrao sistem i lutriju osvojio 14 puta

U šezdesetim godinama prošlog vijeka rumunski ekonomista Stefan Mandel jedva je spajao kraj s krajem.

Tad je došao do neobičnog rješenja za svoje brige - osvojiće lutriju. No, za ono što je za većinu ljudi bio san koji se bazira na sreći, Mandel je imao druge ideje. Matematički genije u slobodno vrijeme proučavao je Fibonačijeve teorije vjerovatnoće, a nakon godina mukotrpnog istraživanja osmislio je "algoritam za biranje brojeva", koji je počivao na metodi nazvanoj kombinatorna kondenzacija.

Mandel se hvalio kako tom metodom može predvidjeti pet od šest brojeva koji će pobijediti - što je broj mogućih kombinacija svelo na hiljade umjesto milione. S grupom prijatelja kupio je veliki broj listića, koristeći sve moguće kombinacije. Osvojio je najveću nagradu, vrijednu više od 16 hiljada eura.

Nakon što je pokrio troškove, ostalo mu je dovoljno da podmiti koga je trebalo te pobjegne iz rumunskog komunističkog sistema i preseli se u Australiju, gdje je sa suprugom i dvoje djece započeo novi život, piše hrvatski Indeks.

Pravi dobici su tek slijedili - lutriju je osvojio 14 puta, a da nije prekršio nijedan zakon.

Nakon što se smjestio u Australiji, Mandel je shvatio da je u nekim izvlačenjima cijena kupovanja listića svih mogućih kombinacija puno manja od džekpota. Na primjer, ako je izvlačenje brojeva bilo od jedan do četrdeset, postojalo bi 3.838.380 mogućih kombinacija brojeva. Ako je džekpot bio deset miliona dolara, a listići svaki po jedan dolar, Mandel bi još uvijek dobro zaradio.

Naravno, još uvijek je imao nekoliko prepreka - prikupiti kapital za listiće, a zatim kako ih fizički sve ispuniti. U to vrijeme radio je kao agent za prodaju osiguranja, a slobodno vrijeme koristio je kako bi uvjerio investitore da ulože zajedno i izgrade takozvani loto sindikat.

Takođe, izumio je sistem automatizacije s računarima i štampačima, koristeći algoritam za ispunjavanje listića automatski, koristeći sve kombinacije brojeva, piše News.com.au.

Tokom 80-ih, sindikat je čekao da džekpot naraste, prije nego što su kupili hiljade listića.

Grupa je osvojila 12 lutrija i stotine hiljada manjih nagrada širom Australije i Ujedinjenog Kraljevstva.

No nije sve bilo toliko blistavo. Profiti nisu bili dovoljno visoki, a Australijanci su na kraju i shvatili njihov plan, pa su promijenili pravila - zabranili su štampane listiće i kupnju velikog broja.

No Mandel je u rukavu imao plan B. S profitima koje je već imao odlučio je pronaći lutrije u Americi koje su imale džekpot najmanje tri puta veći od broja svih mogućih kombinacija.

Lutrija u Virdžiniji bila je idealna. Brojevi su bili samo od 1 do 44, što je značilo da je broj mogućih kombinacija bio milionima manji nego u drugim igrama. Tad je otvorio službenu firmu, Pacific Financial Resources, a pod njom razvio Loto fond. Hiljade investitora uvjerio je da ulože i prikupio milione dolara u procesu.

U februaru 1992. godine Virdžinija lutrija imala je džekpot od 27 miliona dolara. Mandel je u to vrijeme već imao 16 zaposlenih u skladištu u Melburnu, koji su tokom tri mjeseca odštampali sedam miliona listića i poštom ih poslali u SAD.

Sindikat je osvojio džekpot, uz još gotovo milion dolara sekundarnih nagrada.

I dok Mandelova metoda nije bila ilegalna, podignula je sumnju, pa se našao u četvorogodišnjoj legalnoj bici. Tokom tog vremena istraživale su ga brojne međunarodne agencije, među njima i CIA i FBI.

Na kraju je oslobođen bilo kakvih optužbi, no dok je on osvojio milione, njegovi investitori dobili su tek 1400 dolara od 4000 dolara uloga - daleko od bogatstva koje im je obećano.

Mandel je 1995. godine otišao u bankrot, a u jednom trenu proveo je 20 mjeseci iza rešetaka u Izraelu zahvaljujući varanju investitora.

Ovih dana živi u Vanuatuu, daleko od svjetla reflektora.

U međuvremenu su sve američke države zabranile korišćenje njegove strategije.

( Vijesti online )